Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-750/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja Vodovod grada Vukovara d.o.o., OIB:95863787953, Vukovar, Jana Bate 4, kojeg zastupa punomoćnik FĆ, zaposlen kod tužitelja, protiv tuženika UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 26. veljače 2026. poslovni broj: Povrv-30/2025-9, dana 26. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Vukovaru od 26. veljače 2026. poslovni broj: Povrv-30/2025-9 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnoga bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara poslovni broj: Ovrv-2046/2024 od 25. lipnja 2024., a kojim rješenjem je naloženo sada tuženiku UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju Vodovod grada Vukovara d.o.o., OIB: 95863787953, Jana Bate 4, Vukovar, namiri tražbinu u ukupnome iznosu od 46,38 € (slovima: četrdeset šest eura i trideset osam centi), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos, kao i kojim je naloženo sada tuženiku UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sada tužitelju Vodovod grada Vukovara d.o.o., OIB: 95863787953, Jana Bate 4, Vukovar, naknadi iznos od 25,00 € (slovima: dvadeset pet eura) na ime nastalih troškova ovršnoga postupka, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te se tužbeni zahtjev odbija.“

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj radi bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 461.a ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Obrazlažući navedenu presudu prvostupanjski sud navodi da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja kao ovrhovoditelja, povodom kojeg je javni bilježnik Jelica Kovačić iz Vukovara donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 25. lipnja 2024. broj Ovrv - 2046/2024 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju s osnova isporučene vodne usluge iznos od 46,38 EUR sa zateznom kamatom, da je protiv navedenog rješenja tuženik podnio prigovor u kojem ističe prigovor zastare i tvrdi da na predmetnom mjernom mjestu u [adresa] nitko ne troši vodu, nakon čega je prvostupanjski sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha , ukinuo je sve provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, upozorivši stranke na primjenu čl. 461.a st. 3. do 7. ZPP.

5.1. Utvrdivši da ni jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta i da sud nije smatrao potrebnim održati ročište jer je za utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u priloženu dokumentaciju , ocjenu neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud utemeljuje na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tuženik vlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojemu se nalazi mjerno mjesto – MBV: 089141

- da iz kartice potrošača za MBV: 089141 za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 27. kolovoza 2025. proizlaze podaci o datumima očitanja, dospijeću, brojevima računa, potrošnji vode u m[3] , zaduženju, naplati i završnom saldu

- da iz računa za mjesece ožujak, svibanj, lipanj, srpanj, rujan, listopad i studeni 2023. te siječanj, veljaču i ožujak 2024. proizlazi da je potrošnja vode procijenjena, dok je za mjesece travanj, kolovoz i prosinac 2023. potrošnja vode očitana

- da je nejasno zašto tužitelj u podnesku od 28. kolovoza 2025. tvrdi da je na predmetnom mjernom mjestu zadnje očitanje potrošnje vode učinjeno 12. studenog 2021., kada u kartici potrošača proizlazi podatak o 13 datuma kada su u predmetnom razdoblju izvršena očitanja (opisano pod toč. 14. obrazloženja)

- da ostaje nejasno zašto je tužitelj u mjesecima kada je izvršio očitanje (travanj, kolovoza i prosinac 2023.) utvrdio potrošnju vode 0 m[3] , a kada je izvršio procjenu da je utvrdio potrošnju od 1 ili 2 m[3] vode (opisano pod toč. 15. obrazloženja)

- da sud ne može otkloniti tvrdnje tuženika iz prigovora izjavljenog protiv rješenja o ovrsi „da nije valjano utvrđena potrošnja vode i da ostaje nejasno na temelju kojih i kakvih kriterija je tužitelj vršio procjenu potrošnje“ (opisano pod toč. 16. obrazloženja)

- da ostaje nejasno „na čemu tužitelj temelji svoju tražbinu prema tuženiku“ (opisano pod toč. 20. obrazloženja),

pa je pozivom na čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i tužbeni zahtjev odbio.

6. U žalbi tužitelj navodi da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude ograničio na pitanje procjene potrošnje vode (varijabilni dio naknade) i isto iskoristio za odbijanje tužbenog zahtjeva, zanemarivši da se utuženo potraživanje odnosi i na fiksni dio naknade koji čini zakonsku obvezu svakog korisnika priključenog na sustav javne vodoopskrbe neovisno o potrošnji, propisane Zakonom o vodnim uslugama, Uredbom o metodologiji za određivanje cijene vodnih usluga i Odlukom o cijeni vodnih usluga tužitelja, pa presuda o tom dijelu zahtjeva tužitelja ne sadrži obrazloženje. Nadalje, ukazuje da prvostupanjski sud pod toč. 14., 15., 16. i 20. obrazloženja izričito navodi da su činjenice „ostale nejasne“, a odnose se na način očitanja potrošnje vode, procjenu potrošnje i pravni temelj tražbine, dok je pod toč. 10. obrazloženja istodobno navedeno da sud „nije smatrao potrebnim održati ročište“, čime je presuda proturječna sama sebi i čime je pogrešno primijenjena odredba čl. 461.a ZPP.

7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP obzirom da novčano potraživanje tužitelja ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

8. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja koji sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, radi proturječnosti obrazloženja iznesenog pod toč. 10., 14., 15., 16. i 20., ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu.

9. Tužitelj pravilno navodi da je prvostupanjski sud zaključio da nije potrebno održati ročište jer je relevantne činjenice moguće utvrditi iz priložene dokumentacije tužitelja (toč. 10. obrazloženja), a nakon što je analizirana dokumentacija tužitelja navedena pod toč. 11. do 13. obrazloženja, prvostupanjski sud navodi „da je nejasno“ kada je tužitelj izvršio očitanja potrošnje vode na predmetnom mjernom mjestu, kada je potrošnju iskazao prema procjeni, te zašto je u mjesecima kada je izvršeno očitanje potrošnja iskazana 0 m[3] a kada je izvršena procjena 1 ili 2 m , kao i „da je nejasno“ na čemu tužitelj temelji svoju tražbinu.

9.1. S obzirom da su sudu ostale nejasne gotovo sve činjenice koje se odnose na pravni osnov i visinu potraživanja, to postoji proturječnost u obrazloženju presude u kojem sud pod toč. 10. navodi da je „za utvrđivanje činjeničnoga stanja bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja prileži spisu“, a nakon toga (pod toč. 14., 15., 16. i 20.) konstatira da mu „ništa nije jasno“ iz dokumentacije koju je tužitelj priložio (pa niti pravni osnov), čime je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj sadržajno u žalbi.

10. Točni su i daljnji žalbeni navodi tužitelja da se utužena tražbina odnosi (i) na fiksni dio naknade za vodnu uslugu i da je prvostupanjski sud isto zanemario fokusirajući se (samo) na varijabilni dio naknade koji ovisi isključivo o potrošnji.

11. Vezano uz pravni temelj potraživanja tužitelja valja ukazati da čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" br. 66/19., u daljnjem tekstu: ZVU) propisuje da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se isporučuje voda za ljudsku potrošnju, dok čl. 42. ZVU propisuje da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga ( st. 1.), da se cijena vodne usluge sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela ( st. 2.), da je osnovica varijabilnog dijela cijene vodne usluge javne vodoopskrbe količina (kubni metar) vode isporučene korisnicima (st. 3.), dok se fiksni dio cijene vodne usluge plaća u fiksnom iznosu i mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga propisane uredbom iz članka 43. st. 5. toga Zakona.

12. Ugovor o isporuci vodnih usluga sklapa se između isporučitelja i korisnika vodnih usluga, a smatra se sklopljenim na dan početka korištenja vodne usluge sukladno čl. 37. ZVU. Pravo na fiksni dio cijene vodne usluge ovisi o tome je li nekretnina priključena na sustav javne vodoopskrbe, koju činjenicu je sud također propustio utvrditi s obzirom da je istu tuženik izričito osporio tvrdeći „da mjesto [adresa] nije priključeno na javnu odvodnju“, što dodatno ukazuje da su u konkretnom slučaju očito postojale sporne činjenice koje je sud bio dužan utvrditi održavanjem ročišta.

13. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu te će održavanjem ročišta utvrditi sve pravno relevantne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužitelja, uvažavajući pravno shvaćanje ovoga suda, ali i obvezu da utvrđeno činjenično stanje u pogledu relevantnih činjenica budu jasne sudu koji donosi odluku, kako bi pravilno primijenio materijalno pravo i posljedično tome da bi i drugostupanjski sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 26. kolovoza 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun