24 P-2244/2025

Republika Hrvatska

Općinski Sud U Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužiteljice TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Suzani Malenica, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Jasminki Perković, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave dana 9. lipnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelice i tuženika s punomoćnikom, na ročištu za objavu presude, dana 26. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime stjecanja bez osnove i to uporabom tuđe stvari u svoju korist isplati tužiteljici TA, OIB: [osobni identifikacijski broj],

iznos

od

7.953,60

Eura

( sedamtisućadevetstopedesettrieurašesdesetcenti) i to specificirano po mjesecima kako slijedi:

- za kolovoz 2017. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. rujna 2017.

- za rujan 2017. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. listopada 2017.

- za listopad 2017. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. studenog 2017.

- za studeni 2017. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. prosinca 2017.

- za prosinac 2017. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2018.

- za siječanj 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2018.

- za veljaču 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. ožujka 2018.

- za ožujak 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. travnja 2018.

- za travanj 2018. u iznosu od 32,56 Eura s dospijećem na dan 15. svibnja 2018.

- za svibanj 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. lipnja 2018.

- za lipanj 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. srpnja 2018.

- za srpanj 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. kolovoza 2018.

- za kolovoz 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. rujna 2018.

- za rujan 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. listopada 2018.

- za listopad 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. studenog 2018.

- za studeni 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. prosinca 2018.

- za prosinac 2018. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2019.

- za siječanj 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2019.

- za veljaču 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. ožujka 2019.

- za ožujak 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. travnja 2019.

- za travanj 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. svibnja 2019.

- za svibanj 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. lipnja 2019.

- za lipanj 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. srpnja 2019.

- za srpanj 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. kolovoza 2019.

- za kolovoz 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. rujna 2019.

- za rujan 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. listopada 2019.

- za listopad 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. studenog 2019.

- za studeni 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. prosinca 2019.

- za prosinac 2019. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2020.

- za siječanj 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2020.

- za veljaču 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. ožujka 2020.

- za ožujak 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. travnja 2020.

- za travanj 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. svibnja 2020.

- za svibanj 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. lipnja 2020.

- za lipanj 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. srpnja 2020.

- za srpanj 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. kolovoza 2020.

- za kolovoz 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. rujna 2020.

- za rujan 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. listopada 2020.

- za listopad 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. studenog 2020.

- za studeni 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. prosinca 2020.

- za prosinac 2020. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2021.

- za siječanj 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2021.

- za veljaču 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. ožujka 2021.

- za ožujak 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. travnja 2021.

- za travanj 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. svibnja 2021.

- za svibanj 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. lipnja 2021.

- za lipanj 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. srpnja 2021.

- za srpanj 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. kolovoza 2021.

- za kolovoz 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. rujna 2021.

- za rujan 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. listopada 2021.

- za listopad 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. studenog 2021.

- za studeni 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. prosinca 2021.

- za prosinac 2021. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2022.

- za siječanj 2022. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. siječnja 2022.

- za veljaču 2022. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. ožujka 2022.

- za ožujak 2022. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. travnja 2022.

- za travanj 2022. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. svibnja 2022.

- za svibanj 2022. u iznosu od 132, 56 Eura s dospijećem na dan 15. lipnja 2022.

- za lipanj 2022. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. srpnja 2022.

- za srpanj 2022. u iznosu od 132,56 Eura s dospijećem na dan 15. kolovoza 2022. uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da se tuženiku nalaže isplate mjesečnih obroka naknade u iznosu od 132,56 Eura mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 1. kolovoza 2022. godine pa nadalje ubuduće, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 1.681,22 Eura u roku od 15 dana od donošenje presude, tj. dana 26. kolovoza 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena presuda pod poslovni broj P- 1758/2022 od 3. travnja 2024. godine kojom je točkom 1. izreke odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, točkom 2. je naloženo tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 1.480,00 Eura.

2. Odlučujući povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Splitu rješenjem br. Gž- 1644/2024 od 26. studenog 2025. godine ukida presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1758/2022 od 3. travnja 2024. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

3. U nastavku postupka tužiteljica je ostala u cijelosti pri svim navodima iznesenim u tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i onima iznesenim tijekom raspravljanja, te u spis predala kopiju izvatka iz BZP-a za čest. zgr. [katastarska čestica] budući je tijekom postupka došlo do promjene naziva katastarske općine koja se sada vodi kao K. O. [katastarska općina].

4. U tužbi se navodi da su tužiteljica i tuženik suvlasnici i to svatko za po ½ dijela nekretnine koja u naravi predstavlja kuću na Jadriji anagrafske oznake Jadrija II 9/B , a koja je položena na kat. čest. [katastarska čestica] ZGR upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a u odnosu na koju da egzistira zemljišnoknjižni upis prava suvlasništva tužiteljice i tuženika, kao i posjedovni upis u navedenim udjelima i na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] vrhu kojeg da su tužiteljica i tuženik izvanknjižni vlasnici, obzirom da u zemljišnim knjigama u odnosu na tu česticu egzistira djelomično pogrešan upis prava vlasništva na imenu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, OIB: 69693144506 i to za cijelo.

4.1. Pravo suvlasništva kat. čest. [katastarska čestica] zgr i dijela kat. čest. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] (sada K. O. [katastarska općina]), tužiteljica i tuženik da su stekli darovanjem s predajom u posjed od svoje majke FA, a koja činjenica da je utvrđena u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina] pravomoćnom presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-3166/08 od dana 19. svibnja 2009., odnosno u parnici u kojoj su tužiteljica i tuženik nastupili kao aktivni suparničari. U odnosu na dio kat. čest. [katastarska čestica] na kojem je položena predmetna nekretnina u naravi kuća valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva da jeste građenje. Naime, kuća koju su tužiteljica i tuženik kao obdarenici dobili darovanjem od majke da je bila u naravi montažna kuća za odmor površine 12 m2, a koja je od strane tuženika bila porušena 2011. i na tom istom zemljištu da je sagrađena kuća većih dimenzija neto površine 31,19 m2, a koja da se sastoji od kuhinje i blagovaonice, kupaonice, spavaće sobe i natkrivenog trijema , s time da je 2013. u tim dimenzijama bila i ozakonjena kao nezavršena slobodnostojeća jednostavna zgrada stambene namjene s jednom stambenom jedinicom visine prizemlja, prekrivena ravnom pločom. Zemljišnoknjižno stanje dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( i to dijela čestice na kojoj je nadograđena kuća i dijela čestice koji predstavlja okućnicu) da je ostalo nesređeno obzirom je između tužiteljice i tuženika došlo do spora u izvanparničnom postupku razvrgnuća, a koji postupak da se i dalje vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod posl. brojem P-677/2018.

4.2. Tuženik da je isključivi, neposredni i samostalni posjednik predmetne nekretnine u cijelosti od vremena izvršenog rušenja starog stambenog objekta- montažne kućice i izgradnje novog samostojećeg stambenog objekta. Tužiteljica da je u više navrata pokušala mirno stupiti u suposjed predmetne nekretnine, ali da je tuženik odbijao njezine prijedloge, u čemu da isti i dalje ustraje. U prilog tome da svjedoči i komunikacija putem punomoćnika obaju stranaka, a posebno dopis punomoćnice tuženika od 30. ožujka 2015. godine kao odgovor na dopis punomoćnice tužiteljice od 17. ožujka 2015. kojim je zatražena predaja predmetne nekretnine u suposjed.

4.3. Budući da se tuženik koristi predmetnom nekretninom u naravi kućom položenom na kat. čest. [katastarska čestica] zgr i na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], dakle i tužiteljičinim dijelom a za što isti nema nikakve pravne osnove, to tužiteljica kao suvlasnica ½ dijela iste, pozivom na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima smatra da tuženik na njezin teret bez osnove stječe imovinsku korist u visini najamnine za ½ dijela predmetne kuće. Isto tako da smatra da bi najamnina predmetnog stambenog objekta iznosila 2.000,00 kuna mjesečno, a imajući u vidu činjenicu da se nekretnine na tom području, dakle na Jadriji daju u pravilu u sezonski, odnosno turistički najam, a ne u dugoročni najam. Slijedom navedenoga, da proizlazi da je tuženik u razdoblju od zadnjih pet godina (za koji nije nastupila zastara) na teret tužiteljice kao suvlasnice za ½ dijela stekao 60.000,00 kuna, pa predložila da sud obveže tuženika da isplati tužiteljici iznos od sveukupno 60.000,00 kuna, specificirano po mjesecima, kao i za sve ubuduće obroke iznos od 1.000,00 kuna mjesečno, a koji dospijevaju 15-og u mjesecu za prethodni mjesec počevši od 1. kolovoza 2022. godine pa nadalje dokle god za to budu postojali zakonski razlozi, a sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa pa do dana isplate, te obveže tuženika na plaćanje troškova postupka.

4.4. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica je istaknula da prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje. Stoga imajući u vidu načelo jedinstva nekretnine, da je nejasno inzistiranje tuženika kako je tužiteljica suvlasnik isključivo ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina], površine 12 m2, a na kojoj nekretnini je nekada bila položena tzv. drvena montažna kućica, odnosno da tužiteljica nema nikakvih vlasničkih prava u novosagrađenom objektu. Tužiteljica ističe kako je pravno nemoguća u sadašnjem hrvatskom pravnom sustavu koegzistencija dvaju prava vlasništva na istoj nekretnini, odnosno da ne može jedna osoba biti vlasnik tzv. terena, a druga vlasnik zgrade izgrađene na tom terenu.

4.5. Nadalje, a kada tuženik tužiteljici osporava da bi bila suvlasnikom spornog dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], isti da de facto priznaje svjesno građenje na tuđem zemljištu jer je pravni temelj stjecanja prava vlasništva za obje stranke isti, pa da ukoliko tuženik osporava tužiteljičino pravo suvlasništva , time istovremeno spori i da bi on bio vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, odnosno dijela novoizgrađenog objekta položenog na kat. čest. [katastarska čestica] zgr i na dijelu 6205/3 jer se nepoštenim građenjem na tuđem zemljištu (u konkretnom slučaju vlasništvo Hrvatskih šuma) ne može valjano steći pravo vlasništva nekretnine.

4.6. To što je novoizgrađeni objekt izgradio sam tuženik od vlastitih sredstava i što je proveo upravni postupak legalizacije, da nema nikakvog učinka na stvarnopravne odnose parničnih stranaka jer se dogradnjom, nadgradnjom i adaptacijom zgrade u suvlasništvu ne stječe veći suvlasnički udjel nego ranije.

4.7. S obzirom na promjenu valute u RH, tužiteljica je na ročištu od 9. lipnja 2026. uredila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 1.000,00 kuna mjesečno potražuje iznos od 132,56 Eura mjesečno za razdoblje od kolovoza 2017. do srpnja 2022. godine kao i za sve buduće obroke nakon srpnja 2022.

5. Tuženik se u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te naveo da je netočna tvrdnja tužiteljice da se kuća na Jadriji, Jadrija II 9/B, koja je položena na kat čest. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u suvlasništvu tužiteljice i tuženika za po ½ dijela cjeline svakoga. Naime, tužiteljica da je zemljišnoknjižna suvlasnica samo za ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina], površine 12 m2, a na navedenoj nekretnini da je do 2011. godine postojao derutni montažni objekt, bez uvjeta za stanovanje, bez struje i vode, a kojeg da je tuženik, uz znanje i suglasnost tužiteljice, iste godine porušio, te na mjestu ranijeg objekta, kao i na dijelu susjedne nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], vlasništvo Hrvatskih šuma d.d. Zagreb, vlastitim novčanim sredstvima izgradio sporni vikend objekt površine 31,19 m2 , te isti o vlastitom trošku legalizirao i priveo svrsi stanovanja.

5.1. Nadalje, u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem P-677/2018 ovdje tužiteljica da traži razvrgnuće zajednice spornog vikend objekta, a kojem zahtjevu da se ovdje tuženik protivi iz razloga što tužiteljica nema zakonsko ovlaštenje na razvrgnuće zajednice na nekretnini koja nije njezino vlasništvo.

5.2. Pored nesporne činjenice da montažni objekt površine 12 m2 više ne postoji to tužiteljica da ne može crpiti pravo novčane naknade iz osnova korištenja ranije montažnog objekta, a pogotovo ne i za korištenje novosagrađenog objekta na kojem nije suvlasnica niti u jednom idealnom dijelu, a pogotovo ne za ½ dijela cjeline istog.

5.3. Ugovor o darovanju od 15. ožujka 2006. da ne dokazuje činjenicu da je tužiteljica suvlasnica za ½ dijela vikend objekta koji je predmet ovog parničnog postupka, jer da navedeni ugovor sadrži samo jednostranu izjavu volje majke stranaka da prenosi vlasništvo tadašnjeg montažnog objekta oznake kat. čest. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina], te ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (vlasništvo Hrvatskih šuma) na imena tužiteljice i tuženik na jednake dijelove. Štoviše, da iz sadržaja navedenog ugovora nedvojbeno proizlazi da je majka stranaka neovlašteno raspolagala nekretninom oznake kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] jer ista da nije bila suvlasnica navedene nekretnine, slijedom čega na tužiteljicu i tuženika da nije mogla prenijeti više prava od onog kojeg je u trenutku raspolaganja imala.

5.4. Nadalje, tuženik navodi da iz sadržaja Rješenja o izvedenom stanju od 7. travnja 2014.g., da nedvojbeno proizlazi da je tuženik podnio zahtjev za legalizaciju novoizgrađenog objekta koji je predmet ovog spora, te samo on platio sve troškove legalizacije.

5.5. Isto tako, da su irelevantni u ovom parničnom postupku dokazi u vidu dopisa punomoćnika tuženika od 30. ožujka 2015. i punomoćnika tužiteljice od 17. ožujka 2015., jer isti svojim sadržajem samo ukazuju na neuspjele pokušaje stranaka da razriješe svoje suvlasničke odnose na nekretninama koje su naslijedili od svojih pravnih prednika.

5.6. Nadalje, da iz sadržaja dopisa punomoćnika tuženika ne proizlazi činjenica da bi isti tužiteljici ikada priznao vlasništvo na novoizgrađenom objektu, već iz sadržaja istog samo proizlazi da joj je u vrijeme pokušaja dogovora izvansudske nagodbe nudio mogućnost izgradnje kata na postojećem vikend objektu ili isplatu novčane protuvrijednosti za 6 m2 ranijeg montažnog objekta, a koje ponude tužiteljica nikad nije prihvatila.

5.7. Dakle, da tužiteljica u postupku nije dokazala pravnu osnovu na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev, time što nije dokazala suvlasništvo za ½ dijela cjeline na stambenoj zgradi na Jadriji položenoj na kat. čest. [katastarska čestica] zgr i kat. čest. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], pa kako tužiteljica nije vlasnica niti posjednica spornog vikend objekta, već samo tuženik, da se u cijelosti ukazuje neosnovanom i pravno neutemeljenom tražbina tužiteljice prema tuženiku za isplatom iznosa od 60.000,00 kuna za razdoblje od kolovoza 2017. do srpnja 2022., te za sve ubuduće obroke u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno, sve s osnova stjecanja bez osnove uporabom tuđe stvari u svoju korist, pa predložio da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu na plaćanje troškova postupka.

6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] zgr, K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina], i kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], K. O. [katastarska općina], pravomoćne presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku posl. broj P-3166/08 od dana 19. svibnja 2009., Ugovora o darovanju zaključenog dana 15. ožujka 2006., rješenja o izvedenom stanju Grada Šibenika, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, Klasa: UP/I- 361-02/13-01/859, Ur. broj: 2182-01-08/6-14-8 od dana 7. travnja 2014., korespondencije između punomoćnika stranaka, prijepisa mrežne stranice Njuškalo.hr s ponudom stanova za iznajmljivanje u Šibensko-kninskoj županiji od dana 24. kolovoza 2022., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Nina Vrcića od dana 16. svibnja 2022., broj 24-S- 382/05-22, spisa ovoga suda broj P-677/18 i P-3166/08, čitanjem iskaza svjedoka PA, ŠA, MA, ŽA, ČA i AA, čitanjem iskaza tužiteljice i tuženika, dok je tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga za očevidom na licu mjesta po vještaku mjerniku i vještaku građevinske struke, a sud u smislu odredbe čl. 292. st. 6. Zakona o parničnom postupku odustao od izvođenja predloženog dokaznog prijedloga za provođenje vještačenja po inženjeru građevine u odnosu na visinu najamnine te provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao suvišnim.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je potraživanje tužiteljice u iznosu od 7.953,60 Eura s zakonskim zateznim kamatama od 15. u mjesecu za svaki pojedinačni mjesečni iznos od 132,56 Eura za razdoblje od kolovoza 2017. do srpnja 2022. godine, kao i za svaki mjesečni iznos od 132,56 Eura od kolovoza 2022. godine pa nadalje dokle god budu postojali zakonski razlozi, s osnova stjecanja bez osnove u odnosu na tuženika koji bez pravnog osnova koristi i suvlasnički dio nekretnine tužiteljice.

9. U ovom postupku je utvrđeno da je majka stranaka FA Ugovorom o darovanju zaključenim dana 15. ožujka 2006. prenijela tužiteljici i tuženiku vlasništvo, svakom za1/2 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] zgr i dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a što je u naravi predstavljalo staru montažnu kuću na Jadriji, površine 12 m2. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik u zemljišnim knjigama u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] zgr upisani kao suvlasnici svaki za ½ dijela predmetne nekretnine. Nadalje, nesporno je da su na nekretnini upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], oznake kat. čest. [katastarska čestica] kao vlasnik upisane Hrvatske šume d.o.o. Zagreb. Nesporno je da je tuženik, 2011. godine, kuću koju su tužiteljica i tuženik dobili darovanjem od majke porušio i na tom istom zemljištu sagradio kuću većih dimenzija površine 31,19 m2, a koju kuću je tuženik 2014. godine i legalizirao. Nesporno je utvrđeno, a kako to proizlazi iz iskaza stranka, te u postupku saslušanih svjedoka, da su odnosi između tužiteljice i tuženika narušeni, a upravo vezano za podjelu imovine, te da tuženik zbog toga ne dopušta tužiteljici suposjedovanje predmetne nekretnine na Jadriji.

10. Za potrebe ovog postupka pribavljeni su i spisi ovoga suda broj P-677/18 i P-3166/08.

10.1. Iz spisa ovoga suda broj P-677/18 vidljivo da se između ovdje stranaka, a po tužbi ovdje tužiteljice vodi postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] zgr i dio kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (sada K. O. [katastarska općina]), a koji postupak je još uvijek u tijeku.

10.2. Pregledom spisa ovoga suda broj P-3166/08 vidljivo je da su tužiteljica i tuženik, presudom od dana 19. svibnja 2009. utvrđeni kao suvlasnici svaki za po ½ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (sada K. O. [katastarska općina]).

11. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] zgr, upisana u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] vidljivo je da su kao suvlasnici iste upisani EA, ovdje tuženik za ½ dijela i TA, tužiteljica za ½ dijela.

102 Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] vidljivo je da su na istoj kao vlasnik upisane Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Split, Šumarija Šibenik.

13. Pregledom Ugovora o darovanju zaključenog dana 15. ožujka 2006. između FA kao darovateljice i TA i EA kao obdarenika vidljivo je da FA kao stvarna i vanknjižna vlasnica prenijela svojoj kćeri i sinu, kao obdarenicima u trajno i neopozivo vlasništvo, svakome za ½ i to čest. zgr. [katastarska čestica] i ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], sa svim pravima i pripadnostima.

14. Pregledom rješenja o izvedenom stanju Grada Šibenika, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju, Klasa: UP/I-361-02/13-01/859, Ur. broj: 2182-01-08/6-14-8 od dana 7. travnja 2014., vidljivo je da je navedenim rješenjem, a po zahtjevu EA, tj. tuženika, ozakonjena nezavršena slobodnostojeća jednostavna zgrada stambene namjene s jednom stambenom jedinicom, visine prizemlja, prekrivena ravnom pločom, max tlocrtne dimenzije zgrade 6,29x7,11m, ukupne visine zgrade 2,90m, te ukupne bruto građevinske površine zgrade 44,90 m2, a koja zgrada je izgrađena na kat. čest. zgr. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Martinska u [adresa].

15. Svjedok PA u svom iskazu je navela da su tužiteljica, tuženik i njihova sada pok. majka sklopili Ugovor kojim je utvrđeno da će tužiteljica i tuženik postati zajednički vlasnici drvene kuće na Jadriji, te je isto tako dogovoreno da će oni morati zamijeniti staru drvenu kućicu sa stabilnom kućom i sklopiti sporazum o načinu financiranja izgradnje nove kuće. Međutim, tuženik da je naknadno samoinicijativno srušio drvenu kuću i sazidao novu, o čemu je ona osobno obavijestila tužiteljicu koja nije imala saznanja o tome. Inače, ta drvena kućica da je bila jedna prostorija u kojoj su bili kreveti na kat, kauč i niski elementi, u WC se ulazilo izvana, a bila je i kuhinja također izvana, a koja se koristila uglavnom ljeti. Tuženik da je dakle, izgradio novu kuću i teren ogradio metalnom ogradom, a tužiteljica da je od njega tražila ključeve, međutim isti joj to nije dao. U toj kući na Jadriji da borave tuženik i njegova obitelj, i to većinom borave ljeti, ali da znaju doći i tijekom godine, kada ih ona sretne u šetnji po Jadriji. Stoga, da je vjerojatno da je tuženik financirao gradnju sadašnje kuće jer tužiteljica nije, ali da je tužiteljica zajedno sa tuženikom platila po pola uslugu geodetskog projekta za novu kuću, a nakon toga da tužiteljica više nije imala priliku sudjelovati u gradnji. Ona da od 2013. godine živi cijelu godinu na Jadriji, a tužiteljica je do 2011. godine dolazila u tada drvenu kućici sa svojom obitelji, a od 2012. godine više ne dolazi u tu kuću jer nema pristup istoj nego kada dođe u [adresa] boravi kod nje u njenoj kući na Jadriji. Naposljetku istaknula da su vlasnici predmetne kuće na Jadriji tužiteljica i tuženik po pola, jer da to bi tako trebalo biti po zdravoj logici.

16. Svjedok ŠA u svom iskazu je navela da je prijateljica sa tužiteljicom, te da je tužiteljica od 1970. pa do negdje 2010. dolazila sa svojom obitelji u predmetnu kućicu na Jadriji, a koju su koristili tada roditelji tužiteljice i tuženika, a radilo se o maloj montažnoj kućici. Da je moguća da je to bilo 2011. godine kada je ta drvena kućica srušena i izgrađena nova, a to da je učinio tuženik, te od tada tu kuću koriste tuženik i njegova obitelj. Poznato joj je da su tužiteljica i tuženik bili suvlasnici te prvotne drvene kućice, a tužiteljica da danas ne može pristupiti više u tu sada novoizgrađenu kuću, pa tužiteljica kada dođe u [adresa] mora boraviti kod svoje prijateljice gđe. PA jer nema gdje drugdje. Dakle, da tužiteljica ne može pristupiti kući iz razloga što ona nema ključ, a između nje i tuženika nema dogovora, štoviše da je tužiteljica tražila ključ od tuženika, ali joj ga on nije dao. Poznato joj je da tužiteljica ne bi sudjelovala u financiranju kuće jer između nje i tuženika nije bilo dogovora odnosno tuženik istu nije o ničemu obavijestio niti da je kuća srušena niti da je izgrađena nova.

17. Svjedok MA, supruga tuženika, u svom iskazu je navela da je u mladosti bila prijateljica sa tužiteljicom kada je dolazila u vikendicu njezine obitelji na Jadriji. Dakle, to je tada bio montažni objekt, drvene konstrukcije, površine 12 m2, u jednoj prostoriji se nalazio krevet na kat, kredenca, a zahod se nalazio vani odvojeno. Na platou ispred tog objekta nalazio se stol sa klupom i stolicama, a voda je za taj objekt bila priključena na cesti. U tom montažnom objektu da nije bilo struje niti kanalizacije, a vlasnik tog montažnog objekata je bio otac tužiteljice i tuženika, pok. JA, i taj objekt je bio izgrađen negdje 1963. godine. Nakon smrti oca stranaka, dakle gosp. JA, on je objekt na Jadriji ostavio svojoj supruzi FA, a koja da se negdje oko 2006. godine razboljela, te je tražila od tuženika da sklopi sa njom Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je i sklopljen. Navedenim ugovorom tuženik da je dobio od majke njezin dio i to 1/6 od stana u [adresa], a koju 1/6 je ona bila naslijedila od svoga supruga. Nadalje, majka tužiteljice i tuženika da je Ugovorom o darovanju iz 2006. godine darovala montažni objekt od 12 m2 na Jadriji i to jednu polovicu tužiteljici svojoj kćeri, a drugu polovicu tuženiku, svom sinu. Nakon smrti majke, tuženik i tužiteljica da su sklopili sporazum o uređenju tog montažnog objekta na Jadriji, a koji sporazum su ovjerili kod javnog bilježnika i po tom sporazumu su trebali krenuti u izgradnju nove kuće na postojećem terenu na Jadriji. Tuženik da je krenuo u rješavanje legalizacije starog objekta i sređivanje vlasništva montažnog objekta, pa je tako pokrenuo i sudski postupak radi upisa prava vlasništva njega i tužiteljice na toj "kućici" na Jadriji. Poznato joj je da su tužiteljica i tuženik često komunicirali vezano za početak uređenja "kućice" na Jadriji, a ona tada nije bila direktno prisutna njihovim razgovorima, ali njoj je tuženik nakon tih razgovora uvijek govorio da se nisu uspjeli dogovoriti o načinu financiranja i gradnje. Negdje u veljači 2011. godine da je procurio krov na toj montažnoj kućici na Jadriji na što se trebalo reagirati, te se tuženik odlučio na rušenje postojećeg objekta i izgradnju novoga i ti radovi da su bili završeni negdje početkom lipnja 2011. godine. Tužiteljica da je bila upoznata sa tim radovima i nije se nikad protivila tome jer je i ona imala želju dolaziti u kuću na Jadriji. Inače, tužiteljica da je dolazila u stari montažni objekt u ljeti u periodu od 15. srpnja do 15. kolovoza jer je takav bio dogovor između nje i tuženika. Nakon 2-3 godine od izgradnje novog objekta da su se tužiteljica i tuženik sastali vezano za podjelu vlasništva tog novog objekta, međutim da se ni tada nisu uspjeli dogovoriti vezano za vlasništvo tog novog objekta, da je tuženik njoj nudio i mogućnost gradnje kata iznad kata koji je on sagradio uz uvjet da participira financijski u troškovima vezano za izgradnju samih temelja kuće, što je ona odbila. Tuženik da je napravio legalizaciju novog izgrađenog objekata, te da Rješenje o legalizaciji glasi na njegovo ime, te je tuženik sve to sam financirao (troškovi struje, vode, kanalizacija, sve priključke na novom objektu, te novu ogradu oko novoizgrađenog objekta). Tužiteljica je nakon što je sve to izgrađeno putem svoje odvjetnice tražila doći u novu kuću, odnosno tražila ključeve kuće na Jadriji, ali da je još uvijek sporno pitanje vlasništva tog objekta na Jadriji. Novi objekt na Jadriji da su koristili, odnosno koriste ona i njen suprug, tužitelj i njihov sin sa obitelji, te da ga nisu nikada iznajmljivali jer da to nikada nije bila njihova namjera već da su samo željeli imati svoj "kutak" na Jadriji.

18. Svjedok ŽA u svom iskazu je navela da su njen svekar i svekrva bili prijatelji s roditeljima ovdje tužiteljice i tuženika i tako da je ona upoznala njihovu obitelj kada se udala. Kućica na Jadriji da je bila drvena kućica, imala je jednu prostoriju u kojoj je bio krevet na kat, nekakav bar i mali stolić, a vani je bio stol sa metalnim stolicama, wc je bio izvana, kuhinja je bila također izvana i zaokružena nekakvom rebrastom plastikom, te je vani bio i mali roštilj i kameni sudoper. Ona da je dolazila u tu vikendicu sa svojim suprugom i sjeća se da su tu dolazili i tužiteljica i tuženik sa svojim obiteljima, i oni bi dolazili u ljeto, dakle dolazila su djeca od tužiteljice i tuženika i ona bi ostajala preko ljeta sa bakom i djedom u toj staroj kućici. Poznato joj je da je vlasništvo kuće na Jadriji sređeno na način da su vlasnici bili tužiteljica i tuženik svaki za po pola. Tuženik da joj je također kazao da planira srušiti staru kuću, te je tuženik sve sam financirao izgradnju novog objekta na Jadriji. Poznato joj je da kada tužiteljica dolazi iz Zagreba da boravi kod svoje prijateljice, te da je tužiteljica znala da tuženik gradi novu kuću. Inače novu kuću na Jadriji da koristi obitelj tuženika, dakle sam tuženik i njegova supruga, te njegov sin iz Ljubljane sa svojom obitelji i oni tu borave uglavnom u ljetnim mjesecima jer se radi o malom objektu. Isto tako, misli da tužiteljica nema ključ novog objekta na Jadriji.

19. Svjedok ČA u svom iskazu je naveo da su njegovi roditelji bili prijatelji sa roditeljima tužiteljice i tuženika, te da je on kao dijete sa svojim roditeljima dolazio u staru kuću na Jadriji koja je tada bila u vlasništvu oca ovdje tužiteljice i tuženika, JA. Ta stara kuća da je bila izgrađena od lesonita, imala je plastični krov, otraga je bio wc koji je naknadno dodan, a koji je imao i poseban ulaz. Tuženik da je sa svojom majkom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je isti dobio stan u [adresa], a nakon smrti roditelja tužiteljica i tuženik da su bili vlasnici za po pola stare kuće na Jadriji. Sjeća se da nakon smrti roditelja, tužiteljica nije više dolazila u staru kuću na Jadriji već bi dolazila kod svoje prijateljice. Poznato mu je da su se tužiteljica i tuženik dogovarali da riješe pitanje vlasništva kuće na Jadriji koje kao većina kuća na Jadriji nije bilo riješeno, te da su dogovorili da će skupa snositi troškove rješavanja vlasništva kuće tako i izgradnje novog objekta. Međutim, tuženik da je sve sam financirao, kako legalizaciju, tako i izgradnju tog novog objekata. Njemu da nije poznato da li bi tužiteljica dala suglasnost tuženiku za izgradnju novog objekta, a tuženik da je financirao sve troškove vezano za novi objekt iz razloga što se tužiteljica istome nije javljala. Inače, u tu novu kuću na Jadriji da dolazi tuženik sa svojom obitelji, dakle on i supruga, te njegov sin sa obitelji, a tužiteljica da ne dolazi.

20. Svjedok AA, sin tuženika, u svom iskazu je naveo da se sjeća, a to je bio jako davno kada je njegova baka bila živa da je na mjestu današnje kuće na Jadriji bila mobilna kućica koja je bila u jako lošem stanju. Tu kućicu da je uglavnom koristila njegova baka dok je bila živa, a povremeno su dolazili njegov otac, dakle tuženik i oni sa njim te njegova teta ovdje tužiteljica. Ta kuća da je bila u lošem stanju, krov se sruši, te je njegov otac, ovdje tuženik pokrenuo postupak obnove kuće, a s čime da je bila upoznata tužiteljica, ali da mu nije poznato da li je tužiteljica dala suglasnost, jer se tužiteljica nije odazvala na poruke tuženika vezano za rušenje postojeće kuće i adaptaciju nove i ulaganje u istu. Dakle, postupak obnove stare kućice da je financirao isključivo tuženik. Tužiteljica da nema ključeve te nove kuće na Jadriji, štoviše da ne zna zašto bi ih imala, ali da ih ona uvijek može doći pozdraviti. Nadalje, navodi da ne zna tko je naslijedio njegovu baku iza njene smrti, ali da pretpostavlja njegov otac i očeva sestra ovdje tužiteljica. Tuženik da koristi kuću na Jadriji isključivo radi ljetovanja, a tu da dođe i on sa svojom obitelji ljeti, dakle da oni tu kuću ne iznajmljuju. On da je u više navrata pokušavao razgovarati sa tužiteljicom, bilo je tu raznih ponuda, čak da se pripremao sklopiti nekakav ugovor, međutim da je ona na kraju sve to odbila. On da je pregovarao sa tužiteljicom da ona može podignuti kat na toj kući, međutim da ona uvijek odstupi od dogovora čim bude u obvezi financijski doprinijeti u tu kuću, da ona uvijek traži nekakvo obeštećenje, odnosno da on više ne razumije što ona zapravo traži.

21. Tužiteljica TA u svom iskazu je navela da je 2005. godine kada je njena majka još uvijek bila živa, ona došla iz Dubrovnika gdje je tada živjela u [adresa], te joj je tada njena majka kazala da će ostaviti njenom bratu ovdje tuženiku svoj dio stana u [adresa], na što da se ona nije protivila. Nakon toga da se ona pokušala dogovoriti sa tuženikom, te je od njega tražila da joj za uzvrat dade kuću na Jadriji, na što joj tuženik kazao da ne može, nego da će Jadriju podijeliti po pola. Isto tako, da je ona od svoga sada pok. oca naslijedila 1/6 dijela od stana u [adresa], dakle nekih 20 m2, a koja vrijednost da je procijenjena na 18.000 eura, a koju procjenu da je izvršio arhitekt gospodin T. Ona da smatra da je njen ulog u toj novoizgrađenoj kući na Jadriji iznosi 18.000 eura koji odgovara vrijednosti njenog dijela u stanu u [adresa], kojeg koristi isključivo tuženik i koji je tu napravio apartmane, a voljna je i ako treba dodati još novaca za novoizgrađenu kuću na Jadriji. Dakle, da je ona kazala tuženiku da će taj iznos biti njen ulog u gradnju kuće na Jadriji i o tome da su oni sklopili sporazum 2006. godine i taj dogovor je bio na snazi od 2006. do 2011. godine. Potom, 2011. godine da je nju nazvala njena prijateljica i kazala joj je da su joj bageri na Jadriji i da se kuća srušila. Nju da o tome nitko nije kontaktirao iako je uvijek imala isti broj telefona. Tada da joj je tuženik kazao da pripremi 25.000 eura, te je negirao taj dogovor o njenom ulogu o 18.000 eura. Ona da nema ključeve novoizgrađene kuće na Jadriji, niti je imala ključeve tada stare kuće na Jadriji, ali da je tražila od tuženika ključeve, no on da ju je ignorirao. Isto tako da je tražila od tuženika da se dogovore da koriste tu kuću na Jadriji po pola jer da ona ima volju tu dolaziti, međutim ništa od toga. U predmetu koji se vodi pred ovim sudom P-677/18 da je tražila razvrgnuće suvlasničke zajednice sa tuženikom i tu je arhitekt gosp. T ustvrdio da bi njen udio za izgradnju nove kuće iznosio 18.600 eura, dakle kao ekvivalent njenom udjelu u nasljedstvu na stanu u [adresa]. Dakle, da bi predmetnim sporazumom iz 2006. godine, koji sporazum je dio spisa P-677/18, dogovoreno da vrijednost njezinih 20 m2 udjela u stanu u [adresa] je njezin ulog u kuću na Jadriji. Ona da je tražila prilikom sklapanja tog sporazuma da se u sporazum unese ta odredba prema kojoj bi njezin ulog bi bio tih 20 m2, ali da to tada nije učinjeno, pretpostavlja možda zbog takse ili sl. Inače, da je u vrijeme izvođenja radova na sada novoizgrađenom objektu na Jadriji bila u kontaktu sa tuženikom, oni da su cijelo vrijeme pregovarali, da je ona zvala tuženika kako idu radovi, pripreme nabave materijala. Ona da je znala i sama doći na Jadriju da obiđe i vidi da li se što događa na kući ali i tada kao i danas nije imala ključeve kuće, već da je ključeve iste imao isključivo tuženik.

22. Tuženik EA u svom iskazu je naveo da je njegov otac bio vlasnik po pola stana u [adresa], a druga polovica stana da je bila u vlasništvu njegovog strica. On da je uz suglasnost oca i strica negdje prije rata podigao kat iznad tog prvotnog stana za što da je pribavio građevinsku dozvolu. Nakon smrti njegovog oca polovicu njegovog dijela u stanu da su naslijedili njegova majka, sestra ovdje tužiteljica i on, dakle svako po 1/6. Njegova majka da je ostala živjeti u stanu, a on da je preuzeo brigu o njoj te su zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju na način da mu je ona ugovorom prepustila 1/6 koju je ona naslijedila od njegovog oca. Njegova sestra, dakle tužiteljica da je također ugovorom o darovanju svoju 1/6 koju je naslijedila od njihovog oca darovala njemu. Međutim, druga polovica stana, vlasnik koje je bio njegov stric da se dijelila na četiri dijela, i troje nasljednika su svoj udio prepustili njemu a njegova sestra, tužiteljica se nije odrekla svoje 1/6.

22.1. Vezano za kuću na Jadriji navodi da je Ugovorom o darovanju iz 2006. godine njihova majka darovala kuću na Jadriji tužiteljici i njemu. Naime, da se radilo o trošnom bezvrijednom, drvenom objektu, te je tužiteljica za života majke također dolazila u tu kuću i to obično u periodu od 15. srpnja do 15. kolovoza. Tužiteljica da je od 2009.-2013. prestala dolaziti u kuću na Jadriji i u tom periodu da su se oni samo čuli sms porukama. Pretpostavlja da je takvom ponašanju tužiteljice prethodilo to što je on od nje tražio da on bude u vikendici u periodu u kojem je ona tada dolazila, te da joj je također kazao da treba obnoviti taj montažni objekt i da ona mora dati 25.000 eura. 2011. godine da je on srušio tu malu kuću na Jadriji, te na mjestu iste sagradio novu kuću, a koja kuća je 2014. godine i legalizirana. Nakon što je on sagradio novu kuću da se našao sa tužiteljicom kada su se pokušali dogovoriti vezano za tu kuću na Jadriji, čak da su pripremili predložak ugovora u kojem su unijeli da će tužiteljica sagraditi kat iznad kata koji je on sagradio, međutim da taj ugovor nije realiziran. On da je čak na toj novoj kući na Jadriji napravio skale upravo s ciljem da se iznad te etaže podigne još jedna. Njegova sestra da nema ključeve od te nove kuće na Jadriji, a nije ih imala niti od stare kuće na Jadriji, dakle ista nema ključeve od 2009. odnosno 2010. Međutim, da je tužiteljica, a nakon što je on izgradio novu kuću na Jadriji tražila od njega ključeve od kuće na Jadriji i stana u [adresa], međutim on to njoj nije dao. Inače, da tužiteljica može doći njima u posjetu u kuću na Jadriji, ali ukoliko želi tu dolaziti i boraviti da mora financijski pridonijeti, jer da je njemu zaista neshvatljivo da ona želi doći do nečega u što nije ulagala. Također je napomenuo, da je postupak koji se vodio između ovdje tužiteljice i njega pravomoćno okončan sudskom nagodbom na način da je on dobio cijeli stan u [adresa], a tužiteljica je isplaćena za svoj udio od 1/6. Isto tako, da je on tužiteljici prije adaptacije stare kuće nudio da otkupi njezinih 6 m2 od ukupnih 12 m2 stare kuće na Jadriji, i da je tada vještak procijenio vrijednost tih 6 m2 na 30.000 eura s čime da ona nije bila suglasna.

23. Dopisom od 30. ožujka 2015. godine tuženik tvrdi da montažna kućica od 12 m2 na kat. čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] više ne postoji i ne postoji mogućnost diobe istog, navodi da bi na tom objektu da je postojeći tužiteljica kao suvlasnica 1/2 dijela ostvarivala pravo na 6 m2, tuženik je predložio da tužiteljici ustupi pravo građenja na krovnoj terasi novosagrađene kuće od 31,19 m2 ili ako istoj više odgovara da joj tuženik isplati novčanu protuvrijednost za 6 m2 montažnog objekta po tržišnim cijenama, dok ključeve nekretnine ne želi dati tužiteljici jer oblikom, izgledom i opremljenošću ne odgovara nekretnini prije građevinskih radova i ulaganja.

24. Uvidom u Dopis tuženika upućen tužiteljici prije pokretanja parnice, te saslušanjem stranaka i svjedoka, sud je utvrdio da je tužiteljica u više navrata jasno i nedvojbeno tražila od tuženika predaju ključeva i stupanje u posjed nekretnine razmjerno svom suvlasničkom dijelu, dok je tuženik izričito i ustrajno odbijao tužiteljici omogućiti ulazak u posjed, uvjetujući to isključivim prihvatom njegovih financijskih prijedloga.

25. Prema odredbi članka 42. stavka 1. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 7972006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 dalje: ZVSP) svaki suvlasnik ima pravo zaposjedati i koristiti stvar razmjerno svojim suvlasničkom udjelu. Kada jedan suvlasnik onemogućava drugog suvlasnika u ostvarivanju prava na suposjed, primjenjuje se članak 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO), kojim je propisano da kad netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, neovisno o pravu na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

26. Kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužiteljica tražila posjed, a tuženik joj je odbio predati ključeve, tužbeni zahtjev je u svom pravnom osnovu u potpunosti osnovan.

27. Navodi tuženika potvrđuju osnovanost zahtjeva tužiteljice za naknadu jer izričito priznaje da joj odbija predati ključeve i pustiti je u posjed, dok su njegovi pravni i činjenični prigovori u suprotnosti s temeljnim načelima stvarnog prava (ZVSP).

28. Sud u cijelosti kao neosnovan odbija prigovor tuženika da tužiteljičina prava prestaju rušenjem montažne kućice od 12 m2. Naime, na temelju načela jedinstva nekretnine (superficies solo cedit – članak 9. ZVSP-a), sve što je trajno spojeno sa zemljištem dio je te nekretnine, tako da u konkretnom slučaju rušenjem i novom izgradnjom bez izričite suglasnosti tužiteljice, tuženik nije prekinio suvlasničku zajednicu niti je tužiteljicu lišio suvlasništva novog objekta za ½ dijela.

29. Tužiteljica nije vlasnica "6 m2 stare kućice", nego iedalne ½ cjelokupne nekretnine (zemljišta i novog objekta od 31,19 m2), tako da tuženik ne može samovoljno smanjiti opseg njezinog prava vlasništva na kvadraturu nekadašnjeg objekta.

30. U odnosu na tuženikov prijedlog ustupanja prava građenja na krovnoj terasi ili isplate 6 m2 stare kuće, valja istaći da se razvrgnuće suvlasničke zajednice ili preuređenje odnosa ne može izvršiti jednostranim diktatom jednog suvlasnika niti ponudom nepovoljnih zamjena (krovna terasa umjesto suposjeda kuće i zemljišta).

31. Ako se stranke ne dogovore, razvrgnuće se provodi u sudskom postupku, a do okončanja diobe, tužiteljica je i dalje punopravna suvlasnica 1/2 dijela cjelokupne nekretnine.

32. Tuženikovo odbijanje predaje ključeva tužiteljici jer objekt ne odgovara stanju prije ulaganja je izravan dokaz isključenja iz posjeda jer tuženik svjesno i namjerno tužiteljicu onemogućava u suposjedu.

33. Činjenica da je tuženik samostalno financirao izgradnju objekta od 31,19 m2 ne daje mu pravo na uskraćivanje suposjeda. Njegova ulaganja daju mu eventualno obveznopravni zahtjev prema tužiteljici za povrat nužnih i korisnih troškova (članak 1111. ZOO-a), ali ne poništavaju obvezu plaćanja naknade za uskraćivanje posjeda tužiteljičina djela.

34. Nadalje, okolnost da je dio kuće sagrađen na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] gdje je kao vlasnik upisane Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Split, Šumarija Šibenik ne sprječava tužbeni zahtjev između stranaka, budući da su stranke u poštenom izvanknjižnom posjedu i da su pravo suvlasništva na cjelokupnom objektu i zemljištu podvedeno pod građenje stekle zajedno, tako da se između njih kao suvlasnika primjenjuju međusobna pravila o suvlasništvu.

35. Sud je odustao od izvođenja dokaza građevinsko-financijskim vještačenjem u svrhu ekonomičnosti postupka i izbjegavanja nepotrebnih troškova (članka 10. ZPP- a), uvažavajući protek vremena, te činjenicu da iznos koji tužiteljica potražuje (132,56 Eura mjesečno za svoj ½ dio) predstavlja izrazito skroman i minimalan zahtjev. Uvidom u podatke o kretanju cijena najma usporedivih objekata na tom geografskom području koji prileži spisu, sud je primjenom članka 223. ZPP-a, po slobodnoj ocjeni utvrdio da visina tražene naknade nedvojbeno ne prelazi minimalnu tržišnu vrijednost najamnine koju bi tužiteljica ostvarila, slijedom čega je zahtjev u tom dijelu usvojen u cijelosti.

36. U odnosu na zahtjev tužiteljice da joj se dosude i svi budući obroci naknade koji će dospijevati nakon 1. kolovoza 2022. godine pa nadalje, valja istaći da je odredbom članka 326. stavka 1. ZPP-a propisano da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Zahtjev za naknadu zbog stjecanja bez osnove za ubuduće predstavlja potraživanje koje još nije dospjelo jer ovisi o budućem trajanju posjedovnog stanja i mogućim promjenama odnosa među strankama. Kako naknada za korištenje nema karakter obveze uzdržavanja ili drugog zakonskog izuzetka od navedenog pravila, sud ne može izreći kondemnaciju za buduća nedospjela davanja, stoga je odbijen taj dio zahtjeva tužiteljice.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23-dalje Tarifa).

38. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u osnovi tužbenog zahtjeva, dok u pogledu visine zahtjeva je uspjela u omjeru od 56,07 %, jer je prihvaćen tužbeni zahtjev za razdoblje od kolovoza 2017. do srpnja 2022. godine, a odbijen zahtjev za isplatom daljnjih mjesečnih iznosa od kolovoza 2022. pa dalje, odnosno do zaključenja raspravljanja, lipanj 2026. godine, tako da ukupni uspjeh tužiteljice iznosi cca 78%, a uspjeh tuženika u omjeru od cca 22 %, tako da sukladno odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da je konačan uspjeh tužiteljici 56 %.

39. Tužiteljici su priznati opravdani troškovi nastali angažiranjem odvjetnika za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT), za zastupanje na ročištu 9. listopada 2023., 15. studenog 2023., 24. siječnja 2024., 19. veljače 2024., 11. ožujka 2024., 19. svibnja 2026. i 9. lipnja 2026. godine za svako u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1., za pristup na ročište dana 15. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 Eura prema Tbr. 9.t.5., za zastupanje na ročištu objave dana 26. kolovoza 2026. u iznosu od 100,00 Eura, za sastav podneska od 31. siječnja 2024 u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8.t.1., za sastav žalbe na presudu u iznosu od 250,00 Eura sve uvećano za 25% PDV-a, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 63,04 Eura, sudske pristojbe presude u iznosu od 63,04 Eura, sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 126,09 Eura, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 3.002,17 Eura, a obzirom na konačan uspjeh u parnici od 56%, dosuđeni parnični trošak tužiteljice iznosi 1.681,22 Eura.

Šibenik, 26. kolovoza 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena