Poslovni broj: Usž-79/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu prvotužitelja ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, OIB: [osobni identifikacijski broj], te trećetužitelja AE iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivan Filković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri u Zagrebu, Draškovićeva 40/II, OIB: 25242039735, protiv tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Zagreb, Franje Račkog 6, OIB: 49376181407, radi utvrđivanja nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5549/2023-22 od 23. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotužitelja ŠE iz [adresa], drugotužitelja HE iz [adresa] te žalba trećetužitelja AE iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5549/2023- 22 od 23. listopada 2025.

II. Odbija zahtjev prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, klasa: UP/I 034-01/14-01/03, urbroj: 326-01-60-62-23-246 od 12. listopada 2023. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za oglašivanje ništavim rješenja tuženika, klasa: UP/I 034-01/14-01/03, urbroj: 326-01-60-62-23-246 od 12. listopada 2023. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude prvotužitelj i drugotužitelj su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističu je da sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora s obzirom na to da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi kao i razlozima presude, a u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni. Prigovaraju što prvostupanjsko tijelo kao niti prvostupanjski sud nisu proveli ispitni postupak radi utvrđenja odlučnih činjenica. Smatraju da sud nije potpuno cijenio svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno, cijenio rezultate cjelokupnog postupka te stavio sve izvedene dokaze u međusobno pravno-logički utemeljen odnos. Tužitelji u prilog svojih tvrdnji navode stav Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odlukama poslovni broj: U-III-3119/2009, U-III-1128/2010, U-III-4374/201 te poslovni broj: U-

III/2494/2008. Ističu kako je načinom donošenja odluke i obrazloženjem izostala osnovna svrha upravnog spora – kontrola upravnog akta. Tužitelji u žalbi iznose tijek predmetnog postupka koji je započeo prije 15 godina. Prigovaraju što se sud nije očitovao na tužiteljeve prijedloge za izvođenje personalnih dokaza te se nije osvrnuo na ovjerenu pisanu izjavu prvotužitelja koja je dostavljena u spis predmeta uz podnesak tužitelja od 11. lipnja 2025. uz koji je dostavljena i opsežna materijalna dokumentacija. Upućuju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 6002/2011. i broj: U-III-3387/2021. u kojima se ističe važnost obrazloženja presude kao jamstva prava stranaka na pravično suđenje. Prigovaraju što je sud u cijelosti priklonio vjeru navodima tuženika bez da je prethodno utvrdio njihovu vjerodostojnost i istinitost te što je neosnovano odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka. Ukazuju da sud za odbijanje dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka nije dao valjano obrazloženje te je neosnovano zaključio da obzirom na cjelokupno utvrđeno činjenično stanje nije potrebno provoditi daljnji dokazni postupak. Tužitelji ističu da tuženik donoseći pobijano rješenje i po treći put ne daje adekvatne razloge donošenju tog rješenja te da u ponovljenom postupku nije postupljeno prema uputama i shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Zagrebu. Ističu da izvršenje osporenog rješenja nije pravno niti stvarno moguće u smislu odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku budući da dionice za koje bi tužitelji morali objaviti ponudu za preuzimanje više ne postoje, a što navodi i tuženik. Smatraju da sud nije utvrdio odlučnu činjenicu postojanja zajedničkog djelovanja tužitelja u smislu članka 5. Zakona o preuzimanju dioničkih društava koja odredba je izmijenjena izmjenama i dopunama navedenog Zakona te je stoga sud pri utvrđenju odlučnih činjenica o zajedničkom djelovanju morao primijenit i kasniji Zakon o preuzimanju dioničkih društava u skladu s načelom lex posterior derogat legi priori, a koji je povoljniji za tužitelja. Nadalje, ističu da je sud zanemario činjenicu da je Ustavni sud Republike Hrvatske poništio prvotno rješenje tuženika od 16. rujna 2010. i predmet vratio na ponovni postupak te činjenicu kako su 15. prosinca 2013. na snagu stupile izmjene i dopune navedenog Zakona koji za razliku od ranije neoborive presumpcije zajedničkog djelovanja fizičkih osoba u krvnom srodstvu i pravoj liniji, ista propisuje oborivu presumpciju. Ističe razloge iz kojih je drugotužitelja trebalo smatrati kao jednog od članova udruge malih dioničara te da nije obvezan objaviti ponudu za preuzimanje Ciljnog društva. Ukazuju na to da sud nije uzeo u obzir materijalne dokaze dostavljene u spis predmeta od strane tužitelja i to dopis ČE upućen tuženiku dana 12.10.2009., a koji je uz pisanu izjavu tužitelja dostavljen u spis predmeta . Tužitelji se pozivaju na odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3936/2019 od 21. listopada 2020. Predlažu da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke i presudom riješi stvar uz naknadu troškova postupka , podredno usvoji žalbu, pobijanu presudu poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuju i trošak za sastav žalbe.

3. Trećetužitelj je podnio žalbu protiv presude u kojoj u bitnom navodi da je osporeno rješenje tuženika ništetno u smislu odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, a na što ukazuje i tuženik. Trećetužitelj ističe da je sud u obrazloženju pobijane presude naveo razloge koji potvrđuju da su ispunjene pretpostavke za oglašivanje predmetnog rješenja ništavim obzirom da je naveo da ako je tuženik u rješenju naložio tužiteljima da objave ponudu za preuzimanje društva, tada nije osnovano istodobno deklaratornim rješenjem utvrđivati postojanje obveze za čije izvršenje prema utvrđenjima prvostupanjskog suda nisu ostvarene pravne ni stvarne pretpostavke. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu prvostupanjskog suda, usvoji tužbeni zahtjev za oglašivanje ništavim pobijanog rješenja uz naknadu troškova spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu prvotužitelja i drugotužitelja ističe da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio o zajedničkom djelovanju tužitelja te o nastanku obveze objavljivanja ponude za preuzimanje. Smatra da je obrazloženje osporene presude u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima. U odnosu na navode tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava tuženik ističe da se sukladno ustaljenoj sudskoj praksi u slučaju kasnijih izmjena mjerodavnih propisa primjenjuje materijalnopravna odredba propisa koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja. Tuženik ističe kao neosnovane tvrdnje tužitelja o nemogućnosti izvršenja pobijanog rješenja. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu trećetužitelja navodi da je osporeno rješenje deklaratorno te stoga nije podložno ispitivanju izvršivosti na način kako to navodi trećetužitelj. Smatra da se u obrazloženju pobijanog rješenja ne ističe da je pobijano rješenje neizvršivo. Ističe da Zakon o preuzimanju dioničkih društava izrijekom propisuje obvezu donošenja deklaratornog rješenja u svakom slučaju. Predlaže da Sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

6. Žalbe prvotužitelja, drugotužitelja te trećetužitelja nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbama i u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. navedenog Zakona s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Naime, prvostupanjski je sud suprotno žalbenim navodima tužitelja u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijanom rješenju. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem drugotužitelja i drugih svjedoka jer je odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza. S obzirom da je prvostupanjski sud obrazložio razloge za odbijanje dokaznih prijedloga, postup io je u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima pa na temelju svega izloženog proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka, te je neosnovan taj žalbeni navod.

10. Osporavanim rješenjem tuženika od 12. listopada 2023. utvrđeno je da je za prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja dana 7. listopada 2009. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Badel 1862. d.d., Zagreb.

11. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tuženik u predmetnom upravnom postupku, prije donošenja ovdje osporenog rješenja od 12. listopada 2023. u više navrata odlučivao o pitanju nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva Badel 1862. d.d. Naime, tuženik je rješenjem od 16. rujna 2010. utvrdio da je za prvotužitelja, drugotužitelja i trećetužitelja dana 7. listopada 2009. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Badel 1862 d.d. Istim rješenjem naloženo im je da u roku od 30 dana od njegove konačnosti podnesu tuženiku zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje navedenog društva. Navedeno rješenje tuženika ukinuto je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-2984/2012, U-III-2993/2012, U-III-3400/2012 od 20. ožujka 2014. Nadalje, tuženik je 25. ožujka 2016. donio novo, istovjetno rješenje kojim je ponovno utvrdio postojanje obveze objavljivanje ponude za preuzimanje društva Badel 1862. d.d. Međutim, navedeno rješenje tuženika poništeno je presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1306/2016., a zatim i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4260/2019 od 12. svibnja 2020. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Postupajući po navedenoj presudi, tuženik je sukladno odredbama članka 15. točke 2. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Narodne novine, broj: 140/05. i 12/12.) i članka 47. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine, broj: 109/07. i 36/09. dalje: ZPDD) proveo postupak nadzora u vezi s utvrđivanjem nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva Badel 1862. d.d., a razdoblje nadzora odnosilo se na razdoblje od 1. studenoga 2007. do 17. listopada 2009. O provedenom postupku nadzora sastavljen je Zapisnik 26. svibnja 2022.

12. U postupku nadzora utvrđeno je da je za tužitelje obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Badel 1862. d.d. nastala 7. listopada 2009. kojeg dana je prvotužitelj stekao 2.000 dionica navedenog društva s pravom glasa. Istog dana je i drugotužitelj stekao 266 dionica društva Badel 1862 d.d. s pravom glasa. Navedenim stjecanjem je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje predmetnog društva nastala u skladu s odredbom članka 61. stavka 8. ZPDD-a, u vezi s odredbom članka 6. stavka 2. i članka 8. stavka 1. točke 5. ZPDD-a i to za prvotužitelja i drugotužitelja koji djeluju zajednički temeljem odredbe članka 5. stavka 6. ZPPD-a te za trećetužitelja koji djeluje zajednički s prvotužiteljem temeljem odredbi članka 5. stavka 1. i stavka 2. točke 1. alineje 6. ZPDD-a.

13. Prema članku 9. stavku 1. ZPDD-a za fizičku ili pravnu osobu nastaje obveza objavljivanja ponude za preuzimanje kad neposredno ili posredno, samostalno ili djelujući zajednički, stekne dionice s pravom glasa ciljnog društva, tako da, zajedno s dionicama koje je već stekla, prijeđe prag od 25 % dionica s pravom glasa ciljnog društva (kontrolni prag).

14. Odredbom članka 48. stavka 1. ZPPD-a propisano je da će kada utvrdi nepravilnosti i/ili nezakonitosti, Hanfa rješenjem naložiti poduzimanje radnji koje pridonose uspostavljanju zakonitosti. Prema stavku 3. točki 1. istog članka Zakona kada utvrdi postojanje nepravilnosti i/ili nezakonitosti Hanfa će utvrditi postojanje obveze objavljivanja ponude za preuzimanje te naložiti poduzimanje radnji radi objavljivanja ponude za preuzimanje.

15. Dakle, tuženik je u skladu s odredbama članka 47. ZPDD-a proveo postupak nadzora nad postojanjem obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva Badel 1862. d.d. te je nedvojbeno utvrdio da su tužitelji na dan 7. listopada 2009. držali ukupno 309.751 dionica odnosno 41,18 % dionica s pravom glasa predmetnog društva, a čime su prešli kontrolni prag od 25 % te je stoga tog dana u skladu s navedenim zakonskim odredbama nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje navedenog društva.

16. Nadalje, od dana za koji je utvrđen nastanak zakonske obveze dana 7. listopada 2009. pa do dana donošenja pobijanog rješenja u bitnome su izmijenjene okolnosti u dioničarskoj strukturi društva Badel 1862. d.d. Naime, dana 8. travnja 2021. proveden je prijenos dionica manjinskih dioničara na jednog dioničara Meteor Grupa - Labud d.o.o., uslijed čega osobe koje su bile dioničari u vrijeme nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje više nisu imatelji dionica društva. Slijedom navedenih izmijenjenih okolnosti, nalog za poduzimanje radnji radi objavljivanje ponude za preuzimanje društva sadržan u rješenjima iz 2010. i 2016. godine više nije moguće izvršiti.

17. Prema ocjeni ovoga Suda, osnovano je tuženik imajući u vidu da su se okolnosti od trenutka nastanka obveze do donošenja osporenog rješenja bitno izmijenile, osporenim rješenjem deklaratorno utvrdio postojanje obveze tužitelja. Naime, u trenutku donošenja osporenog rješenja više nije bilo manjinskih dioničara kojima bi se ponuda za preuzimanje mogla uputiti, zbog čega izricanje naloga tužiteljima za objavu ponude za preuzimanje društva Badel 1862. d.d. više nije imalo svrhu niti bi bilo moguće njegovo izvršenje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio osnovanim osporeno rješenje tuženika kojim je utvrđeno postojanje obveze tužitelja bez istodobnog nalaganja postupanja koje u danim okolnostima više nije bilo moguće.

18. Posebno se ističe da takvo deklaratorno rješenje omogućuje dioničarima kojima je ponuda za preuzimanje trebala biti pravodobno objavljena da, prema okolnostima konkretnog slučaja, ostvare svoja prava na naknadu štete koja im je eventualno nastala propustom tužitelja za pravodobno objave ponudu za preuzimanje. Ujedno se donošenjem deklaratornog rješenja ostvaruje i načelo zakonitosti budući da se njime pravomoćno utvrđuje postojanje obveze tužitelja i njihov propust u izvršenju te obveze koji je mogao imati posljedice za prava preostalih dioničara, osobito njihovo pravo da im se ponudi otkup dionica po pravičnoj cijeni.

19. Razmatrajući podatke spisa predmeta proizlazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da nije bilo osnove za oglašivanje ništavim osporenog rješenja sukladno članku 128. stavku 1. točki 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.). Naime, osporenim rješenjem je deklaratorno utvrđeno postojanje obveze objavljivanja ponude za preuzimanje, bez nalaganja tužiteljima poduzimanja određenih radnji. Stoga se s obzirom na deklaratornu narav rješenja pitanje njegove pravne ili stvarne izvršivosti ne može postaviti, pa ne postoji razlog za primjenu članka 128. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.

20. U predmetnoj upravnoj stvari tužitelji prigovaraju pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zajedničkog djelovanja ovdje prvotužitelja i drugotužitelja. Tužitelji smatraju da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Zakon o izmjenama i dopunama ZPDD-a („Narodne novine“ broj: 148/13.) i kojim je dotadašnja neoboriva presumpcija zajedničkog djelovanja izmijenjena u oborivu. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je primijenjen ZPDD iz 2007. odnosno njegove izmjene i dopune iz 2009., a sukladno prijelaznim i završnim odredbama članka 42. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPDD-a.

21. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

22. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić