Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
Sve baze
  • Sve baze
  • Zakoni
  • Podzakonski
  • Sudska praksa
  • EU propisi
  • Vijesti
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

    Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

    Poslovni broj P-1158/2019-38

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    I

    R J E Š E N J E

    Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanje Rojnić i Ronalda Kontešića, odvjetnicima u Puli, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija , odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. kolovoza 2026. objavio i

    p r e s u d i o  j e

    I Utvrđuju se ništetnim odredbe i dijelovi Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206395652, kreditna partija: 7103075787 od 27. ožujka 2006., koji je solemniziran od strane Javnog bilježnika Alide Crljenice iz Pule 29. ožujka 2006., poslovni broj OU-194/06-1, sklopljenog između Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Paromlinska 2, kao banke i kreditora s jedne strane te RV, MBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa], kao korisnika kredita i OV, MBG: [jedinstveni matični broj građana] iz [adresa], kao založnog dužnika s druge strane, i to:

    - odredba čl. 7.1. navedenoga Ugovora u dijelu u kojem je utvrđeno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja;

    - odredba čl. 2.1. navedenoga Ugovora u dijelu u kojem je utvrđeno da je redovna kamatna stopa promjenljiva temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

    II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose preplate zbog promjene kamatne stope, i to :

    - na iznos od 1,62 eura od 16.11.2007. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,60 eura od 16.12.2007. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,64 eura od 16.1.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,64 eura od 16.2.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,68 eura od 16.3.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,67 eura od 16.4.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,62 eura od 16.5.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,64 eura od 16.6.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,62 eura od 16.7.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,62 eura od 16.8.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,62 eura od 16.9.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,68 eura od 16.10.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,72 eura od 16.11.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,66 eura od 16.12.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,81 eura od 16.1.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,81 eura od 16.2.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,76 eura od 16.3.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,77 eura od 16.4.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,77 eura od 16.5.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,75 eura od 16.6.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,76 eura od 16.7.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,95 eura od 16.8.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,06 eura od 16.9.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,94 eura od 16.10.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,01 eura od 16.11.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,00 eura od 16.12.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,20 eura od 16.1.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,33 eura od 16.2.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,31 eura od 16.3.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,44 eura od 16.4.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,67 eura od 16.5.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,11 eura od 16.6.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,34 eura od 16.7.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,33 eura od 16.8.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,81 eura od 16.9.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,53 eura od 16.10.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,60 eura od 16.11.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,19 eura od 16.12.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,20 eura od 16.1.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,14 eura od 16.2.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,18 eura od 16.3.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,18 eura od 16.4.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,30 eura od 16.5.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,54 eura od 16.6.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,83 eura od 16.7.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 4,27 eura od 16.8.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,93 eura od 16.9.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,82 eura od 16.10.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,82 eura od 16.11.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,84 eura od 16.12.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,94 eura od 16.1.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,97 eura od 16.2.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,93 eura od 16.3.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,93 eura od 16.4.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,95 eura od 16.5.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,98 eura od 16.6.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,94 eura od 16.7.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,93 eura od 16.8.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,84 eura od 16.9.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,92 eura od 16.10.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,95 eura od 16.11.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,93 eura od 16.12.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,90 eura od 16.1.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,89 eura od 16.2.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,88 eura od 16.3.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,95 eura od 16.4.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,85 eura od 16.5.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,83 eura od 16.6.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,84 eura od 16.7.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,83 eura od 16.8.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,87 eura od 16.9.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,89 eura od 16.10.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,90 eura od 16.11.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,95 eura od 16.12.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,90 eura od 16.1.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,53 eura od 16.2.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,53 eura od 16.3.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,53 eura od 16.4.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,53 eura od 16.5.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,53 eura od 16.6.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,53 eura od 16.7.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,53 eura od 16.8.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,53 eura od 16.9.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.10.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.11.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.12.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.1.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.2.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.3.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.4.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.5.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.6.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.7.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.8.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,54 eura od 16.9.2015. do 30.9.2015.

    po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate u razdoblju do 31.12.2007., u razdoblju od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena , a od 1.8.2015. do 30.9.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , u roku od 15 dana.

    III Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zakonske zatezne kamate koje teku na pojedinačne iznose preplate zbog promjene tečaja, i to:

    - na iznos od 1,02 eura od 16.5.2006. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,59 eura od 16.6.2006. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,12 eura od 16.9.2006. do 30.9.2015.

    - na iznos od 0,13 eura od 16.10.2006. do 30.9.2015.

    - na iznos od 1,69 eura od 16.11.2008. do 30.9.2015.

    - na iznos od 7,65 eura od 16.1.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 7,75 eura od 16.2.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 4,57 eura od 16.3.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,30 eura od 16.4.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 5,44 eura od 16.5.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 4,19 eura od 16.6.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 4,41 eura od 16.7.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,36 eura od 16.8.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 4,69 eura od 16.9.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 3,21 eura od 16.10.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 4,17 eura od 16.11.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 4,02 eura od 16.12.2009. do 30.9.2015.

    - na iznos od 6,60 eura od 16.1.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 8,25 eura od 16.2.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 7,90 eura od 16.3.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 9,54 eura od 16.4.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 12,56 eura od 16.5.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 13,20 eura od 16.6.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 16,75 eura od 16.7.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 16,63 eura od 16.8.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 23,98 eura od 16.9.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 19,70 eura od 16.10.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 20,69 eura od 16.11.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 25,34 eura od 16.12.2010. do 30.9.2015.

    - na iznos od 25,75 eura od 16.1.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 24,10 eura od 16.2.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 25,10 eura od 16.3.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 25,15 eura od 16.4.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 28,21 eura od 16.5.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 34,70 eura od 16.6.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 42,09 eura od 16.7.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 50,16 eura od 16.8.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,42 eura od 16.9.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 33,14 eura od 16.10.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 33,42 eura od 16.11.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 34,01 eura od 16.12.2011. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,71 eura od 16.1.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 38,83 eura od 16.2.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,40 eura od 16.3.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,43 eura od 16.4.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 38,04 eura od 16.5.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,11 eura od 16.6.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,78 eura od 16.7.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,41 eura od 16.8.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 34,15 eura od 16.9.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,96 eura od 16.10.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 38,27 eura od 16.11.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,40 eura od 16.12.2012. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,36 eura od 16.1.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,00 eura od 16.2.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 35,63 eura od 16.3.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 38,23 eura od 16.4.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 34,40 eura od 16.5.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 33,78 eura od 16.6.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 34,51 eura od 16.7.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 33,76 eura od 16.8.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 35,16 eura od 16.9.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,06 eura od 16.10.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,50 eura od 16.11.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 38,08 eura od 16.12.2013. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,49 eura od 16.1.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,78 eura od 16.2.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,72 eura od 16.3.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,90 eura od 16.4.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 35,72 eura od 16.5.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 35,98 eura od 16.6.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 36,81 eura od 16.7.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,48 eura od 16.8.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 37,66 eura od 16.9.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 38,37 eura od 16.10.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,40 eura od 16.11.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,60 eura od 16.12.2014. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,75 eura od 16.1.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,67 eura od 16.2.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,67 eura od 16.3.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,67 eura od 16.4.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,67 eura od 16.5.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,67 eura od 16.6.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,67 eura od 16.7.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,67 eura od 16.8.2015. do 30.9.2015.

    - na iznos od 39,67 eura od 16.9.2015. do 30.9.2015.

    po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate u razdoblju do 31.12.2007., u razdoblju od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena , a od 1.8.2015. do 30.9.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , u roku od 15 dana.

    IV Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva:

    - utvrđenje ništetnim Dodatka Ugovoru o kreditu kojeg su tužiteljica i tuženik zaključili 19. siječnja 2016.;

    - isplatu iznosa od 348,78 eura na ime preplate po osnovi promjene kamatne stope, sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose preplate (naznačene u točki II izreke presude) teku od 1. listopada 2015. do isplate;

    - isplatu iznosa od 2.321,32 eura na ime preplate po osnovi promjene tečaja, sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose preplate (naznačene u točki III izreke presude) teku od 1. listopada 2015. do isplate;

    - isplatu iznosa od 1.034,00 eura na ime razlike glavnice, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate.

    r i j e š i o  j e

    I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 14. svibnja 2026.

    II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB: 92963223473, da tužiteljici RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 600,00 eura sa zateznim kamatama od 26. kolovoza 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

    III U preostalom dijelu, svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

    Obrazloženje

    1. Tužiteljica u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da je 27. ožujka 2006. kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206395652, kreditna partija broj 7103075787, koji je solemniziran 29. ožujka 2006., a kojim joj je tuženik odobrio kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Ugovorom je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,90 % godišnje, promjenjiva na temelju Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Tvrdi da stranke u vrijeme sklapanja Ugovora nisu pojedinačno pregovarale o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su Ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode njihova izračuna koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamatne stope. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata povećavao kamatnu stopu, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojom je pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke. Stoga predlaže utvrditi ništetnom odredbu čl. 2.1. predmetnog Ugovora u dijelu kojim je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

    1.1. Nadalje navodi da je Ugovorom ugovorena valutna klauzula u CHF na način da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Tvrdi da prilikom sklapanja Ugovora nije bila na odgovarajući način informirana o svim parametrima i rizicima vezanim uz ugovaranje valutne klauzule u CHF niti o mogućim ekonomskim posljedicama promjene tečaja CHF tijekom dugotrajnog razdoblja otplate kredita. Poziva se na pravomoćne odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača kojima je utvrđena nepoštenost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF, smatrajući da se pravna utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjuju i na predmetni ugovorni odnos. Stoga predlaže utvrditi ništetnom i odredbu čl. 7.1. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

    1.2. Također, stranke su 19. siječnja 2016., na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija predmetnog kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Smatra da ništetnost odredaba osnovnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli djeluje od trenutka sklapanja Ugovora te da posljedično povlači i ništetnost Dodatka kojim je provedena konverzija. Stoga zahtijeva da se utvrdi ništetnim i Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen 19. siječnja 2016.

    1.3. Pozivajući se na pravila o posljedicama ništetnosti i stjecanju bez osnove, smatra da joj je tuženik dužan vratiti iznose koje je tijekom otplate kredita plati la na temelju ništetnih ugovornih odredaba. Preplatu predlaže utvrditi kao razliku između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi plaćala da je tijekom cijelog razdoblja otplate do konverzije primjenjivana početno ugovorena kamatna stopa od 4,90 % godišnje te početni tečaj CHF primijenjen prilikom isplate kredita, odnosno utvrditi razliku nastalu s osnove povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF u odnosu na početno ugovorene uvjete kredita. Po toj osnovi zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 19.232,02 kuna / sada 2.552,53 eura[1] , sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (naznačene u tužbi) teku od njihova dospijeća do isplate. Potražuje i parnični trošak.

    2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini. Prvenstveno ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15), na temelju kojeg su stranke 19. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Navodi da su pri izračunu konverzije uzete u obzir sve uplate tužiteljice izvršene po CHF kreditu, uključujući učinke promjena kamatne stope i tečaja CHF, te su uračunate u otplatu usporednog EUR kredita, na način propisan zakonom.

    2.1. Tuženik smatra da su stranke sklapanjem Dodatka Ugovoru, kojim je provedena konverzija, trajno i konačno uredile svoj ugovorni odnos. Ističe da je konverzija provedena na temelju slobodno izražene volje tužiteljice, nakon što joj je dostavljen zakonom propisani izračun konverzije i prijedlog izmijenjenog ugovora o kreditu, pri čemu je imala mogućnost prihvatiti ili ne prihvatiti ponuđenu konverziju. Konverzijom je CHF valutna klauzula zamijenjena valutnom klauzulom u EUR, izmijenjena je kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice u EUR te je uređen način raspolaganja eventualnom preplatom odnosno podmirenja manje uplaćenog iznosa. Stoga smatra da su sklapanjem Dodatka ugovorne strane stvorile novu pravnu osnovu kojom su uredile svoj odnos i učinke ranije izvršenih plaćanja.

    2.2. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ističe da odluke donesene u kolektivnom sporu same po sebi ne dovode do osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatu. Smatra da nakon provedene konverzije tužiteljica ne može zahtijevati povrat iznosa po osnovi stjecanja bez osnove pozivajući se na uvjete iz prvotnog CHF kredita, budući da su ranije izvršena plaćanja u postupku konverzije uračunata u novi ugovorni odnos. Poziva se i na sudsku praksu prema kojoj ništetna ugovorna odredba može biti nadomještena sporazumom stranaka odnosno prisilnim propisom koji naknadno uređuje njihov odnos.

    2.3. Osporava i tvrdnju o ništetnosti Dodatka Ugovoru o kreditu. Navodi da je njegov sadržaj određen prisilnim odredbama ZID ZPK/15 te da je tuženik bio zakonski obvezan ponuditi konverziju pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom. Smatra da bi prihvaćanje stajališta tužiteljice prema kojem je Dodatak ništetan zbog ništetnosti pojedinih odredaba izvornog CHF ugovora značilo dovesti u pitanje samo zakonsko uređenje konverzije, premda je njegova ustavnost bila predmetom ocjene Ustavnog suda Republike Hrvatske.

    2.4. Nadalje osporava osnovanost i visinu zahtjeva za isplatu. Ističe da je izračun konverzije izrađen na zakonom propisani način, pri čemu su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretnim brojčanim iznosima u novom otplatnom planu za cijelo prethodno razdoblje otplate, dok su sve uplate tužiteljice po CHF kreditu preračunate u EUR i iskorištene za namirenje obveza po usporednom EUR kreditu. Jednako tako, pri izračunu konverzije uzete su u obzir promjene tečaja CHF, a eventualna preplata obračunata je i iskorištena na način propisan ZID ZPK/15. Stoga smatra da tužiteljica iste učinke promjene kamatne stope i tečaja koji su već uzeti u obzir prilikom konverzije ne može ponovno potraživati kao stečeno bez osnove.

    2.5. Protivi se provođenju predloženog financijskog vještačenja smatrajući da se spor u konkretnom slučaju svodi na pravno pitanje učinaka provedene konverzije. Ujedno ističe prigovor zastare u odnosu na sve pojedinačne iznose dospjele prije 11. lipnja 2014. te osporava osnovu i tijek zahtijevanih zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška.

    2.6. U podnesku od 30. prosinca 2024. tuženik je osporio tužiteljičino svojstvo potrošača. Naveo je da se status potrošača ne presumira te da je na tužiteljici teret dokazivanja da je Ugovor sklopila radi zadovoljavanja privatnih potreba, odnosno izvan svoje profesionalne ili gospodarske djelatnosti.

    3. Podneskom od 14. svibnja 2026., nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, uskladivši ga u kondemnatornom dijelu s nalazom i mišljenjem vještakinje. Tako uređenim zahtjevom, pored utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te ništetnosti Dodatka ugovoru, od tuženika zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od 3.704,10 eura, i to iznosa od 348,78 eura na ime preplate po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosa od 2.321,32 eura na ime preplate po osnovi valutne klauzule te iznosa od 1.034,00 eura na ime razlike u glavnici, sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, odnosno od 1. listopada 2015. do isplate na iznos koji potražuje na ime razlike u glavnici. Za slučaj da sud ocijeni da se visina preostalog potraživanja tužiteljice nakon provedene konverzije ima utvrditi uzimajući u obzir cjelokupni učinak konverzije primjenom pravila o uračunavanju, tužiteljica je postavila eventualno kumulirani zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 3.666,79 eura, koji se sastoji od 2.321,32 eura s osnove preplate po tečaju, 311,47 eura s osnove preplate po kamati i 1.034,00 eura s osnove razlike u glavnici, sa zateznom kamatom na cjelokupni iznos od 1. listopada 2015. do isplate.

    3.1. Opisano uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe. Tuženik se preinaci usprotivio te je u odnosu na preinačeni dio zahtjeva istaknuo prigovor zastare, a sud je preinaku tužbe dopustio smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Osim toga, za preinaku tužbe postoji uporište u odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) kojom je propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja je u sudskoj praksi protumačena na način da je tužitelj ovlašten nakon vještačenja preinačiti tužbu. Uz navedeno, ističe se kako je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 26. studenog 2021. usvojen zaključak da je u predmetima korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem.

    3.2. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

    4. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, izveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac iz društva Galprom d.o.o. te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.

    5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

    6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnima odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206395652, kreditna partija 7103075787, sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora 27. ožujka 2006., koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, zahtjev za utvrđenje ništetnosti Dodatka Ugovoru o kreditu od 19. siječnja 2016. (kojim je provedena konverzija) te zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 3.704,10 eura, i to iznosa od 348,78 eura na ime preplate po osnovi ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznosa od 2.321,32 eura na ime preplate po osnovi valutne klauzule te iznosa od 1.034,00 eura na ime razlike u glavnici, sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, odnosno od 1. listopada 2015. do isplate na iznos koji potražuje na ime razlike u glavnici.

    6.1. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, neovisno o tome što su stranke 19. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje u tekstu: ZID ZPK/15).

    7. Među strankama nije sporno da su 27. ožujka 2006. tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206395652, kreditna partija broj 7103075787 (dalje u tekstu: Ugovor), kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF, s rokom otplate od 180 mjeseci. Nije sporno da je odredbom čl. 2.1. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa od 4,90 % godišnje, promjenjiva na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika. Nadalje, nesporno je da su stranke ugovorile valutnu klauzulu u CHF, određujući da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 179,42 CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Nije sporno ni da je tuženik tijekom otplatnog razdoblja mijenjao kamatnu stopu te da je uslijed povećanja kamatne stope i promjene tečaja CHF došlo do povećanja kunske protuvrijednosti obveza tužiteljice.

    7.1. Također, nije sporno da su stranke 19. siječnja 2016., na temelju ZID ZPK/15, sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 2/2016, kojim je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Prema izračunu konverzije, izrađenom prema stanju na dan 30. rujna 2015., neotplaćena glavnica kredita prije konverzije iznosila je 10.549,32 CHF, odnosno 73.642,40 kuna, dok je nakon konverzije utvrđena nedospjela glavnica u iznosu od 7.073,98 eura. Tužiteljici je konverzijom utvrđena preplata u iznosu od 7.219,26 kuna, a preostali rok otplate iznosio je 67 mjeseci.

    8. Sporni su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, svojstvo tužiteljice kao potrošača te osnovanost istaknutog prigovora zastare. Pritom je prvenstveno sporno može li se tužiteljica, nakon što je s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru kojim je u skladu sa ZID ZPK/15 provedena konverzija kredita, osnovano pozivati na ništetnost odredaba osnovnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te je li Dodatak Ugovoru ništetan. Posljedično je sporno ima li tužiteljica, unatoč provedenoj konverziji, prema tuženiku daljnje novčano potraživanje s osnove preplate po promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te razlike u glavnici, kao i pravo na zatezne kamate, uključujući zatezne kamate obračunate do provedene konverzije.

    9. Činjenični navodi na kojima tužiteljica temelji ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temelje se na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim odlukama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

    9.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više tuženika, među kojima je bio i ovdje tuženik, te je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima uz valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora nije u potpunosti informirao potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Time je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. postupao protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14, dalje u tekstu: ZZP/07) te odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dalje je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača ugovarajući redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim internim aktima, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali ni ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu njihova izračuna koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

    9.2. Navedena je presuda, u odnosu na tuženika, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., te odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

    9.3. Budući da je predmetni Ugovor, koji sadrži upravo sporne odredbe o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope i valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj CHF, sklopljen u relevantnom razdoblju obuhvaćenom navedenim odlukama, tužiteljica se pravilno pozvala na pravna utvrđenja iz tih presuda.

    9.4. U odnosu na navode tuženika da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom je slučaju sud vezan za navedena utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih pozove.

    9.5. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sadržajno jednaka odredba sadržana je u čl. 138.a ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite.

    9.6. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima postoji, na temelju čl. 502.c ZPP i čl. 118. ZZP/14, vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača utvrđene u kolektivnom sporu.

    10. Međutim, tuženik je u pojedinačnom potrošačkom sporu ovlašten predlagati izvođenje dokaza radi dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarao s tužiteljicom, odnosno da joj je kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njezine novčane obveze i da je ona, unatoč punoj obaviještenosti, pristala na sklapanje takvog ugovora.

    10.1. Upravo na te okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice. Iz njezina iskaza proizlazi da je predmetni kredit sklopila radi adaptacije stana, koji nije iznajmljivala niti koristila u poslovne svrhe, a niti je ikada bila vlasnik obrta. Prilikom sklapanja Ugovora nije joj ponuđena mogućnost sklapanja kredita u nekoj drugoj valuti, već joj je kredit u CHF predstavljen kao povoljan i stabilan oblik kredita, što je ona prihvatila postupajući s povjerenjem prema banci čiji je inače bila klijent . Znala je da je riječ o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, ali tako visoku promjenu mjesečnog anuiteta nije mogla očekivati. Ugovor je pročitala i razumjela te joj je dan na potpis u uredu javne bilježnice, međutim zbog proteka vremena ne sjeća se detalja vezanih uz pregovaranje. Navela je da joj nije bilo pojašnjeno značenje pojmova valutne klauzule i promjenjive kamatne stope niti rizici koji iz njih proizlaze, a da takav ugovor ne bi sklopila da su joj ti rizici bili detaljnije objašnjeni. Ugovor je bio unaprijed pripremljen u banci.

    10.2. Sud je iskaz tužiteljice prihvatio u cijelosti jer je iskazivala jasno, uvjerljivo i životno, a njen je iskaz u skladu s dokumentacijom sadržanom u spisu i utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite potrošača. Iz njezinog iskaza i odredbe čl. 6. Ugovora proizlazi da je riječ o stambenom kreditu namijenjenom za adaptaciju stana, koji nije iznajmljivala niti koristila u poslovne svrhe. Stoga je predmetni Ugovor sklopila kao potrošač, u svrhu koja nije povezana s njezinim zanimanjem, poslovnom aktivnošću ili poduzetničkom djelatnošću, pa je riječ o potrošačkom ugovoru u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/03. Tuženik nije dokazao suprotno.

    10.3. Iskazom tužiteljice utvrđeno je i da u predugovornoj fazi nije dobila potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, da nije bila upoznata s parametrima njihove promjenjivosti te da joj je kredit s valutnom klauzulom u CHF predstavljen kao stabilan i povoljan, bez predočenja rizika koje bi takvo ugovaranje moglo imati na visinu njezinih obveza. Sve navedeno upućuje na zaključak da komunikacija tužiteljice s djelatnicima tuženika u predugovornoj fazi nije imala značaj pojedinačnog pregovaranja te da tužiteljica od tuženika nije dobila potrebne i potpune obavijesti.

    10.4. S druge strane, tuženik, na kojemu je teret dokazivanja obaviještenosti potrošača, nije dokazao da je tužiteljici u predugovornoj fazi predočio informacije koje su sadržavale točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, kojemu su instituti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope poznati samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice takvog ugovaranja. Nije dokazao ni da je tužiteljica mogla utjecati na sadržaj odredaba Ugovora koje je tuženik unaprijed odredio, odnosno da je tuženik pokazao spremnost izmijeniti njihov sadržaj. Predmetni Ugovor tipski je, unaprijed formuliran ugovor na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati. Sama činjenica da je Ugovor solemniziran ne dokazuje da je tužiteljica bila u potpunosti obaviještena o navedenim rizicima niti da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Stoga tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ne bi bile primjenjive u konkretnom slučaju. Osim toga, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru sadržajno su istovjetne odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tuženika koje su razmatrane u postupku kolektivne zaštite.

    11. Slijedom navedenog, sud je zaključio da su predmetni Ugovor, sklopljen između tužiteljice kao potrošača i tuženika kao banke, te okolnosti njegova sklapanja obuhvaćeni pravomoćnim presudama donesenima protiv tuženika u postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, opisanima u točki 9. obrazloženja. Stoga je sud, sukladno čl. 502.c ZPP, vezan utvrđenjima iz tih presuda da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne. Pritom potrošači i nakon sklapanja dodatka radi provedbe konverzije prema odredbama ZID ZPK/15 imaju pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog ugovora o kreditu, kako je to prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.

    11.1. Stoga je deklaratorni tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2.1. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika te odredbe čl. 7.1. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF , slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

    12. Međutim, zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Dodatka Ugovoru o kreditu od 19. siječnja 2016., kojim je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, nije osnovan.

    12.1. Neovisno o utvrđenju ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, Dodatak kojim je provedena konverzija, sklopljen na temelju ZID ZPK/15, ima pravne učinke i valjan je. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. izrazio je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

    12.2. Tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila da predmetna konverzija nije provedena na način propisan ZID ZPK/15, niti je isticala druge konkretne razloge ništetnosti samog Dodatka, neovisne o ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora. Sama ništetnost navedenih odredaba osnovnog Ugovora ne dovodi do ništetnosti naknadno sklopljenog Dodatka kojim je, na temelju posebnog zakonskog uređenja, provedena konverzija kredita.

    12.3. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Dodatka Ugovoru o kreditu od 19. siječnja 2016. odbijen je kao neosnovan, kako je odlučeno u dijelu točke IV izreke presude.

    13. U odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev, ukazuje se da je prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu.

    13.1. S obzirom na to da su odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli utvrđene ništetnima, tužiteljica bi, prema općim pravilima ZOO/05 o stjecanju bez osnove, imala pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja, odnosno od dana stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja, u skladu s čl. 1111. i 1115. ZOO/05. Pri utvrđivanju visine restitucije valjalo bi primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj kao jedine valjano određene parametre.

    14. Međutim, budući da je među strankama sklopljen Dodatak Ugovoru sukladno ZID ZPK/15, za odluku o zahtjevu za isplatu odlučno je kakve pravne učinke provedena konverzija proizvodi na restitucijska prava tužiteljice.

    14.1. Konverzija kredita provedena je na temelju ZID ZPK/15, kojim je bankama naložena izmjena valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice. Svrha toga Zakona bila je položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF izjednačiti s položajem u kojem bi se nalazio da je od početka koristio odgovarajući kredit s valutnom klauzulom u eurima.

    14.2. O restitucijskim pravima potrošača koji su proveli konverziju Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci proširenog vijeća poslovni broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem potrošač koji je kredit s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom konvertirao u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih odredaba osnovnog ugovora, ali ima pravo na zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate za razdoblje od njihove uplate do 30. rujna 2015., i to u punom iznosu, bez oduzimanja preplate utvrđene u konverziji.

    14.3. Sklapanjem Dodatka stranke su s učinkom od dana sklapanja osnovnog Ugovora iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze, kamatne stope i iznosa preostale glavnice. Time je prestala obveza tuženika na povrat glavnice više plaćenih iznosa koja bi inače proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO/05. Iznosi koje je tužiteljica uplatila do obračuna konverzije uzeti su u obzir pri utvrđivanju njezinih obveza prema kreditu s valutnom klauzulom u eurima pa nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika.

    14.4. Učinak konverzije djeluje od početka ugovornog odnosa i ima restitucijski učinak jer se sve uplate izvršene po osnovnom Ugovoru uzimaju u obzir pri uspostavi položaja u kojem bi se potrošač nalazio da je koristio odgovarajući kredit s valutnom klauzulom u eurima. Time je, u opsegu obračuna iz čl. 19.c u vezi s čl. 19.e ZID ZPK/15, uspostavljena ravnoteža između djelotvorne zaštite potrošača i zahtjeva pravne sigurnosti.

    14.5. Međutim, zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate, obračunate od dana svake pojedine uplate do 30. rujna 2015., nisu obuhvaćene obračunom konverzije niti su uređene odredbama ZID ZPK/15. Stoga tužiteljici kao potrošaču pripadaju u cijelosti na temelju čl. 1111. i 1115. ZOO/05, bez umanjenja za preplatu utvrđenu konverzijom.

    15. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac iz društva Galprom d.o.o. Vještakinji je, između ostaloga, naloženo utvrditi iznose preplate nastale zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj primijenjen prilikom isplate kredita, obračunati zatezne kamate na tako utvrđene pojedinačne iznose do 30. rujna 2015. te utvrditi učinke provedene konverzije i razliku nedospjelih glavnica na dan 30. rujna 2015., sve kako je to navedeno u rješenju od 4. ožujka 2025. (list 198-200 spisa).

    15.1. Vještakinja je u nalazu i mišljenju izračunala da preplata s osnove promjene kamatne stope iznosi 348,78 eura, dok preplata nastala primjenom valutne klauzule, odnosno promjenom tečaja CHF u odnosu na tečaj primijenjen prilikom isplate kredita, iznosi 2.321,32 eura.

    15.2. Na pojedinačne iznose preplate s osnove promjene kamatne stope i promjene tečaja vještakinja je obračunala zatezne kamate zaključno s 29. rujnom 2015. Zatezne kamate obračunate na pojedinačne iznose preplate s osnova izmjene kamatne stope iznose 1.452,62 kuna / 192,80 eura, dok zatezne kamate obračunate na pojedinačne iznose preplate s osnova primjene valutne klauzule iznose 5.485,55 kuna / 728,06 eura.

    15.3. Vještakinja je nadalje utvrdila da je tužiteljici prilikom konverzije na dan 30. rujna 2015. priznata preplata u iznosu od 945,91 eura, koja se odnosi na uplate izvršene u razdoblju od 15. svibnja 2006. do 15. rujna 2015. U odnosu na stanje glavnice, vještakinja je utvrdila da je nedospjela glavnica usporednog kredita u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosila 7.073,98 eura, dok je razliku nedospjelih glavnica utvrdila u iznosu od 1.034,00 eura. Nakon uračunavanja učinka konverzije vještakinja je izračunala ukupno preostalo potraživanje tužiteljice u iznosu od 3.666,79 eura, koje se sastoji od 311,47 eura preplate po kamati, 2.321,32 eura preplate po tečaju i 1.034,00 eura razlike u glavnici.

    15.4. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje te je u skladu s rezultatima vještačenja uredila tužbeni zahtjev kako je to opisano u točki 3. obrazloženja.

    15.5. Tuženik je prigovorio načinu na koji je vještakinja pri konačnom izračunu uzela u obzir učinke provedene konverzije, smatrajući da je pogrešno preplatu priznatu u konverziji prebijala sa zateznim kamatama. Međutim, na ročištu 2. lipnja 2026. izričito je naveo da ne osporava matematički obračun vještakinje, već pravni pristup u pogledu uračunavanja učinaka konverzije.

    15.6. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga stručnim, jasnim i obrazloženim, izrađenim na temelju dokumentacije sadržane u spisu i u skladu sa zadatkom suda, uz napomenu da stranke (pa ni tuženik) nisu osporili izračun vještakinje. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje pravne su prirode i odnose se na zadaću povjerenu vještakinji pa nisu dovele u sumnju matematičku pravilnost izrađenih izračuna. Prigovor da preplatu priznatu konverzijom nije trebalo odbijati od obračunatih zateznih kamata, također nije doveo u pitanje pravilnost nalaza i mišljenja. Vještakinja je takav izračun sačinila prema zadatku suda, primjenjujući redoslijed uračunavanja iz čl. 171. i 172. ZOO/05. Međutim, riječ je o varijanti matematičkog izračuna koja, zbog pravnog shvaćanja proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravu potrošača na zatezne kamate nastale do konverzije, nije odlučna za ishod ovog spora.

    16. Stoga, u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-457/2025-21, tužiteljica nakon provedene konverzije ima pravo (samo) na isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja, obračunatih od dana svake pojedine preplate do 30. rujna 2015. Navedene kamate pripadaju joj u cijelosti, bez umanjenja za preplatu utvrđenu konverzijom.

    16.1. Iako je vještakinja izračunala iznos zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate po osnovi kamatne stope i valutne klauzule, tužiteljica nije na taj način uredila konačni tužbeni zahtjev, već i dalje potražuje preplatu po osnovi kamatne stope u iznosu od 348,78 eura i po osnovi primjene valutne klauzule u iznosu od 2.321,32 eura, sve sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose preplate od njihova dospijeća do isplate. Sud međutim smatra da je i tako postavljeni tužbeni zahtjev podoban za odlučivanje te ga je valjalo djelomično prihvatiti pa je u točkama II i III izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate koje na pojedinačno određene iznose preplate po osnovi kamatne stope (točka II izreke presude) i po osnovi valutne klauzule (točka III izreke presude) teku od njihova dospijeća do 30. rujna 2015. U preostalom je dijelu zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate (od 1. listopada 2015. do isplate) odbijen kao neosnovan, kako je to navedeno u dijelu točke IV izreke.

    17. Tužiteljica nema pravo na isplatu iznosa od 348,78 eura na ime preplate po osnovi promjene kamatne stope, ni na isplatu iznosa od 2.321,32 eura na ime preplate po osnovi primjene valutne klauzule, odnosno promjene tečaja. Svi iznosi koje je tužiteljica uplatila do obračuna konverzije uzeti su u obzir pri utvrđivanju njezinih obveza prema kreditu s valutnom klauzulom u eurima pa navedeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika.

    17.1. Tužiteljici ne pripada ni iznos od 1.034,00 eura po osnovi razlike u glavnici. Taj iznos predstavlja razliku između preostale glavnice utvrđene pri konverziji i preostale glavnice kredita u CHF preračunate primjenom početnih parametara. Međutim, takav izračun ne uzima u obzir pravne učinke konverzije kojom je kredit s učinkom od njegova sklapanja pretvoren u odgovarajući kredit s valutnom klauzulom u eurima. Tužiteljica je sklapanjem Dodatka prihvatila novu glavnicu izraženu u eurima, a odredbe Dodatka nisu utvrđene ništetnima niti su na drugi način izgubile pravne učinke. Osim toga, riječ je o razlici nedospjele glavnice, a ne o iznosu za koji je utvrđeno da je prešao iz imovine tužiteljice u imovinu tuženika bez pravne osnove.

    17.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV izreke presude.

    18. Kako je sud djelomično prihvatio glavni tužbeni zahtjev, o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu nije bilo potrebno odlučivati.

    19. Konačno, prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva (slučaju kakav je i ovaj), prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača.

    19.1. Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pravomoćno okončan u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017–10 od 14. lipnja 2018., to do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, 11. lipnja 2019., nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Na navedeno ne utječe okolnost da je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 14. svibnja 2026. preinačila tužbu uskladivši visinu zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka. Tužiteljica je već u tužbi zahtijevala isplatu preplaćenih iznosa po osnovi istih ništetnih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, navodeći da će visinu zahtjeva odrediti nakon dostave potrebne dokumentacije i provedbe financijskog vještačenja. Naknadnim usklađivanjem visine zahtjeva s rezultatima vještačenja nije promijenjena činjenična ni pravna osnova potraživanja, pa je zastara u odnosu na tako postavljeni zahtjev prekinuta podnošenjem tužbe. Slijedom navedenog, istaknuti prigovor zastare nije osnovan u odnosu na potraživanja o kojima je odlučeno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

    20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP koji propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove. U ovoj pravnoj stvari stranke su djelomično uspjele u parnici i to u približno jednakim dijelovima u pogledu osnovanosti i visine, pa je stoga odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije bila ujednačena.

    20.1. Međutim, neovisno o pravilu iz čl. 154. st. 4. ZPP, tužiteljici je valjalo priznati troškove vještačenja u cijelosti, a to uzimajući u obzir da je u tijeku postupka, radi utvrđenja visine tražbine, bilo nužno provesti vještačenje, a riječ je o nužnim troškovima koje je tužiteljica bila dužna snositi, i načelno gledajući, platila bi ih u tom istom iznosu neovisno o visini postavljenog tužbenog zahtjeva, jer oni imaju svoju ustaljenu cijenu. Također, radi utvrđenja iznosa zateznih kamata koje su tužiteljici u konačnici priznate bilo je nužno utvrditi pojedinačne iznose preplate po kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Stoga je tužiteljici navedene troškove valjalo priznati u cijelosti na temelju čl. 154. st. 3. ZPP.

    20.2. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove vještačenja u iznosu od 600,00 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od donošenja presude (čl. 151. st. 3. ZPP). U preostalom je dijelu određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

    U Puli 26. kolovoza 2026.

    Sutkinja

    Izabela Barbić

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

    Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

    DNA:

    1. Tužiteljici po punomoćnicima

    2. Tuženiku po punomoćnicima

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.
    Prijavite se Besplatno se registrirajte