1

Broj: Ppž-1196/2024

    

                 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E 

 

P R E S U D A 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr.  A. Š., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. studenog 2023., broj: Pp-8560/2022-15, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024., 

  

p r e s u d i o    j e 

 

I. Odbija se žalba okr. A. Š. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda. 

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. A. Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude. 

 

                                            Obrazloženje 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. studenog 2023., broj: Pp-8560/2022-15, proglašen je krivim okr. A. Š. da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna 800,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 50,00 eura. 

 

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.  

 

3. Žalba nije osnovana. 

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti. 

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi tvrdi da je obrazloženje paušalno, da su tek reproducirani iskazi okrivljenika i svjedokinje, bez potrebne analize dokaza te da je sasvim izostala ocjena provedenih dokaza, kako se okrivljenika kažnjava i za neke ranije izmišljene situacije, iako nije jasno temeljem čega, čime očito smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. 

 

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji, pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni. Ovdje treba dodati kako nisu jasni navodi da se okrivljenika kažnjava i za neke izmišljene ranije situacije koje je navela oštećenica budući da navedeno nije točno. Upravo suprotno, izostavljen je navod „ponovio psihičko nasilje“, koji je bio naveden u optužnom prijedlogu.  

 

5.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.  

 

 6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,  okrivljenik navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je okrivljenik proglašen krivim samo i isključivo na temelju iskaza oštećenice, bez materijalnog dokaza i iskaza djeteta, a ona ga je lažno prijavila zbog osobne koristi. 

 

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. 

 

6.2. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se tvrdi da se osuđujuća presuda ne može temeljiti samo na iskazu svjedoka koji je žrtva nasilja. Takvim pristupom, ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan. Pogrešno smatra okrivljenik da je iskaz svjedoka žrtve nasilja, nevjerodostojan već samim time što se radi o žrtvi nasilja. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedoka oštećenice koja je iskazivala okolnosno i neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama, a koja je identično iskazivala i na zapisniku o ispitivanju svjedoka u policijskoj postaji. S druge strane, okrivljenik je bio proturječan jer je na zapisniku o ispitivanju osumnjičenika naveo kako je oštećenica predmetne zgode vikala za njim, dok je u svojoj obrani na glavnoj raspravi tek šturo naveo kako nikakve prepirke između njih nije bilo, niti svađe i vike. 

 

6.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.  

 

7. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. 

 

8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Imajući na umu prethodno navedeno te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se naročito misli da je psihičko nasilje počinjeno i prema djetetu, kako je to činjenično opisano (iako mu to pravno nije stavljeno na teret), kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za blaže novčano kažnjavanje, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Ovdje valja dodati kako je, suprotno navodima okrivljenika iz žalbe, prvostupanjski sud opravdano otegotno cijenio raniju prekršajnu osuđivanost za prometne prekršaje (višestruku), jer se okrivljenikovo ranije ponašanje ogleda i u činjenici nepoštivanja i drugih propisa koji nisu predmet konkretnog postupka. 

 

9. Svakako treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okrivljeniku nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim, nego je novčana iznad posebnog minimuma, a ispod posebnog maksimuma, kao i imajući na umu da ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti zbog kojih bi odluku o izrečenoj novčanoj kazni trebalo preinačavati te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. 

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. 

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude. 

 

Zagreb, 20. veljače 2024. 

 

  

Zapisničarka:                                                                                  Predsjednica vijeća:   

Nikolina Maretić, v.r.                                                                    Gordana Korotaj, v.r. 

 

  

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja, Hrvatskom zavodu za socijalni rad i tužitelja.