REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-43/2024-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne sljednice pok. VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borislavu Kraljevski, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po odvjetnicima iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.d. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 6. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Borislava Kraljevski, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika, dana 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje da tužiteljici VŽČ plati iznos od 7.841,73 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 10.933,86 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Stavlja se izvan snage rješenje ovoga suda od 16. listopada 2019. kojim je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 240.818,64 kn (31.962,13 eur).

II. Tužba je povučena za isplatu:

- iznosa od ukupno 0,74 eur s osnova imovinske štete zajedno sa zatraženom zateznom kamatom te

- iznosa od 516,24 eur s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zajedno sa zatraženom zateznom kamatom,

kao i za isplatu zateznih kamata:

- na iznos neimovinske štete od 13.272,28 eur počev od 26. lipnja 2018. do 25. ožujka 2019.

- na iznos imovinske štete od 1.700,59 eur za razdoblje do 25. ožujka 2019. te

- na iznos imovinske štete za tuđu pomoć od 3.200,00 eur za razdoblje do 25. ožujka 2019.,

dok je u cijelosti povučena s osnova trajne tuđe pomoći i njege.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje da tužiteljici VŽČ nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.161,77 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 5.6.2019. tužbu je podnijela tužiteljica VŽ navodeći da je dana 6.3.2018. nastradala krećući se kao pješak pješačkim prijelazom u [adresa] u [adresa] kada je na nju naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (BiH), osigurano policom osiguranja broj: [broj police osiguranja] kod Euroherc osiguranje d.d. kojim je upravljao KŽ pa kako je tom prilikom zadobila tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, to je u tužbi zatražila za pretrpljene fizičke bolove i strah te za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 13.272,28 eur (100.000,00 kn) zajedno sa zateznom kamatom od 26.6.2018. navodeći da se je toga dana obratila sa zahtjevom za naknadu štete korespondentu osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d. iz BiH tj. Euroherc osiguranje d.d., ali kako se isti nije očitovao na taj zahtjev, to je podnijela odštetni zahtjev izravno tuženiku dana 26.3.2019. Nadalje je navela da je zbog narušenog zdravstvenog stanja neposredno nakon ove prometne nesreće morala unajmiti bolnički krevet za iznos od 300,00 kn mjesečno s time da je jednokratno dana 9.5.2018. izvršila isplatu iznosa od 331,81 eur (2.500,00 kn) da bi dana 23.11.2018. taj krevet i kupila za iznos od 414,76 eur (3.125,00 kn). Isto tako je dana 9.5.2018. kupila AD madrac od društva Inter med Servis d.o.o. za iznos od 159,27 eur (1.200,00 kn), zatim dana 6.4.2018. i AD jastuk za iznos od 18,54 eur (139,70 kn) te ortozu za rame od društva Rozi step d.o.o. dana 30.3.2018. za iznos od 39,01 eur (293,94 kn), a kako joj je prilikom ovoga naleta uništen i mobilni uređaj, to je dana 27.3.2018. u društvu Intelkom d.o.o. isti zamijenjen za novi uređaj za iznos od 66,36 eur (500,00 kn). Osim toga, ista je u tužbi navela da je u razdoblju od 2.8.2018. do 31.8.2018. morala biti smještena u Domu za starije osobe "Sanatorij Ćorluka" kada je njena kćer koristila godišnji odmor, a za što je platila iznos od 809,61 eur (6.100,00 kn), dok je za sanitetski prijevoz iz ove ustanove platila 21,24 eur (160,00 kn). Stoga je u tužbi s osnova imovinske štete potraživala isplatu ukupnog iznosa od 1.701,33 eur (12.818,64 kn) zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 331,81 eur (2.500,00 kn) od 9.5.2018.

- 414,76 eur (3.125,00 kn) od 23.11.2018.

- 66,36 eur (500,00 kn) od 27.3.2018.

- 39,01 eur (293,94 kn) od 30.3.2018.

- 18,54 eur (139,70 kn) od 6.4.2018.

- 809,61 eur (6.100,00 kn) od 16.8.2018. te na iznos od

- 21,24 eur (160,00 kn) od 31.8.2018., sve do isplate, a što znači da od tuženika nije potraživala isplatu iznosa od 159,27 eur (1.200,00 kn) za kupnju AD madraca za koji je u tužbi navela da ga je kupila za taj iznos. Nadalje je u tužbi navela da više nije u mogućnosti obavljati kućanske poslove niti obavljati osobnu higijenu pa da joj za to pomoć pružaju kćer i susjeda RŽ što povećava njezine troškove života za 265,45 eur (2.000,00 kn) mjesečno pa da je stoga od dana štetnog događaja do podnošenja tužbe za isto platila 3.716,24 eur (28.000,00 kn), a kako joj je ovakva pomoć potrebna i nadalje, to je od tuženika zahtijevala isplatu 265,45 eur (2.000,00 kn) mjesečno. Stoga je od tuženika, pored već navedene imovinske štete, u tužbi zahtijevala isplatu iznosa od 13.272,28 eur (100.000,00 kn) s osnova neimovinske štete zajedno sa zateznom kamatom od 26.6.2018. do isplate te isplatu iznosa od 3.716,24 eur (28.000,00 kn) s osnova imovinske štete za tuđu pomoć u razdoblju od 6.3.2018. do 1.6.2019. zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od po 265,45 eur (2.000,00 kn) od svakog prvog u mjesecu do isplate, a od 1.6.2019. pa nadalje je potraživala isplatu rente za tuđu pomoć u iznosima od po 265,45 eur (2.000,00 kn) zajedno sa zateznom kamatom od svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec. Konačno, u tužbi je potraživala i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Napominje se da je tuženik u podnesku od 2.7.2019. (stranica 25) s pravom osporio naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 14.710,07 eur (110.833,00 kn) imajući u vidu da je ukupna visina tužbenog zahtjeva iz tužbe 34.616,58 eur (260.818,64 kn) s obzirom na to da je odredbom čl. 35. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir vrijednost glavnog zahtjeva, a da se glavni zahtjev u konkretnom slučaju odnosi i na buduća davanja koja se ponavljaju tj. na rentu za tuđu pomoć pa se sukladno čl. 36. ZPP-a vrijednost predmeta spora računa po zbroju zatraženih mjesečnih iznosa od po 265,45 eur za vrijeme od pet godina što iznosi 15.927,00 eur, a što pak zbrojeno s iznosom od 13.272,28 eur koliko se u tužbi potražuje s osnova neimovinske štete, zatim s iznosom od 3.716,24 eur koliko se u tužbi potražuje s osnova imovinske štete za tuđu pomoć u razdoblju od 6.3.2018. do 1.6.2019. te konačno s iznosom od 1.701,33 eur koliko se u tužbi potražuje s osnova imovinske štete, daje iznos od 34.616,85 eur (260.818,64 kn). Kako se u konkretnom slučaju radi samo o tužbenom zahtjevu na novčanu svotu, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja jer u tom slučaju sud ne postupa temeljem odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je odštetni zahtjev zaprimio tek 30.3.2019. te ističe da mu o navodnoj prometnoj nezgodi od 26.6.2018. nije ništa poznato, a da se navedeno ne može utvrđivati temeljem pismena koje je priloženo uz tužbu te koje je navodno sačinjeno od strane II. Postaje prometne policije Zagreb. Stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije kao i svoju odgovornost pri čemu priznaje da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] inozemno vozilo čiji je vlasnik zaključio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti kod inozemnog osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d., Sarajevo, Podružnica Mostar, a opreza radi ističe da i u slučaju da se je dana 6.3.2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao pješak na koju je ovo vozilo naletjelo, da je ista doprinijela nastanku i visini štete najmanje 50% jer je kao sudionik u prometu postupala protupravno ne poštujući obveze iz čl. 129. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a sve zato što bi odustala od prelaska kolnika da je isti prelazila pažljivo na način da se je uvjerila da to može učiniti na siguran način pa bi ova prometna nezgoda bila izbjegnuta. Nadalje, tuženik navodi da je iz dostavljene medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica rođena **.**.1932. te da bi u ovoj prometnoj nezgodi zadobila prijelom ramena (bez pomaka ulomaka) i nadlaktice, dok nakon ove navodne prometne nezgode nije utvrđeno da bi zadobila ozljede prijeloma lumbalne i torokalne kralješnice pa se ove ozljede ne mogu dovesti u uzročnu vezu s ovom prometnom nezgodom. Osim toga, tuženik smatra da je zahtjev za naknadu neimovinske štete u svakom slučaju previsoko postavljen te je neosnovan i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na taj iznos imajući u vidu činjenične navode tužbe da se je tužiteljica tuženiku obratila sa odštetnim zahtjevom (nepotpun) dana 27.3.2019. Nadalje, tuženik je osporio i tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć kao neosnovan i previsoko postavljen imajući u vidu da ukoliko tužiteljici i treba tuđa pomoć, da je to zbog godina starosti i bolesti, a ne zbog ozljeda ramena i ruke zadobivenih u prometnoj nezgodi te da ista ima pravo po Zakonu o socijalnoj skrbi na naknadu za tuđu pomoć u visini od 79,63 eur (600,00 kn) mjesečno koji iznos se ima uračunati u eventualnu štetu po tom osnovu. Konačno, tuženik u cijelosti osporava zahtjeve za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja navodeći da tužiteljica ima pravo sve te troškove i pomagala ostvariti na teret sredstava HZZO-a. Tuženik je konačno predložio odbiti tužbeni zahtjev preko primjerenog iznosa potražujući naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

4. Kako je tužiteljica VŽ tijekom postupka tj. dana **.**.2023. umrla, to je rješenjem poslovni broj Pn-2414/2020-44 od 6.4.2023. (stranica 177-179) utvrđen prekid postupka temeljem odredbe čl. 212. toč. 1. ZPP-a nakon čega je ovaj postupak pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-2414/2020-47 od 9.10.2023. (stranica 187-189) nastavljen tako što je njena zakonska nasljednica VŽČ pozvana isti preuzeti, a koja je pak u podnesku od 21.5.2026. (stranica 354-356) konačno od tuženika zatražila:

- s osnova neimovinske štete isplatu ukupnog iznosa od 13.875,00 eur (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.875,00 eur, za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 eur te za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 5.000,00 eur) zajedno sa zateznom kamatom od 26.3.2019. do isplate;

- s osnova imovinske štete isplatu ukupnog iznosa od 1.700,59 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26.3.2019. do isplate navodeći da ovu imovinsku štetu potražuje za najam bolničkog kreveta u iznosu od 331,00 eur, za kupnju AD madraca u iznosu od 159,27 eur, za kupnju bolničkog kreveta u iznosu od 414,78 eur, za kupnju novog mobitela u iznosu od 66,36 eur, za kupnju ortoze u iznosu od 39,02 eur, za kupnju AD jastuka u iznosu od 18,54 eur, za smještaj u Domu za starije osobe "Sanatorij Ćorluka" u iznosu od 809,66 eur te za sanitetski prijevoz iz ove ustanove u iznosu od 21,23 eur, a što ukupno točnim zbrajanjem daje iznos od 1.859,86 eur pa kada se od toga iznosa oduzme iznos od 159,27 eur, koliko se u tužbi i tome podnesku tvrdi da se potražuje za kupnju AD madraca, to je jasno da tužiteljica niti u tužbi niti u tome podnesku ne potražuje isplatu po tom osnovu;

- s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatu ukupnog iznosa od 3.200,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26.3.2019. do isplate,

pa kako je time tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete povišen čime je tužba preinačena, sud je ovakvu preinaku tužbe dopustio rješenjem od 28.5.2026. (stranica 367) temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužiteljica tužbu preinačila samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka pa da bez svoje krivnje nije mogla ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

5. Imajući u vidu da je tužiteljica u podnesku od 21.5.2026. (stranica 354-356) povukla tužbu za isplatu:

- ukupnog iznosa od 0,74 eur s osnova imovinske štete zajedno sa zatraženom zateznom kamatom jer je u tužbi po tom osnovu zatražen ukupan iznos od 1.701,33 eur, a u tom podnesku se po tom osnovu traži isplata iznosa od 1.700,59 eur (1.701,33 eur umanjeno za iznos od 1.700,59 eur) te

- iznosa od 516,24 eur s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zajedno sa zatraženom zateznom kamatom jer u tužbi po tom osnovu zatražen ukupan iznos od 3.716,24 eur, a u tom podnesku se po tom osnovu traži isplata iznosa od 3.200,00 eur (3.716,24 eur umanjeno za iznos od 3.200,00 eur)

kao i za isplatu zateznih kamata:

- na iznos neimovinske štete od 13.272,28 eur počev od 26.6.2018. do 25.3.2019.

- na iznos imovinske štete od 1.700,59 eur za razdoblje do 25.3.2019. te

- na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 3.200,00 eur za razdoblje do 25.3.2019.,

dok je u cijelosti tužba povučena s osnova trajne tuđe pomoći i njege, a kakvom djelomično povlačenju se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

6. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 7- 22), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 28), u dokumentaciju koju je prednica tužiteljice predala na ročištu 16.10.2019. (stranica 30-38), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužiteljice od 22.5.2026. (stranica 365), u zdravstveni karton prednice tužiteljice (stranica 160-165 te 204-327) te u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1718/2018, pročitani su dopisi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3.2.2026. te od 3.3.2026. (stranica 348 i 352), provedeno je kombinirano sudskomedicinsko-prometno vještačenje (stranica 81-86, 88, 89, 99-102, 117 i 118) kao i liječničko vještačenje (stranica 137- 143, 332, 338-340), saslušani su svjedoci KŽ (stranica 62 i 63) i RŽ (stranica 367), pročitan je iskaz prednice tužiteljice VŽ (stranica 65 i 66) saslušane u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1718/2018 za koji su se stranke na ročištu 15.1.2021. (stranica 63) suglasile da se koristi kao dokaz u ovome postupku na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (stranica 340 i 341).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari sporna je pasivna legitimacija tuženika, ali nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] inozemno vozilo čiji je vlasnik zaključio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti kod inozemnog osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d., Sarajevo, Podružnica Mostar s time da tuženik smatra, ukoliko se utvrdi da se je dana 6.3.2018. dogodila prometna nesreća, da je prednica tužiteljice doprinijela nastanku i visini štete najmanje 50% ističući da ista nije postupala sukladno odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Nadalje je sporno je li prednica tužiteljice u ovom štetnom događaju zadobila prijelom lumbalne i torokalne kralješnice. Osim toga je sporna i visina tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete te osnov i visina tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć kao i za naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja jer tuženik smatra da je prednica tužiteljice imala pravo sve te troškove i pomagala ostvariti na teret sredstava HZZO-a.

9. Kako je iz zapisnika o očevidu II. postaje prometne policije Zagreb od 6.3.2018. (stranica 36-38) razvidno da se je dana 6.3.2018. dogodila prometna nesreća u Zagrebu na raskrižju [adresa] i [adresa] u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] (BiH) osigurano kod društva Euroherc osiguranje d.d. policom osiguranja važećom do 14.7.2018. kojim je upravljao KŽ, a u kojoj prometnoj nesreći je sudjelovala i prednica tužiteljice VŽ kao pješak te kako tuženik ne samo da ne osporava da je predmetno vozilo toga dana bilo uredno osigurano kao inozemno vozilo kod inozemnog osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d., Sarajevo, Podružnica Mostar od automobilske odgovornosti, već je uz odgovor na tužbu dostavio i presliku Police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 01282444171 iz koje je to i vidljivo, a odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) je propisano da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, to je jasno da je upravo tuženik pasivno legitimiran u ovome postupku.

10. Prednica tužiteljice VŽ, saslušana u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1718/2018 kao svjedok, u svom iskazu (stranica 65 i 66) je navela da se je predmetnog dana kretala nogostupom [adresa] istočnom stranom pa kada je došla do raskrižja odnosno do pješačkog prijelaza koji se pruža preko kolnika [adresa] sa sjeverne strane toga raskrižja, stala je kako bi se uvjerila da nema vozila s lijeve i desne strane pri čemu je uočila vozilo koje je bilo zaustavljeno na kolniku Crikveničke ulice neposredno ispred raskrižja s [adresa] nakon čega je započela prelaziti kolnik [adresa] jer je bila uvjerena da ju je vozač toga vozila uočio te da će ju pustiti da prijeđe preko tog pješačkog prijelaza s time da više nije obraćala pozornost na to vozilo nakon stupanja na kolnik. Međutim, kada je napravila tri ili četiri koraka, osjetila je udarac u lijevu stranu tijela nakon čega je pala na desnu stranu tijela na kolnik te je potom osjetila bolove u desnoj ruci u predjelu ramena. Navela je da ju je vozač toga vozila nakon toga odvezao u bolnicu gdje joj je dijagnosticiran prijelom nadlaktice, a kako je osjećala i bolove u predjelu leđa, to je kasnijom obradom utvrđeno da je imala prijelom i dva kralješka. Nadalje je navela da je nakon ove nesreće doživjela velike promjene u načinu i kvaliteti življenja jer je prije ove nesreće bila sposobna za samostalan život i brigu o sebi, dok je nakon ove prometne nesreće bila prinuđena angažirati kućnu pomoćnicu s time da je njena kćer prvih pet mjeseci bila stalno uz nju.

11. Svjedok KŽ u svom iskazu (stranica 62 i 63) navodi da je predmetnog dana upravljao osobnim vozilom kolnikom Crikveničke ulice pa kako je imao namjeru skrenuti ulijevo u [adresa], to se je zaustavio te je nakon što je pogledao približavaju li mu se vozila koja su se kretala [adresa] iz suprotnog smjera, započeo skretati brzinom od oko 4 do 5 km/h pa kada je već došao na oko 1 metar do zebre u [adresa], uočio je tek tada da je jedna gospođa oko jedan korak od nogostupa na zebri i to na njemu suprotnom kraju zebre. Tvrdi da je u istom trenutku zakočio, a da na tom dijelu nema semafora te da je ova gospođa pala na tlo, ne zna zbog čega tj. ne zna je li to bilo zbog udarca njegovog vozila ili zato što se je ista htjela izmaknuti kako bi izbjegla udarac. Kada je izašao iz vozila, vidio je da ista leži na tlu, ali ne zna kako je točno bila položena, a nakon što ju je podigao i pitao da kako je, ista je rekla da je dobro, a kako je rekla da je krenula u nabavku i ljekarnu, on ju je tamo i otpratio pa kada ju je nakon 15-20 minuta ponovno pitao treba li nekoga nazvati, rekla je da nazove njenu kćer koja mu je pak rekla da ju odveze na hitnu što je i učinio. Kako je njena kćer u međuvremenu nazvala policiju, policijski službenici su došli za njima u bolnicu te je on potom s njima otišao na mjesto događaja. Tvrdi da na njegovom vozilu nisu nastala nikakva oštećenja te da na istom nije uočio nikakve tragove s time da je na tom vozilu starom oko 8 godina inače bilo svega i svačega. Konačno, potvrđuje da je protiv njega zbog toga vođen kazneni postupak.

12. Provedenim kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, i dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine, (stranica 81-86 te 88 i 89), utvrđeno je da je vozilo stranih registarskih oznaka s prednjim lijevim rubom došlo u kontakt s lijevom stranom tijela prednice tužiteljice te da se je ista s gornjim dijelom tijela naslonila na lijevi dio poklopca motora nakon čega je odbačena na kolnik s time da se zbog izostanka primarnih ozljeda kod prednice tužiteljice može procijeniti da je naletna brzina vozila bila minimalna, oko 10 km/h. Nadalje je navedeno da točno mjesto naleta nije moguće utvrditi, kako po širini tako niti po dubini kolnika [adresa], a da je prema smjerovima kretanja sudionika do naleta došlo na pješačkom prijelazu oko 2,9 do 3,1 m od istočnog ruba kolnika [adresa] s time da je vozilo stranih registarskih oznaka neposredno prije štetnog događaja vršilo radnju uključivanja iz [adresa] u [adresa] skretanjem ulijevo u smjeru sjevera, a da je provedena analiza pokazala da je isto od pokretanja iz ušća kolnika Crikveničke ulice pa do mjesta naleta prešlo put u luku od oko 8,7 do 8,9 m s jednolikim ubrzanjem od oko 0,45 m/s2 za vrijeme od oko 6,3 s. S druge strane, prednica tužiteljice je kolnik [adresa] prelazila na obilježenom pješačkom prijelazu od istoka prema zapadu te je od stupanja s nogostupa na kolnik pa do mjesta naleta prešla put od oko 2,9 do 3,1 m za oko 3 s. Nadalje je utvrđeno da je vozilo stranih registarskih oznaka u trenutku kada je prednica tužiteljice stupila na kolnik, bilo udaljeno oko 6,3 m od mjesta naleta krećući se brzinom od oko 5,3 km/h pa kako mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iznosio samo oko 1,3 m, to je vozač toga vozila radnjom prikočivanja u trenutku kada je prednica tužiteljice stupila na kolnik mogao izbjeći ovaj štetni događaj, a da je pak prednica tužiteljice prije stupanja na kolnik [adresa] pogledala u lijevu stranu, vidjela bi ovo vozilo udaljeno oko 6,3 m od mjesta naleta pa da je tada odustala od radnje prelaska kolnika i ovo vozilo propustila, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Na dijelu prometnice na kojem je došlo do ovog štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena pravilom prometa u naseljenom mjestu na 50 km/h. Pri tome je od strane vještaka za sudsku medicinu utvrđeno da usporedbom ozljeda prednice tužiteljice s tragovima na ovom vozilu slijedi da je ona u trenutku naleta bila lijevom bočnom stranom tijela okrenuta nailazećem vozilu te da je kontakt koji je uspostavljen između prednjeg krajnje lijevog dijela vozila i lijeve strane tijela doveo do nadvijanja i nabacivanja gornjeg dijela tijela na poklopac motora da bi nakon toga prednica tužiteljice bila odbačena i pala na kolnik na desnu stranu tijela uz dočekivanje desnom rukom posljedično čemu je nastao prijelom nadlaktične kosti s time da je naletna brzina vozila od 10 km/h bila dovoljna da prednicu tužiteljice izbaci iz ravnoteže, ali preniska da dovede do nastanka primarnih ozljeda. S druge strane, ovaj vještak utvrđuje da se kompresivni prijelom 2. slabinskog kralješka, utvrđen mjesec i pol nakon ovog štetnog događaja, zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću dovesti u vezu s ovim događajem, ali da u prilog povezanosti s istim govori podesan mehanizam nastanka ostvaren u nesreći (pad na kolnik) kao i podaci o tretiranju bolnog stanja u ovom segmentu kralješnice u vremenu nakon događaja (parenteralna analgezija, lokalna infiltracija korjenova živaca, bez regresije tegoba).

13. Nakon što je prednica tužiteljice u podnesku od 1.6.2021. (stranica 93-95), očitujući se na ovakav nalaz i mišljenje, navela da je u nalazu i mišljenju prometnog vještaka nepotpuno utvrđeno mjesto nezgode jer je da je ispušeno utvrditi da je do naleta došlo na pješačkom prijelazu, a da je na navedenom raskrižju bilo postavljeno prometno ogledalo kako bi se vozačima koji se uključuju u promet iz Crikveničke ulice omogućilo lakše uključivanje u promet [adresa] te da je prometni vještak u svom nalazu koristio fotografiju predmetnog raskrižja koja netočno i neistinito prikazuje stanje stvari, prometni vještak Berislav Šimunović je u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja (stranica 99-102) istakao da je u svom nalazu i mišljenju više puta naveo, a što je prikazano i slikom, da se je mjesto naleta nalazilo upravo na pješačkom prijelazu radi čega ne stoji tvrdnja da je to ispušteno utvrditi u njegovom nalazu. Nadalje je ovaj vještak naveo da je u pisanom nalazu i mišljenju koristio fotografiju iz fotografskog elaborata koji je snimila policija prilikom očevida predmetne prometne nesreće, a što se tiče prometnog ogledala, isti navodi da je ono bilo postavljeno na istočnom nogostupu [adresa] nasuprot raskrižja s Crikveničkom ulicom olakšavajući preglednost vozaču prema njegovoj desnoj (južnoj) strani [adresa], dok je prednica tužiteljice kolnik prelazila, u odnosu na to vozilo, s njegove lijeve (sjeverne) strane pa je vozač toga vozila prema njoj imao punu preglednost.

14. Kako je prednica tužiteljice i nakon ovakve dopune nalaza i mišljenja prometnog vještaka u podnesku od 10.11.2021. (stranica 106 i 107) istakla da je isti izveo nepravilan i netočan zaključak o mogućem izbjegavanju ovog naleta s njene strane imajući u vidu da je predmetno vozilo u trenutku njenog stupanja na pješački prijelaz bilo zaustavljeno odnosno da je mirovalo na kolniku ispred prometnog znaka "stop" što znači da tada nije bilo u radnji skretanja ulijevo u [adresa], kako to ovaj vještak prema njenoj tvrdnji netočno navodi, te kako je tuženik u podnesku od 17.1.2022. (stranica 108-111) djelomično prigovorio nalazu i mišljenju vještaka za sudsku medicinu smatrajući da samo vjerojatnost da je prednica tužiteljice u ovom štetnom događaju zadobila i kompresivni prijelom drugog slabinskog kralješka nije dovoljna za utvrđivanje te činjenice tim više što iz medicinske dokumentacije proizlazi bolesno stanje njene torakalne i lumbalne kralješnice te već od ranije postojeći osteoporotski kompresivni prijelom, to su ovi vještaci pozvani na usmeno očitovanje.

15. U svom usmenom očitovanju na ročištu 16.3.2022. (stranica 117 i 118) prometni vještak Berislav Šimunović je istakao da je pri davanju svoga dijela mišljenja uzeo u obzir prometnu regulaciju ovoga raskrižja odnosno da je promet reguliran prometnim znakom "stop" s time da je prometna analiza pokazala da je predmetno vozilo već krenulo u radnju skretanja u ovo raskrižje kada je prednica tužiteljice stupila na kolnik, a što je utvrdio na temelju opisanih načina kretanja tužiteljice i ovoga vozila prije naleta, ali da je vozač toga vozila imao dovoljno vremena i mjesta u tom trenutku radnjom kočenja izbjeći ovaj nalet. Pri tome navodi da nije uzeo u obzir izjavu prednice tužiteljice da je ona u trenutku neposredno prije stupanja na kolnik pogledala u lijevu stranu i vidjela da je ovo vozilo tada bilo zaustavljeno na kolniku Crikveničke ulice, a jer bi u takvoj prometnoj situaciji naletna brzina ovoga vozila morala biti znatno veća od utvrđene. S druge strane, vještak za sudsku medicinu dr. Davor Mayer je u svom usmenom očitovanju na tom ročištu (stranica 118) samo naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja napominjući da tuženik svojim primjedbama iz njegovih tvrdnji samo izvodi pravne zaključke.

16. Nakon ovakvih očitovanja navedenih vještaka sud je u cijelosti prihvatio navedeno kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje kao stručno i objektivno pa kako iz istoga proizlazi:

- da je predmetne zgode vozilo stranih registarskih oznaka naletnom brzinom od oko 10 km/h s prednjim lijevim rubom došlo u kontakt s lijevom stranom tijela prednice tužiteljice te da se je ista s gornjim dijelom tijela naslonila na lijevi dio poklopca motora nakon čega je odbačena na kolnik

- da je prema smjerovima kretanja sudionika do naleta došlo na pješačkom prijelazu oko 2,9 do 3,1 m od istočnog ruba kolnika [adresa]

- da je vozilo stranih registarskih oznaka neposredno prije štetnog događaja vršilo radnju uključivanja iz [adresa] u [adresa] skretanjem ulijevo u smjeru sjevera

- da je ovo vozilo od pokretanja iz ušća kolnika Crikveničke ulice pa do mjesta naleta prešlo put u luku od oko 8,7 do 8,9 m s jednolikim ubrzanjem od oko 0,45 m/s2 za vrijeme od oko 6,3 s

- da je prednica tužiteljice kolnik [adresa] prelazila na obilježenom pješačkom prijelazu od istoka prema zapadu te je od stupanja s nogostupa na kolnik pa do mjesta naleta prešla put od oko 2,9 do 3,1 m za oko 3 s. - da je vozilo stranih registarskih oznaka u trenutku kada je prednica tužiteljice stupila na kolnik, bilo udaljeno oko 6,3 m od mjesta naleta krećući se brzinom od oko 5,3 km/h pa kako mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja iznosio samo oko 1,3 m, to je vozač toga vozila radnjom prikočivanja u trenutku kada je prednica tužiteljice stupila na kolnik mogao izbjeći ovaj štetni događaj,

to je jasno da je do ovog štetnog događaja došlo upravo zbog krivnje vozača ovoga vozila jer se isti, suprotno odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17, u daljnjem tekstu: ZOSPC), nije približavao obilježenom pješačkom prijelazu sa osobitim oprezom i takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti svoje vozilo ispred toga pješačkog prijelaza. Slijedom navedenoga, sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka KŽ u dijelu u kojem isti tvrdi da je zakočio u trenutku kada je uočio da prednica tužiteljice prelazi ovaj obilježeni pješački prijelaz.

17. Osim toga se napominje da je uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1718/2018 utvrđeno da je taj postupak vođen protiv KŽ tj. vozača toga vozila, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona te da je u istome dana 31.10.2019. donesena pravomoćna presuda poslovni broj K-1718/18-20 kojom je isti oglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona time što je dana 6.3.2018. upravljajući navedenim osobnim vozilom desnom stranom Crikveničke ulice od zapada u smjeru istoka te dolaskom do raskrižja s [adresa], lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, postupio protivno čl. 38. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer se prilikom ulaska u raskrižje skrećući ulijevo prema sjeveru na istočnu voznu traku gdje se promet ne upravlja prometnim svjetlima niti znacima ovlaštene osobe, nije približavao obilježenom pješačkom prijelazu s osobitim oprezom i takvom brzinom da u slučaju prelaska pješaka može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, a gdje je s istočnog nogostupa [adresa] u smjeru zapada na kolnik stupila pješakinja VŽ, te je prednjim dijelom osobnog vozila udario u lijevu stranu tijela ove pješakinje koja je uslijed udarca nabačena na prednji dio automobila te odbačena i pala na kolnik uslijed čega je zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma desne nadlaktične kosti u području kirurškog vrata.

18. Kako je sud temeljem odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan za navedenu pravomoćnu presudu u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca tj. vozača predmetnog vozila, to je valjalo utvrditi odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće, ali kako iz provedenog kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja nadalje proizlazi da je prednica tužiteljice stupila na obilježeni pješački prijelaz u trenutku kada je ovo vozilo već započelo radnju skretanja ulijevo u [adresa] pa da do ovog štetnog događaja ne bi došlo niti u slučaju da je ista prije stupanja na kolnik [adresa] pogledala u lijevu stranu jer bi tada vidjela ovo vozilo udaljeno oko 6,3 m od mjesta naleta pa je mogla/trebala tada odustati od radnje prelaska kolnika i ovo vozilo propustiti pri čemu prometni vještak nije uzeo u obzir njenu izjavu da je ona u trenutku neposredno prije stupanja na kolnik pogledala u lijevu stranu i vidjela da je ovo vozilo tada bilo zaustavljeno na kolniku Crikveničke ulice jer bi u takvoj prometnoj situaciji naletna brzina ovoga vozila morala biti znatno veća od utvrđene, a iz kojih razloga niti sud u tom dijelu nije prihvatio kao istinit taj dio iskaza prednice tužiteljice, to je valjalo utvrditi doprinos prednice tužiteljice nastanku ovog štetnog događaja u visini od 20% imajući u vidu odredbu čl. 129. st. 1. ZOSPC-a prema kojoj je pješak dužan preko kolnika prelaziti pažljivo nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način.

19. Pri tome sud nije smatrao relevantnim prigovore tužiteljice da bi ovakvo vještačenje bilo nestručno, pristrano i protivno rasuđivanju prosječne osobe što obrazlaže time da je prometni vještak utvrdio doprinos njene prednice u stradavanju dok je prelazila na obilježenom pješačkom prijelazu koje je uzrokovao hrvatski državljanin vozeći automobil stranih registarskih oznaka, a da u tom vozilu tada nije bio vlasnik vozila pa da taj vozač uopće nije smio toga dana tim vozilom upravljati. Naime, zadatak prometnog vještaka bio je utvrditi dinamiku nastanka ove prometne nesreće što uključuje i mogućnost izbjegavanja iste od strane oba sudionika, a ne utvrđivanje doprinosa tih sudionika pri nastanku iste jer o tome odlučuje sud, a što ovaj vještak nije niti učinio, dok sama činjenica je li vozač ovoga vozila predmetne zgode smio upravljati tim vozilom iz razloga koje tužiteljica navodi, nije u uzročno- posljedičnoj vezi s nastankom ove prometne nesreće.

20. Provedenim liječničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću, kirurgu, (stranica 137-143), utvrđeno je da je prednica tužiteljice u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila prijelom kirurškog vrata desne nadlaktice s pomakom, natučenje desnog prsišta, natučenje predjela prsne kosti te višeiverni prijelom 2. slabinskog kralješka zbog čega je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta oko 5 dana, srednjeg intenziteta oko 15 dana te manjeg intenziteta oko 40 dana, a trpjela je i tzv. primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkog trajanja te tzv. sekundarni strah i to jaki 3 dana, srednji 7 dana te manji 50 dana, dok je kasni strah, koji se manifestira zabrinutošću u situacijama prometa, trajao 60 dana. Nadalje, ovaj vještak navodi da je prednici tužiteljice bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od 6.3.2018. do 24.4.2018. po 4 sata dnevno, nakon toga još 2 mjeseca po 4 sata dnevno, a potom daljnja 2 mjeseca po 2 sata dnevno jer je ista morala mirovati pa nije mogla raditi za nju uobičajene poslove, a bila joj je potrebna pomoć i pri održavanju osobne higijene, pribavljanju hrane i pri drugim svakodnevnim potrebama s time da joj s obzirom na nanesene ozljede u predmetnom događaju nije potrebna trajna tuđa pomoć niti joj je isključivo zbog predmetnog ozljeđivanja bio neophodan smještaj u sanatoriju. Nadalje je utvrđeno da su navedene ozljede dovele do trajnih posljedica koje su umanjile njenu opću životnu i radnu sposobnost za 13%.

21. Ovakvom nalazu i mišljenju vještaka prednica tužiteljice je prigovorila navodeći u podnesku od 8.12.2022. (stranica 147-149) da je vještak propustio izvršiti uvid u njen zdravstveni karton koji se nalazi kod njene obiteljske liječnice te da se isti nije referirao na mišljenje vještaka za sudsku medicinu dr. Davora Mayera kojim je potvrđen mehanizam njenog ozljeđivanja i postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog ozljeđivanja i kompresivnog prijeloma 2. slabinskog kralješka. S druge strane, tuženik je u podnesku od 8.3.2023. (stranica 169-174) naveo da ovakvom nalazu i mišljenju djelomično prigovara smatrajući da je ovo vještačenje sačinjeno na temelju nepotpune medicinske dokumentacije pa ako se prihvati da je prednica tužiteljice u ovoj prometnoj nesreći zadobila prijelom desne nadlaktice kod ramena, tada tuženik smatra da je ocjena o smanjenju njene životne aktivnosti previsoka jer je temeljem pregleda toga vještaka utvrđeno postojanje ograničenja kretnji desnog ramena samo u vrlo lakom stupnju pa bi se navedeno moglo ocijeniti sa samo 5%, dok nije prihvatljiv zaključak toga vještaka da bi prednica tužiteljice u ovoj prometnoj nesreći zadobila prijelom L2 kralješka s obzirom na to da je isti dokazan naknadno, a ne neposredno nakon ovog štetnog događaja pa da je uzrok toga prijeloma osteoporoza. Osim toga, tuženik smatra da su previsoko ocjenjeni i svi drugi vidovi štete upravo zato što obuhvaćaju i prijelom L2 kralješka.

22. Nakon što je tužiteljica uz podnesak od 26.9.2024. dostavila presliku zdravstvenog kartona pok. VŽ (stranica 204-327), vještak dr. August Mijić je u svom pisanom očitovanju od 25.4.2025. (stranica 332) naveo da i nakon uvida u isti u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja pa kako je tužiteljica i nakon toga ostala kod istaknutih prigovora, to je ovaj vještak pozvan na usmeno očitovanje.

23. U svom usmenom očitovanju na ročištu 15.1.2026. (stranica 338-340) vještak dr. August Mijić navodi da je iz priloženog zdravstvenog kartona jasno vidljivo da je prednica tužiteljice prije predmetnog štetnog događaja imala probleme s grudnom i slabinskom kralješnicom 1993. u dva navrata bez navođenja radi li se o tegobama traumatske prirode, te probleme s desnom šakom 1999. pa da njeni navodi dani pri njegovom pregledu, suprotno navodu tužiteljice, odgovaraju podacima iz zdravstvenog kartona. Nadalje je naveo, također suprotno navodu tužiteljice, da je u svom pisanom nalazu i mišljenju uzeo u obzir prijelom 2. slabinskog kralješka kao ozljedu iz predmetnog ozljeđivanja, a koja je potvrđena 26.4.2018. s time da je zbog prijeloma desne nadlaktice ocijenio trajne posljedice u visini od 10%, dok je zbog toga prijeloma 2. slabinskog kralješka, koji nije bitno pogoršao njeno stanje u području slabinske kralješnice te koji je samo manjim dijelom sudjelovao u išijasu do kojeg je kasnije došlo, ocijenio trajne posljedice u visini od 5% što onda kumulativno iznosi 13% pri čemu je uzeo u obzir, kao i kod utvrđivanja ostalih kvalifikatornih okolnosti, dob prednice tužiteljice te opise iz medicinske dokumentacije tijekom liječenja. Vezano uz smještaj prednice tužiteljice u Dom za starije osobe tijekom kolovoza 2018. ovaj vještak navodi da je ista i prije ovog štetnog događaja imala kronične bolesti vezane uz kralješnicu pa da je ovaj događaj to stanje pogoršao u manjem dijelu radi čega joj je bila potrebna pomoć pa tako i u kolovozu 2018., dok smatra da joj bolesnički krevet, AD jastuk i AD madrac ne bi trebali s obzirom na same te ozljede, a da se ortoza za rame može izdati na uputnicu.

24. Nakon ovakvog pisanog i usmenog očitovanja vještaka dr. Augusta Mijića, sud je njegov nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan smatrajući da je nakon uvida u priloženi zdravstveni karton prednice tužiteljice svojim očitovanjima u cijelosti otklonio prigovore obje strane pri čemu se napominje da tuženik nakon toga više nije ustrajao na svojim prigovorima pa tako niti na prigovoru da nije prihvatljiv zaključak toga vještaka da bi prednica tužiteljice u ovoj prometnoj nesreći zadobila i prijelom L2 kralješka pri čemu se napominje da je i vještak za sudsku medicinu dr. Davor Mayer u svom mišljenju naveo da se kompresivni prijelom 2. slabinskog kralješka, utvrđen mjesec i pol nakon ovog štetnog događaja, zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću dovesti u vezu s ovim događajem, ali da u prilog povezanosti s istim govori podesan mehanizam nastanka ostvaren u nesreći (pad na kolnik) kao i podaci o tretiranju bolnog stanja u ovom segmentu kralješnice u vremenu nakon događaja (parenteralna analgezija, lokalna infiltracija korjenova živaca, bez regresije tegoba), dok je pak tužiteljica na ročištu 15.1.2026. (stranica 341) nakon usmenog očitovanja vještaka dr. Augusta Mijića samo paušalno navela da i dalje smatra kako su trajne posljedice prenisko ocjenjene, ali da u tom smislu ne stavlja daljnje dokazne prijedloge.

25. Ovaj sud smatra da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 i 69/26, u daljnjem tekstu: ZOO) pri čemu je sud utvrđivao činjenice navedene u tužbi tj. fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, a koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

26. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha te visinu trajnih posljedica kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka pa je temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.700,00 eur, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.200,00 eur, a za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 3.000,00 eur što ukupno iznosi 6.900,00 eur koliko je tužiteljici ukupno utvrđeno s osnova neimovinske štete, ali je taj iznos zbog utvrđenog doprinosa prednice tužiteljice umanjen za 20% na iznos od 5.520,00 eur.

27. Liječničkim vještačenjem je utvrđeno da je prednici tužiteljice bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju od 6.3.2018. do 24.4.2018. po 4 sata dnevno, nakon toga još 2 mjeseca po 4 sata dnevno, a potom još 2 mjeseca po 2 sata dnevno jer je ista morala mirovati pa nije mogla raditi za nju uobičajene poslove, a bila joj je potrebna pomoć i pri održavanju osobne higijene, pribavljanju hrane i pri drugim svakodnevnim potrebama.

28. Prednica tužiteljice VŽ, u svom iskazu (stranica 65 i 66) je navela da je nakon ove nesreće doživjela velike promjene u načinu i kvaliteti življenja jer je prije ove nesreće bila sposobna za samostalan život i brigu o sebi, dok je nakon ove prometne nesreće bila prinuđena angažirati kućnu pomoćnicu s time da je njena kćer prvih pet mjeseci bila stalno uz nju.

29. Ovakve navode potvrđuje i tužiteljica u svom iskazu (stranica 340 i 341) tvrdeći da je njena majka prije ove prometne nesreće bila takvog zdravstvenog stanja da je mogla živjeti sama u stanu te da je bila potpuno samostalna bez obzira na svoju tadašnju životnu dob, a da se je njeno zdravstveno stanje zbog ozljeda zadobivenih u ovoj prometnoj nesreći u roku od 30 dana drastično promijenilo jer se je vrlo otežano kretala pa je tako po izlasku iz bolnice jedva mogla sama doći do WC-a, a ubrzo je postala nepokretna u cijelosti radi čega je morala nabaviti bolesnički krevet, madrac protiv dekubitusa i anatomski jastuk kao i ortozu za rame što je sve morala kupiti s time da je ovaj bolesnički krevet najprije uzela u najam da bi ga potom od iste firme otkupila. Stoga tvrdi da je njenoj majci bila potrebna pomoć i njega u svakom smislu radi čega je ona dolazila k njoj svakodnevno, a osim toga joj je na prijateljskoj osnovi pomagala i susjeda RŽ koja je inače medicinska sestra te joj je majka za to plaćala neke iznose pri čemu napominje da je ona u razdoblju od 2.8. do 31.8.2018. otišla na godišnji odmor pa je majka u tom razdoblju bila smještena u Domu za starije osobe "Sanatorij Ćorluka" jer je tada bila potpuno nepokretna s time da je tamo imala i fizikalnu terapiju.

30. Svjedokinja RŽ u svom iskazu (stranica 367) potvrđuje da je prednica tužiteljice prije ove prometne nesreće živjela sama i bila potpuno samostalna i pokretna osoba pa je tako išla sama u nabavku u trgovinu, a što zna jer su zajedno živjele u istoj zgradi od 2015. i bile u dobrim odnosima. Međutim, zbog ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći se je njeno stanje drastično promijenilo jer je po dolasku iz bolnice bila vrlo slabo pokretna pa je uglavnom ležala ili sjedila radi čega joj je kćer svakodnevno dolazila i donosila ručak, a i ona je uskakala i pomagala po potrebi pružajući joj pomoć i njegu kakvu je god trebala s obzirom na to da je po struci zdravstveni radnik s time da u početku nije htjela uzeti nikakvu naknadu zbog dobrih susjedskih odnosa, ali kada se je pok. VŽ u kolovozu 2018. vratila iz doma u kojem je bila samo privremeno smještena, usmeno je između njih dogovoreno da joj ista plaća 2.000,00 kn mjesečno za pružanje pomoći i njege te je tako bilo sve do njenog smještaja u dom tj. do početka 2022.

31. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića, dakle, proizlazi da je prednici tužiteljice zapravo bila potrebna tuđa pomoć samo u razdoblju od 6.3.2018. do 18.9.2018. (od 6.3.2018. do 24.4.2018. po 4 sata dnevno, potom daljnja dva mjeseca od 17.5.2018. do 17.7.2018. također po 4 sata dnevno tj. nakon otpuštanja s bolničkog liječenja na kojem je bila od 24.4.2018. do 17.5.2018. prema otpusnom pismu KBC Sestre milosrdnice (stranica 13-15) te zatim još dva mjeseca tj. od 18.7.2018. do 18.9.2018. po 2 sata dnevno) pa kako se u tužbi navodi da je ista u razdoblju od 2.8. do 31.8.2018. bila smještena u Domu za starije osobe Sanatorij Ćorluka za koje troškove smještaja tužiteljica potražuje posebnu naknadu temeljem priloženog računa (stranica 20), to joj za to vrijeme smještaja u domu tj. za razdoblje od 2.8. do 31.8.2018., pored zatraženih troškova po tom računu, sud nije mogao utvrditi još i naknadu za tuđu pomoć. Stoga joj je naknada za tuđu pomoć utvrđena samo za razdoblje liječenja kod kuće do uključujući 1.8.2018. te potom od 1.9. do 18.9.2018. s time da iz iskaza svjedokinje RŽ jasno proizlazi da joj je prednica tužiteljice za njene usluge temeljem usmenog dogovora plaćala naknadu u mjesečnom iznosu od 2.000,00 kn tek po povratku iz doma u kojem je bila samo privremeno smještena, dakle, tek od 1.9.2018. što nadalje znači da prednica tužiteljice za pruženu tuđu pomoć od strane svoje kćeri i svjedokinje RŽ nije plaćala u razdoblju do odlaska u dom tj. do 2.8.2018. pa je cijena sata tuđe pomoći za to razdoblje temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a sukladno važećoj sudskoj praksi utvrđena u iznosu od 4,00 eur po satu što pomnoženo s brojem potrebnih sati do uključujući 1.8.2018. (ukupno 478 sati: od 6.3.2018. do 24.4.2018. te od 17.5.2018. do 17.7.2018. po 4 sata dnevno - 448 sati (112 dana x 4 sata), a od 18.7.2018. do uključujući 1.8.2018. po 2 sata dnevno - 30 sati (15 dana x 2 sata)) daje iznos od utvrđenih 1.912,00 eur. Nadalje, za razdoblje od 1.9.2018. tj. nakon povratka iz Doma za starije osobe Sanatorij Ćorluka pa do 18.9.2018. sud je uzevši u obzir iskaz svjedokinje RŽ utvrdio da je prednica tužiteljice u tom razdoblju plaćala naknadu za tuđu pomoć u iznosu od 265,45 eur (2.000,00 kn) mjesečno pa je naknada za tuđu pomoć utvrđena po toj osnovi u iznosu od 159,30 eur (koji se dobiva kada se iznos od 265,45 eur podijeli sa 30 dana koliko ima mjesec rujan pa se dobije naknada od 8,85 eur dnevno što pomnoženo sa 18 dana daje iznos od 159,30 eur). Slijedom navedenoga, tužiteljici je s osnova imovinske štete za tuđu pomoć ukupno utvrđen iznos od 2.071,30 eur, ali je taj iznos zbog utvrđenog doprinosa prednice tužiteljice umanjen za 20% na iznos od 1.657,04 eur.

32. Nadalje, kako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića jasno proizlazi da je prednici tužiteljice bila potrebna tuđa pomoć i u razdoblju od 2.8. do 31.8.2018. za koje vrijeme je morala biti smještena izvan svoga doma jer tužiteljica u svom iskazu, koji je ovaj sud prihvatio kao istinit jer je iznesen uvjerljivo i životno logično, navodi da je ona u to vrijeme koristila godišnji odmor, te kako iz računa broj 1523/PJ2/1 Doma za starije osobe Sanatorij Ćorluka od 8.8.2018. (stranica 20) proizlazi da je prednica tužiteljice za smještaj u toj ustanovi u tom razdoblju platila iznos od 809,61 eur (6.100,00 kn), to joj je taj iznos i utvrđen kao osnovan za to razdoblje, ali je isti zbog utvrđenog doprinosa prednice tužiteljice umanjen za 20% na iznos od 647,69 eur. Isto tako tužiteljici je priznat kao opravdan i trošak sanitetskog prijevoza u zatraženom iznosu od 21,24 eur (160,00 kn) jer je iz računa (stranica 21) vidljivo da je prednica tužiteljice isti koristila upravo dana 31.8.2018. radi povratka kući iz Doma za starije osobe Sanatorij Ćorluka, ali joj je i taj iznos umanjen za 20% na iznos od 17,00 eur. Pri tome je sud imao u vidu iskaz tužiteljice u kojem ista tvrdi da je pok. VŽ u to vrijeme bila potpuno nepokretna.

33. S druge strane, sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista tvrdi da je pok. VŽ pri predmetnom ozljeđivanju u cijelosti uništen mobitel pa da je morala kupiti drugi mobitel koji je platila 500,00 kn društvu Intelkom d.o.o. Naime, podatak da bi pok. VŽ pri predmetnom ozljeđivanju bio uništen mobitel ne proizlazi iz zapisnika o očevidu (stranica 36-38), a tužiteljica nije dostavila dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je upravo njenoj majci kupljen novi mobitel nakon ove prometne nesreće, a posebno ne da bi ona isti platila 66,36 eur (500,00 kn), već je tužiteljica uz podnesak od 22.5.2026. samo dostavila Potvrdu o izdavanju uređaja - radni nalog 2018-2209 od 27.3.2018. (stranica 365) iz kojeg nije razvidno niti tko je vlasnik mobilnog telefona koji je preuzet sa slomljenim ekranom od strane Intelkom servisa niti koliki je iznos plaćen za kupnju novog uređaja.

34. Nadalje, tužiteljici nije priznat niti trošak kupnje ortoze za rame koji ista potražuje u iznosu od 39,01 eur (293,94 kn) temeljem računa Rozi step d.o.o. od 30.3.2018. (stranica 18) iz razloga što iz liječničkog vještačenja (stranica 339) proizlazi da se ista može pribaviti na teret HZZO-a, a nisu joj priznati niti troškovi najma bolesničkog kreveta u zatraženom iznosu od 331,81 eur (2.500,00 kn) kao niti kupnje istoga u zatraženom iznosu od 414,76 eur (3.125,00 kn) te trošak kupnje AD jastuka u zatraženom iznosu od 18,54 eur (139,70 kn) imajući u vidu da iz liječničkog vještačenja (stranica 339) proizlazi kako navedena pomagala pok. VŽ nisu bila potrebna zbog zadobivenih ozljeda iz ove prometne nesreće. Pored toga se napominje da tužiteljica ni sa čime nije dokazala da je pok. VŽ uopće kupila AD jastuk jer takav račun nije dostavila niti uz tužbu niti tijekom postupka, dok u pogledu najma i kupnje bolesničkog kreveta nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva imajući u vidu da je iz dokumenta Najam br. 48/18 R od 9.5.2018. (stranica 19) samo vidljivo da je za najam drvenog bolničkog kreveta društvu Kulina pomagala d.o.o. od strane pok. VŽ uplaćen polog u iznosu od 2.500,00 kn te da se od istoga oduzimaju stavke za naplatu tj. mjesečni najam u iznosu od 300,00 kn, dostava i montaža u iznosu od 200,00 kn, povrat i demontaža 200,00 kn pa je nejasno je li nešto od toga pologa preostalo i za kupnju toga istoga kreveta odnosno je li pok. VŽ pri kupnji toga kreveta temeljem računa 1667/PJ1/1 od 23.11.2018. (stranica 22) platila cjelokupni iznos od 3.125,00 kn ili joj je taj iznos eventualno umanjen s obzirom na taj polog. Osim toga je nejasno je li pok. VŽ taj krevet kasnije prodala imajući u vidu da svjedokinja RŽ u svom iskazu (stranica 367) navodi da je ista smještena u dom početkom 2022.

35. Slijedom svega navedenoga, tužiteljici je s osnova neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć ukupno dosuđen iznos od 7.177,04 eur (5.520,00 eur + 1.657,04 eur) na koji iznos joj je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a od 26.3.2019. do isplate tj. od dana kada je prednica tužiteljice prema navodima iz tužbe tuženiku podnijela odštetni zahtjev pri čemu je sud prihvatio takav navod imajući u vidu da je uz tužbu podnesen dopis tuženika od 27.3.2019. (stranica 7) u kojem se to potvrđuje. Nadalje je tužiteljici s osnova imovinske štete za smještaj u Dom za starije osobe Sanatorij Ćorluka te za troškove sanitetskog prijevoza ukupno dosuđen iznos od 664,69 eur (647,69 eur + 17,00 eur) na koji iznos joj je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a tek od 26.3.2019. do isplate jer ista zatezne kamate i na ovaj vid štete konačno potražuje tek od tada. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je pod točkom II. izreke presude odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 10.933,86 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

36. Napominje se da sud više nije smatrao relevantnim prijedlog tuženika da bi u ovome postupku bilo potrebno pribavljati podatke o tome je li prednica tužiteljice bila korisnik i kojih prava po osnovu Zakona o socijalnoj skrbi odnosno je li se obraćala sa zahtjevom za ostvarivanje prava i da li bi joj pripadalo pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu i u kojoj visini, a sve iz razloga što je tuženik navedeno predložio zato što je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost zahtjeva s osnova rente za trajnu tuđu pomoć i njegu koji zahtjev je tužiteljica povukla u cijelosti u podnesku od 21.5.2026. (stranica 354-356). Međutim, kada bi se ovaj prijedlog tuženika odnosio na druge tj. preostale vidove imovinske i neimovinske štete, tada se ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 745/2022 od 9.11.2022. prema kojem se oštećenom ne mogu u parnici radi naknade štete (neimovinska i imovinska šteta) umanjivati njegova prava po osnovu naknade štete zbog ostvarenih prava po Zakonu o socijalnoj skrbi.

37. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tako što je najprije utvrđeno da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 41,77%, a u dokazivanju pravne osnove sa 80% zbog utvrđenog doprinosa prednice tužiteljice u visini od 20%, što ukupno iznosi 121,77%, dok je tuženik uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 58,23%, a u dokazivanju pravne osnove sa 20% što ukupno iznosi 78,23% pa je valjalo od postotka tužiteljice tj. od 121,77% oduzeti tuženikov postotak tj. 78,23% jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tužiteljice od 43,54%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se tužiteljičin konačni uspjeh u sporu od 21,77%.

38. Trošak tužiteljice odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora za svaku pojedinu parničnu radnju pa joj je tako određen temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe iznos od zatraženih 622,13 eur umjesto 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) koliko bi joj pripadalo temeljem Tarife prema vrijednosti predmeta spora od 34.616,58 eur, temeljem Tbr. 8. toč. 1. su joj za sastav podnesaka od 1.6.2021., 24.9.2021., 10.11.2021. i 8.2.2022. također određeni iznosi od po zatraženih 622,13 eur umjesto 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) koliko bi joj pripadalo temeljem Tarife prema vrijednosti predmeta spora od 34.616,58 eur, temeljem Tbr. 8. toč. 3. su joj za sastav podnesaka od 17.6.2025. i 21.5.2026. određeni iznosi od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. su joj za sastav podnesaka od 10.12.2020., 14.7.2020. i 26.9.2024. određeni iznosi od po 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. su joj za zastupanje na ročištima 16.10.2019., 12.10.2020., 15.1.2021., 27.1.2022., 16.3.2022. i 15.1.2026. određeni iznosi od po zatraženih 622,13 eur umjesto 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) koliko bi joj pripadalo temeljem Tarife prema vrijednosti predmeta spora od 34.616,58 eur, dok su joj za zastupanje na ročištima 28.5.2026. i 6.7.2026. određeni iznosi od po 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur) prema konačnoj vrijednosti predmeta spora od 18.775,59 eur. Za sastav odštetnog zahtjeva od 26.3.2019. tužiteljici je temeljem Tbr. 32. toč. 1.Tarife određen iznos od zatraženih 622,13 eur umjesto 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) koliko bi joj pripadalo temeljem Tarife prema vrijednosti predmeta spora od 34.616,58 eur. Sve navedeno ukupno iznosi 9.015,56 eur s time da je tužiteljici s obzirom na postignut uspjeh u sporu priznato samo 21,77% toga iznosa tj. iznos od 1.962,69 eur čemu je pribrojen trošak liječničkog vještačenja u iznosu od 199,08 eur koji joj je priznat u cijelosti jer je isti bio neophodan za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva pa to konačno daje dosuđeni iznos od 2.161,77 eur na koji iznos je tužiteljici priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 26.8.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

39. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćnicima tuženika