1

Poslovni broj: Gž R-250/2023-2

 

Poslovni broj: Gž R-250/2023-2

 

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja M. B., OIB: ..., iz K. S., zastupanog po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika zavoda, OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnici M. M., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6084/2021-10 od 28. studenoga 2023., 20. veljače 2024., 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-6084/2021-10 od 28. studenoga 2023. u točki II. izreke:

- potvrđuje za iznos od 171,01 eura/1.288,47 kn (slovima: sto sedamdeset jedan euro i jedan cent/tisuću dvjesto osamdeset osam kuna i četrdeset sedam lipa)[1] sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate,

- preinačuje u točki II. izreke za iznos od 62,26 eura/469,11 kn (slovima: šezdeset dva eura i dvadeset šest centi/četiristo šezdeset devet kuna i jedanaest lipa)1 sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate tako da se rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,26 eura/469,11 kn (slovima: šezdeset dva eura i dvadeset šest centi/četiristo šezdeset devet kuna i jedanaest lipa)1 sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

 

II. Točka I. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 316,38 eura/2.383,78 kn zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 19,19 € / 144,58 kuna teče od 16. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,56 € / 290,52 kuna teče od 16. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,56 € / 290,53 kuna teče od 16. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,56 € / 290,51 kuna teče od 16. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,56 € / 290,53 kuna teče od 16. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,56 € / 290,53 kuna teče od 16. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,56 € / 290,52kuna teče od 16. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,56 € / 290,53 kuna teče od 16. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,28 € / 205,53 kuna teče od 16. veljača 2017.

do 31.prosinca 2022. u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 233,27 eura/1.757,58 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.“

 

 

2. Protiv točke II. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 30. studenog 2023. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku prema navodima žalbe.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu 12. prosinca 2023., u kojoj osporava navode žalbe tuženika i predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Tužitelj je tužbom potraživao isplatu razlike plaće u razdoblju od veljače 2016. do veljače 2017., a temeljem članka III. Izmjena i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. Tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen te je istom dosuđen iznos od 316,38 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I. izreke presude.

 

5.1. U točki II. izreke dosuđen je tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 233,27 eura/1.757,58 kn na temelju članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), dok je visina troškova utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).

 

6. Tuženik je podnio žalbu protiv točke II. izreke presude, dakle protiv odluke o naknadi parničnog troška.

 

7. Prvostupanjski sud je tužitelju priznao trošak polazeći od vrijednosti predmeta spora (316,38 eura) i to za sastav tužbe 25 bodova, za sastav podneska od 20. prosinca 2021., 25 bodova, za sastav podneska od 23. veljače 2023., 6,25 bodova, za zastupanje na ročištu od 24.  listopada 2023., 25 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude, 12,5 bodova, što pomnoženo sa 1,99 eura/15,00 kn, koliko je iznosila vrijednost boda, daje iznos od 186,63 eura. Navedeni iznos je povećan za iznos PDV-a od 25% pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu od 233,27 eura/1.757,58 kn. Na dosuđeni trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

8. Tuženik smatra da se tužitelju nije trebao priznati trošak za sastav podneska koji je zaprimljen 23. veljače 2023. i kojim je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev, a što je isti učinio nakon što je tuženik dostavio platne liste i obračun iznosa koji tužitelj potražuje zbog povećanja osnovice, te za sastav podneska od 20. prosinca 2021. jer je u tom podnesku odgovoreno na navode odgovora na tužbu tuženika. Tužitelj da je podnio stupnjevitu tužbu, za što da nije bilo osnova, pa kada je uredio tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika, da je sam skrivio navedeni trošak jer je takav tužbeni zahtjev trebao postaviti odmah u tužbi.

 

8.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je tužitelju pravilno priznao za sastav podneska od 23. veljače 2023., a kojim je tužitelj postavio konkretan novčani tužbeni zahtjev na temelju podataka koje je dostavio tuženik, nagradu u iznosu od 6,25 bodova prema Tbr. 8.3. Tarife. Ovo stoga što se ne radi o obrazloženom podnesku, ali se radi o podnesku kojim je postavljen tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučivao.

 

8.2. Međutim, i po ocjeni ovog suda pogrešno je prvostupanjski sud priznao tužitelju za sastav podneska od 20. prosinca 2021. nagradu u visini od 25 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife jer je u tom podnesku tužitelj iznio svoje stavove u pogledu prigovora tuženika u odnosu na aktivnu i pasivnu legitimaciju te na primjenu propisa na kojima temelji svoju tužbu, kao i u odnosu na istaknut prigovor zastare.

 

8.3. Prema stavu ovog suda, a koji je zauzet na Sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu 6. rujna 2022., trošak očitovanja na odgovor na tužbu u sporovima zaposlenika u javnim službama u kojima zahtijevaju isplatu razlike plaće temeljem Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, a koji su sporovi male vrijednosti, nije bio potreban za vođenje parnice, ukoliko se ponavljaju navodi iz tužbe ili se osvrće na pravna pitanja.

 

8.4. Kako je ovaj postupak spor male vrijednosti u kojem tužitelj kao zaposlenik u javnoj službi zahtjeva isplatu razlike plaće temeljem Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, te kako u podnesku kojim odgovara na navode iz odgovora na tužbu tuženika ponavlja navode iz tužbe i osvrće se na pravna pitanja, to istom ne pripada pravo na naknadu troška tog podneska, jer isti nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

9. Zbog toga je ovaj sud potvrdio točku II. izreke presude za iznos od 171,01 euro/1.288,47 kn, dok je istu preinačio i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 62,26 eura/469,11 kn, a radi se o naknadi parničnog troška za sastav podneska od 20. prosinca 2021. u iznosu od 25 bodova, uvećano za iznos PDV-a.

 

10. U dijelu u kojem je točka II. izreke presude potvrđena riješeno je primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je preinačena primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

11. Točka I. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

 

12. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika jer isti nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

Koprivnica, 20. veljače 2024.