Poslovni broj: Usž-2201/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AGRO GAŠPER JEŽEVO d.o.o, Zagreb, Sveti Duh 17, OIB: 20551373118, kojeg zastupa opunomoćenica Anja Juršetić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Juršetić & partneri d.o.o., Zagreb, Lovinčevićeva ulica 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi osiguranja naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagreb, poslovni broj: Us l-1317/2024-9 od 17. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1317/2024-9 od 17. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/23-01/185, urbroj: 513-04-23-2 od 15. listopada 2023. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 15. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-471-02/23-01/24, urbroj: 513-07-01-23-9 od 7. travnja 2023. kojim je određeno da se tužitelju plijeni pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 32.979,87 eura do dana izvršnosti poreznog rješenja koje će biti doneseno u postupku poreznog nadzora pokrenutog temeljem obavijesti o poreznom nadzoru od 16. siječnja 2023., te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Prigovara što osporenim rješenjem tuženika nisu dani razlozi o navodima tužitelja o zakonitosti točke II. izreke prvostupanjskog rješenja kojim je određena nesuspenzivnost žalbe na predmetno rješenje. Ističe da niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nisu pravilno primijenili materijalne pretpostavke iz odredbe članka 171. Općeg poreznog zakona. Tužitelj ističe kako iz činjenica na koje se sud u obrazloženju presude poziva ne proizlazi utvrđenost vjerojatnosti da bi tužitelj onemogućio naplatu poreznog duga. Navodi da sud daje deklaratornu tvrdnju o postojanju vjerojatnosti bez ikakvog činjeničnog, logičkog ili pravnog uporišta. Smatra da sud pogrešno izvodi zaključak da bi sklapanje ugovora o uslugama ili ugovor o pozajmici samo po sebi moglo predstavljati indikator rizika za naplatu jer takvi pravni poslovi predstavljaju uobičajene i zakonite oblike poslovanje te ne mogu biti interpretirani kao radnje usmjerene na umanjenje imovine ili izbjegavanje obveza. Prigovara što sud ne obrazlaže na koji način navedeni pravni poslovi zaključeni prije donošenja mjera osiguranja mogu biti relevantni za procjenu opasnosti onemogućavanja naplate. Tužitelj ističe da raspolaže nekretninom na kojoj je vršen očevid i to u površini od 109.064 m2 na kojoj se nalaze 4 silosa i 8 hangara koja su uredno uknjižena na njegovo ime, a koja osiguravaju mogućnost naplate bilo kakve buduće porezne obveze. Navodi da sud nije obrazložio što je u ponašanju ili poslovanju tužitelja stvorilo vjerojatnost da će on onemogućiti naplatu. Smatra iz činjenica da je u postupku po poreznom nadzoru proveden očevid proizlazi da u konkretnom slučaju nije riječ o rješavanju upravne stvari bez provođenja ispitnog postupka. Vezano za ugovore o izvršenju usluga koje je tužitelj sklopio sa više podizvođača, ističe da se radi o subjektima s kojima je porezni obveznik povezan kroz vlasničku strukturu i upravu, kao i da s određenim postoji poslovna povezanost te da su ti ugovori sastavni dio ustaljene organizacije poslovanja tužitelja. Tužitelj u odnosu na navod da u određenom razdoblju nije imao zaposlenih osoba obrazlaže da se poslovni model temelji na angažiranju vanjskih izvršitelja što je u predmetnoj djelatnosti i u praksi brojnih poduzetnika uobičajeno. Prigovara što sud pritom ne navodi niti jedan konkretan razlog zbog kojeg bi odsustvo zaposlenika upućivalo na mogućnost onemogućavanja naplate poreznog duga, a što je ključna pretpostavka mjere osiguranja. Ukazuje pogrešnim zaključke poreznih tijela vezane uz izjave osoba zatečenih tijekom očevida. Tužitelj ističe da je dodatno objasnio razloge za angažmanom određenih izvršitelja usluga kroz dostavu medicinske dokumentacije koja upućuje na narušeno zdravstveno stanje direktora. Predlaže da Sud ukine presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 20. prosinca 2022. podnio zahtjev za povrat PDV-a te je nad tužiteljem pokrenut postupak poreznog nadzora. U provedenom postupku nadzora utvrđeno je da je tužitelj s povezanim osobama sklopio Ugovor o uslugama od 21. prosinca 2022., da tužitelj nije vlasnik zatečene stoke, da je sklopio trinaest ugovora za primljene pozajmice te da u studenom 2022. koje razdoblje je obuhvaćeno poreznim nadzorom nije imao zaposlenih djelatnika. Nadalje, prvostupanjsko porezno tijelo je provelo očevid na adresi [adresa] prilikom kojeg su ovlaštenim djelatnicima poreznog tijela izjave dali US , djelatnik-pomoćnik tužitelja i ŽS, djelatnik Agro Tubić d.o.o. Imajući u vidu tako utvrđene činjenice, prvostupanjsko je tijelo, a što je prihvatio i tuženik, ocijenilo da postoje indicije koje upućuju na to tužitelj nije osnovano iskazao pravo na povrat PDV- a. Slijedom navedenog, primijenjena je mjera osiguranja koja je u tom slučaju predviđena odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16.- 114/22.).

8. Naime, odredbom članka 171. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza, mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate. Prema stavku 3. navedenog članka Zakona mjere osiguranja iz stavka 2. ovog članka mogu se poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze čim je pokrenut postupak utvrđivanja ako porezno tijelo dokaže vjerojatnost da bi porezni obveznik mogao onemogućiti nap latu.

9. Prema članku 171. stavku 4. Općeg poreznog zakona mjere iz stavka 2. tog članka mogu se poduzeti radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze ako poduzetnik ne vodi poslovne knjige ili ne dostavlja porezne prijave. Stavak 5. navedenog članka Zakona propisuje da se pljenidba radi osiguranja naplate može odgoditi ili obustaviti ako porezni obveznik osigura plaćanje sredstvima osiguranja plaćanja iz članka 134. stavka 1. ovoga Zakona.

10. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su u konkretnom slučaju postojale pretpostavke za poduzimanje mjere osiguranja naplate porezne obveze. Naime, na temelju prethodno utvrđenih činjenica u poreznom nadzoru, osobito činjenice da tužitelj nema zaposlenih djelatnika, kao i uvidom u ugovore o uslugama, ugovore o pozajmicama, provedenim očevidom te izjava fizičkih osoba utvrđene su okolnosti koje upućuju na vjerojatnost da bi tužitelj mogao onemogućiti naplatu još neutvrđenog iznosa porezne obveze, pa su se u konkretnom slučaju kumulativno ispunili uvjeti za poduzimanje mjere za osiguranje naplate sukladno članku 171. Općeg poreznog zakona.

11. Stoga ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

12. U odnosu na navode iz žalbe da nije dokazana vjerojatnost da bi tužitelj mogao onemogućiti naplatu poreznog duga, koja predstavlja pretpostavku za određivanje iz članka 171. stavka 1. Općeg poreznog zakona ističe se kako su tijekom provedenog postupka poreznog nadzora utvrđene okolnosti koje upućuju na postojanje navedene vjerojatnosti. Osporenim rješenjem stoga je na temelju utvrđenih činjenica određena mjera pljenidbe prava na povrat PDV-a do izvršnosti rješenja koje će biti doneseno u postupku poreznog nadzora obzirom da porezna obveza u trenutku određivanja predmetne mjere još nije bila konačno utvrđena. Naime, na taj se način osigurava mogućnost naplate porezne obveze koja će eventualno biti utvrđena u postupku poreznog nadzora odnosno sprječava isplata povrata PDV-a prije konačnog utvrđenja porezne obveze. Ujedno se napominje tužitelju da činjenica da je vlasnik imanja nije od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

13. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao i razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić