K-570/2017

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Škomrlj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IB zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: K-DO-795/2017 od 22. svibnja 2017., nakon javno provedene rasprave održane u prisutnosti I A savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, a u odsutnosti okrivljenika IB u smislu članka 404. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26 dalje ZKP/08), dana 26. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-570/2017 od 19. srpnja 2017. u odnosu na okrivljenog IB stavlja se izvan snage.

II. Okrivljenik: IB zvani " V", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i E, rođene D, rođen **.**.1984. u [adresa], gdje i boravi, na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pomorski nautičar, časnik palube, zaposlen, razveden, otac četvero malodobne djece, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, lošeg imovnog stanja, bez imovine, bez vojnog čina, neodlikovan, kazneno osuđivan,

k r i v  j e

što je početkom lipnja 2016., u Splitu, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, zatražio od AB pozajmicu u iznosu od 5.000,00 eura za potrebe poslovanja hostela kojeg drži u Splitu, neistinito mu se obvezujući novac vratiti na kraju ljetne sezone i to uvećan za 1.000,00 eura na ime nagrade, iako je unaprijed odlučio to ne učiniti, pa kada mu je ovaj povjerovao i u blizini hostela pokraj "Cankareve poljane" na ruke predao zatraženi novčani iznos, novac je uzeo i zadržao za sebe te ga nije vratio, na koji način je oštetio AB za 5.000,00 eura, dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

III. Temeljem članka 236. stavak 1. KZ/11 okrivljenik se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

pa se temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenom

izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljeni osuđen, neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku AB dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.000,00 eura, koji iznos je okrivljenik IB dužan naknaditi u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova ovog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu optužnicu, broj: K-DO-795/2017. U optužnici je bilo predloženo da sud protiv okrivljenika donese presudu kojom se izdaje kazneni nalog.

2. U smislu članka 541. ZKP/08 sud je presudom od 19. srpnja 2017. donio presudu kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljenika.

2.1 Okrivljeni je putem svog branitelja protiv te presude podnio prigovor, a slijedom čega je temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 trebalo staviti izvan snage presudu kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljenika kako je i odlučeno pod točkom I. izreke presude.

3. Očitujući se o optužbi, okrivljeni IB izjavio je kako se ne smatra krivim za inkriminirano kazneno djelo. S obzirom na takvo očitovanje o optužbi, sud je pristupio izvođenju dokaza.

4. U dokaznom postupku na raspravi održanoj 25. kolovoza 2026. pročitani su i pregledani sljedeći dokazi: izlist poruka između IB i AB putem "Messenger"-a (list 31 – 92 spisa), izlist poruka između VB i AB putem "Viber"-a (list 93 – 117 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Antonija Alujevića od 1. srpnja 2026. (list 267-268). Budući da su svjedoci ispitani na raspravi pred istim predsjednikom vijeća to su u smislu članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 pročitani i pregledani zapisnik o ispitivanju svjedoka RB sa rasprave od 23. srpnja 2025. (list 230) te zapisnik o ispitivanju svjedoka VB sa rasprave od 23. listopada 2025. (list 243). Temeljem članka 431. stavak 2. ZKP/08 pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju svjedoka RB od 3. svibnja 2017. (list 18-19). Temeljem članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitan je i zapisnik o ispitivanju svjedoka AB od 5. svibnja 2017. (list 27-28). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

5. Okrivljeni IB na raspravi 8. svibnja 2025. zahtijevao je iznošenje obrane prije završetka dokaznog postupka.

U svojoj obrani okrivljeni IB u bitnome je kazao da je točno to da je AB došao ispred hotela Park gdje su se susreli i to na njegovo traženje. Naime, u tom vremenu on je živio sa svojom suprugom VB u neposrednoj blizini hotela Park. Pozvao je AB da dođe iz razloga što mu je trebao novac i posudio je od njega iznos od 2.500,00 eura. U ime posudbe novca on je AB kao osiguranje plaćanja dao dokumente od dvije pasare zajedno sa dozvolama odnosno koncesijom za rad. AB uzeo je te dokumente. Imali su dogovor da je kamata na posuđeni iznos novca 20% mjesečno sve do dana dok u cijelosti ne isplati svoj dug. On je isplatio uredno tri rate AB i vratio mu iznos od 1.500,00 ili 2.000,00 eura. Nedugo zatim AB došao je u hostel njegovog oca i počeo mu je raditi probleme zbog čega mu je s računa firme prebacio na svoj osobni račun iznos od 500,00 eura, potom predigao taj novac i predao AB. Na takav način je vratio AB gotovo cijeli iznos ali on je od njega tražio još 6.000,00 eura i tu su počele svađe. Rekao mu je da mu može isplatiti na ime duga još 500,00 eura i još 1.000,00 eura na ime naknade što je čekao, ali on je tražio više. On je izmislio nekog svjedoka koji je potvrdio priču, a njegove navode može potvrditi tadašnja supruga VB jer ona zna da je od AB posudio 2.500,00 eura i to iz razloga jer odmah toga dana kad mu je predao novac on se vratio u stan i pokazao koliko novca je posudio. Uglavnom, to je cijela istina, AB je kamatar koji se time profesionalno bavi. RB poznaje, jer ga je vidio jednom i to prilikom dogovora o posuđivanju novca s AB, pri tom napominje da je taj dogovor bio prije negoli je zaista i posudio novac od njega ispred hotela Park. Kada je posuđivao novac od AB tu su nazočili samo njih dvoje, nije bilo nikakvih svjedoka. Novac od AB da je posudio nekad u veljači 2016. a do lipnja 2016. istom je uredno vraćao novac. Na upit zastupnice optužbe zašto nije osporavao postojanje duga prilikom razmjene poruka okrivljeni je kazao kako nije osporavao postojanje duga iz razloga što mu je zaista bio dužan još 1.500,00 eura.

6. Imajući u vidu obranu okrivljenika IB, nije sporno da je okrivljenik posudio od AB novčani iznos, kao i da je razmjenjivao poruke s oštećenikom.

Sporna je visina posuđenog novca, kao i je li okrivljenik oštećeniku vratio dug, odnosno sporna je namjera počinjenja kaznenog djela.

7. Iz izlista poruka između IB i AB putem "Messenger"-a (list 31 – 92 spisa) u bitnome proizlazi kako je okrivljeni 30. lipnja 2016. obavijestio oštećenika kako mu netko nije donio novce za brod i da će krenit sutra navečer ili subotu ujutro. Potom je 19. kolovoza 2016. obavijestio oštećenika kako mu je žena utekla u Crnu Goru s karticama i svim kunama i da će do 17. rujna imati riješenu situaciju, ali da će mu pripisat bus. Dana 16. rujna 2016. okrivljeni je obavijestio oštećenika kako će dobiti novce u ponedjeljak te su oštećeni i okrivljenik dogovorili sastanak u ponedjeljak oko 17:00 sati. Iz daljnje komunikacije proizlazi da okrivljenik se nije javljao na pozive niti odgovarao na daljnje poruke oštećenika. Potom je 20. rujna 2016. okrivljenik izvijestio oštećenika kako mu je žena uzela novce i pobjegla u Crnu Goru i da ima dužnika koji mu mora platiti 84.000 kuna. Nadalje iz daljnje komunikacije proizlazi kako je oštećenik obećavao vratiti dug okrivljeniku te se ispričavao zbog nedolaska i nemanja novaca. Potom je 28. ožujka 2017. okrivljeni kazao kako je VB ženi ostavio 5.000,00 eura da preda oštećeniku novac i da je otišao za Portugal, u poruci se navodi kako se VB preziva IB te pritom okrivljeni navodi oštećeniku da će se u slučaju ponovnog kontakta obratiti policiji. U daljnjoj komunikaciji okrivljenik je prijetio kaznenom prijavom te je u jednoj od poruka napisao da je prijava poslana. Potom iz komunikacije proizlazi kako oštećeni šalje okrivljeniku komunikaciju s VB iz koje proizlazi kako okrivljenik njoj nije dao 5.000,00 eura za povrat i da isti ne šalje niti eura za svoje dijete i da je okrivljenik osoba koja duguje novce dosta ljudi. Potom je okrivljenik odgovorio kako će on povuć prijavu, da je njega žena prevarila i odnijela novce te je dogovoren dan povrata sljedeća srijeda. Potom je okrivljenik ponovno odgodio sastanak navodeći da je upao u neke mudrolije od 5 mil eura i da ima dužnika od 7.000 eura što rješaje.

7.1 Iz izlista poruka između VB i AB putem "Viber" -a (list 93 – 117 spisa) proizlazi kako se oštećenik javio VB prema uputi IB vezano za predaju 5.000 eura koje bi okrivljeni predao VB. U tom razgovoru oštećenik navodi kako će prijaviti kazneno okrivljenika ukoliko se to ne riješi danas, a VB navodi kako okrivljenik i njegova porodica su bili u zatvoru zbog prijevare, da se ona razvodi od okrivljenika jer je i nju prevario i da ne žive zajedno godinu dana i da joj konstantno prijeti kako će joj njegove dužnike poslati da traže novac. Kazala je da će okrivljenik biti kazneno gonjen s više osnova i da je bio u zatvoru zbog prijevare i da je netočno da je on njoj dao 5.000 eura. VB kazala je da može svjedočiti da te novce nije uzela ni gledala.

7.2 Svjedok RB na raspravi 23. srpnja 2025. u bitnome je kazao da mu je poznato da je AB posudio okrivljeniku novčani iznos od 5.000 eura i da je on bio osobno nazočan u trenutku kada je AB predao tih 5.000,00 eura okrivljeniku, ali se ne sjeća detalja vezano za povrat novca. Potom je svjedoku predočen zapisnik o ispitivanju od 3. svibnja 2017.

Prilikom iskaza **.**.2017. RB u bitnome je kazao da je AB nekad u lipnju 2016. posudio 5.000,00 eura okrivljeniku, a da je okrivljenik prilikom razgovora obećao vratiti novac oštećeniku nakon turističke sezone i da će mu za to dati nagradu od 1.000,00 eura. Novac je obećao vraćati u ratama tijekom ljeta, a kompletno isplatiti krajem sezone, što je kraj rujna. Odmah da je kazao oštećeniku kako on okrivljeniku ne bi dao niti eura jer mu je poznato kakav je. Nakon tog događaja oštećenika više nije pitao je li mu okrivljenik vratio novac već mu se oštećenik požalio da mu novac nikada nije vraćen.

Nakon što mu je predočen iskaz RB kazao je da je to sve točno da ostaje kod tog iskaza. Dodao je kako s oštećenikom više nije u intenzivnim odnosima.

7.3 Svjedok VB na raspravi 23. listopada 2025. u bitnome je kazala da je nju putem mobitela kontaktirala muška osoba zbog nekakvih dugovanja koje je imao okrivljenik. Ta osoba je tražila da joj ona preda neki novčani iznos, koje visine se više ne sjeća. Ne zna iz kojeg razloga je ta osoba kontaktirala nju i tražila novac od nje. Njoj ništa nije poznato da bi okrivljenik posuđivao novac od te osobe, niti poznaje tu osobu. Nisu točni navodi okrivljenika iz obrane da bi on njoj kada je posudio novac pokazao taj novac. Potom su svjedoku predočeni izlisti poruka nakon čega je kazao da je to riječ o komunikaciji koju je ona ostvarila s tom osobom koja je tražila novac od nje po osnovi duga IB.

7.4 Svjedok AB prilikom ispitivanja 5. svibnja 2017. u bitnome je kazao kako je u lipnju 2016. posudio 5.000,00 eura okrivljeniku koji mu je obećavao novac vratiti do završetka sezone navodeći da će mu dati i nagradu od dodatnih 1.000,00 eura. Novac da je predao okrivljeniku pokraj Cankareve poljane i da je tome bio nazočan RB koji ga je upozorio da ne bi trebao pozajmljivati novac okrivljeniku jer je počeo konzumirati heroin. Međutim on mu je ipak posudio i na ruke predao iznos od 5.000,00 eura. Okrivljenik da ga je molio da mu novac vraća u ratama jer da mu je tako lakše i da je on na to pristao. Međutim, da je prošla cijela sezona a okrivljenik mu nije vratio ništa. On ga je zvao više puta, pozivao ga, a okrivljeni je nalazio brojna opravdanja. Čak mu je poslao broj od žene koja ga je navodno ostavila i otišla u Crnu Goru s njegovim novcima. Prijetio mu je kaznenim prijavama i tražio od njega da napiše da mu nije ništa dužan. Kazao je da je kontaktirao tu ženu što je otišla u Crnu Goru koja joj je kazala da je okrivljenik dužan i njoj novce kao i mnogima po gradu i demantirala je da bi okrivljenik njoj dao novac od 5.000,00 eura za povrat duga, a da je on otišao u Portugal. Potom je okrivljeniku predočio što je saznao od njegove žene, a okrivljenik je smirivao situaciju i molio za pomirdbu. Sva ova dokumentacija da se vodila putem facebooka i spreman je dostaviti ispis poruka. Zainteresiran je za kaznenim progonom i postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.000,00 eura.

8. Analizirajući provedene dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu sud je utvrdio kako je okrivljeni IB počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na način kako je činjenično i pravno opisano u izreci presude.

Iskaz oštećenika AB u cijelosti je potkrijepljen iskazom VB i RB, kao i s ispisom poruka koje su pročitane tijekom postupka. Dakle, iz navedenih dokaza sud je utvrdio kako je oštećeni posudio okrivljeniku novčani iznos od 5.000,00 eura. Da posuđeni novac nije vraćen sud je utvrdio iz izlista poruka, naime u tim porukama okrivljenik u niti jednom dijelu ne navodi da bi oštećeniku predao kakav novčani iznos, a što navodi u svojoj obrani, već naprotiv u jednom dijelu i navodi da je novčani iznos od 5.000,00 eura ostavio VB, a koji novčani iznos u cijelosti odgovara visini posuđenog novca kojeg spominju oštećenik i svjedok RB. Upravo zbog navedenog, sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze AB, VB i RB jer su isti međusobno suglasni, te potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom. S druge strane sud ne prihvaća obranu okrivljenika kada navodi da je oštećeniku isplatio uredno tri rate već smatra da je takva obrana usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Nadalje, iz komunikacije koja proizlazi iz izlista poruka razvidno je kako je kod okrivljenika postojala prijevarna namjera, jer od samog početka komunikacije razvidno je kako je okrivljenik obećavao se sastati sa oštećenim i vratiti mu novac, ali je isto redovno izbjegavao navodeći pritom brojne razloge, a među njima i da je novac kod VB što je ista opovrgla u svom iskazu da bi bilo točno. Isto tako iz izlista poruka utvrđeno je kako je okrivljenik lažnim prikazivanjem činjenica dovodio oštećenika u zabludu da će mu vratiti posuđeni novac.

9. Nakon što je utvrđeno da je okrivljeni IB počinio kazneno djelo iz izreke presude trebalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika.

Temeljem članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

Ubrojivost okrivljenika nije bila upitna, pa ga je sud smatrao ubrojivim počiniteljem. Prilikom počinjenja kaznenog djela okrivljenik je postupao s izravnom namjerom, pri čemu je bio svjestan svojih radnji i postupaka i htio je štetnu posljedicu, a do navedenog utvrđenja sud je došao nakon prosudbe cjelokupnog dokaznog materijala. Stoga, sud okrivljenika drži krivim za počinjenje kaznenog djela.

10. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika.

Otegotnim je sud okrivljeniku cijenio njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost, dok olakotne okolnosti nisu pronađene.

11. Kaznenopravnu sankciju je potrebno odmjeriti tako da se njome izrazi društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, a istovremeno da se ostvari i retribucija prema počinitelju. Isto tako bitno je da se izrečenom kaznom ostvari i generalna i specijalna prevencija.

Uzimajući u obzir utvrđene olakotne i otegotne okolnosti kao i stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra te svrhu kažnjavanja, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a potom prema istom izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 2 godine.

Sud smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići ovako odmjerenom kaznom. Po stavu suda postići će se cilj specijalne prevencije na način da se utječe na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje s pravnim poretkom i kloni se od ponovnog činjenja kaznenih djela. Osim, toga, ovakva sankcija jača društveni moral i odvraćat će buduće moguće počinitelje kaznenih djela.

12. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku AB dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.000,00 eura, koji iznos je okrivljenik IB dužan naknaditi u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

13. Budući da je okrivljenik otac četvero maloljetne djece, te lošeg imovnog stanja to je sud odlučio temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 osloboditi okrivljenika obveze nadoknade troškova kaznenog postupka. Okrivljeni je oslobođen obveze nadoknade troškova kaznenog postupka iz razloga da se plaćanjem ne dovede u pitanje mogućnost njegovog uzdržavanja.

U Splitu 26. kolovoza 2026.

Sudac

Gordan Tonković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- Općinsko državno odvjetništvo Split,

- okrivljeni,

- oštećenik,

- u spis.