Poslovni broj: Usž-4623/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IĐ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2991/2024-4 od 27. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2991/2024-4 od 27. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda tužba tužitelja odbačena je kao nedopuštena, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26.).

2. Tužitelj osporava predmetno rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da istu ulaže iz razloga što je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka na način da nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a to napose apsolutno bitne povrede, što je utjecalo na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, zatim iz razloga što je prvostupanjski sud pogrešno i/ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu na način da je kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili ju nije utvrdio, te iz razloga što je pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno što nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu time što je pobijanu odluku donio bez održavanja rasprave, a da za to nije imao zakonske osnove. Nadalje, tužitelj u žalbi opširno i detaljno iznosi razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda nezakonito te za takvu svoju ocjenu navodi razloge koje smatra osnovanim. Posebno smatra da je Gradski ured za opću upravu trebao odlučiti o njegovom zahtjevu pa makar isti odbaciti, kao i da je tuženik bio obvezan donijeti odluku o žalbi podnesenoj radi šutnje uprave. Smatra da je stekao hrvatsko državljanstvo podrijetlom, sukladno odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21.). Predlaže da ovaj Sud poništi pobijano rješenje prvostupanjskog suda te predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu, kao i da mu tuženik nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.562,50 eura.

3. Tuženik je dostavio ovom Sudu odgovor na žalbu u kojem navodi da smatra kako je žalba neosnovana i predlaže da ovaj Sud istu odbije i potvrdi rješenje prvostupanjskog upravnog suda, te za takvu svoju ocjenu navodi razloge.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj pokrenuo upravni spor tužbom radi šutnje uprave, odnosno zbog nedonošenja odluke o žalbi tužitelja koju je podnio Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba jer nije odlučeno o njegovom zahtjevu za upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu od 30. studenog 2022., kojeg je podnio istom tijelu.

7. Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove je 14. ožujka 2024. proslijedio zahtjev tužitelja od 30. studenog 2022. Ministarstvu unutarnjih poslova, kao nadležnom tijelu za odlučivanje o zahtjevu tužitelja, ocijenivši da se sadržajno radi o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, o čemu je obaviješten tužitelj putem svog opunomoćenika, odvjetnika. Žalba tužitelja podnesena Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko-pravne poslove također je proslijeđena Ministarstvu unutarnjih poslova, kao nadležnom tijelu.

8. Pravilno smatra prvostupanjski sud da u konkretnom slučaju treba razlikovati pojmove stjecanja državljanstva (podrijetlom ili rođenjem na području Republike Hrvatske) od primitka u državljanstvo (stjecanja državljanstva prirođenjem), odnosno utvrđivanja državljanstva. Naime, provedbu odredbi koje se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem i po međunarodnim ugovorima te prestanak hrvatskog državljanstva nadzire Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.

9. Osnovano smatra prvostupanjski sud da se tužitelj pogrešno poziva na odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, prema kojoj hrvatsko državljanstvo podrijetlom stječe i osoba starija od 21 godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

10. Navedeno zbog toga što je tužitelj rođen **.**.1978. u Kanadi, čiji je jedan roditelj, prema navodima tužitelja, u trenutku njegova rođenja bio hrvatski državljanin, ne može steći hrvatsko državljanstvo temeljem odredbe članka 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu koja se odnosi samo na osobe rođene nakon stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno rođene nakon **.**.1991., a koji stav proizlazi i iz dosljedne prakse ovoga Suda i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske.

11. Dakle, matični ured može upisati u evidenciju o hrvatskom državljanstvu, to jest u knjigu državljana bez prethodne suglasnosti odnosno naloga za upis Ministarstva unutarnjih poslova, samo osobu rođenu poslije **.**.1991. koja je podrijetlom stekla hrvatsko državljanstvo prema članku 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a što kod tužitelja nije slučaj. Prema odredbi članka 30. stavka 1. Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama ("Narodne novine", 117/21.), podatak o državljanstvu djeteta matičar upisuje na temelju podataka upisanih za roditelje u evidenciju o državljanstvu kod stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, odnosno na temelju rješenja nadležnog tijela državne uprave za stjecanje državljanstva djeteta prirođenjem.

12. Dakle, upis u državnu maticu nije upravna stvar, već upravna radnja koju obavlja matičar na zakonom propisan način te u maticu rođenih može upisati samo osobu rođenu u inozemstvu koja je hrvatski državljanin u smislu odredbe članka 40. stavka 1. Zakona o državnim maticama ("Narodne novine", 96/93., 76/13., 98/19. i 132/22.). Jedna od pretpostavki za upis činjenice rođenja u inozemstvu je okolnost da osoba ima hrvatsko državljanstvo, a ako osoba rođena u inozemstvu nema hrvatsko državljanstvo, javnopravna tijela nisu dužna upisati tu osobu u maticu rođenih. Dakle, prije samog upisa u maticu rođenih matičar je dužan utvrditi radi li se o hrvatskom državljaninu.

13. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbu članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, prema kojoj se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Sukladno odredbi članka 30. stavka 4. navedenog Zakona utvrđivanje pretpostavki iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja policijska uprava, odnosno policijska postaja. Stoga se zahtjev tužitelja za naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske koji se temelji na tvrdnji da je stekao hrvatsko državljanstvo kao osoba čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin, a nije upisan u knjigu državljana Republike Hrvatske, može riješiti samo na temelju odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dakle u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme njegovog rođenja, to jest odredbi Zakona o državljanstvu SR Hrvatske ("Narodne novine", 32/77.) i odredbi Zakona o državljanstvu SFRJ ("Službeni list SFRJ", 58/76.).

14. Prema odredbi članka 24. Zakona o hrvatskom državljanstvu, zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi se osobno nadležnom tijelu – policijskom upravi/postaji Ministarstva unutarnjih poslova za osobe s boravištem u [adresa] ili diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske ako osoba nema boravište u [adresa]. Imajući na umu navedeno pravilno je postupio Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba kada je ocijenio da nema osnove za postupanje po zahtjevu tužitelja za upis u maticu rođenih i evidenciju državljana te je zahtjev tužitelja pravilno, na temelju odredbe članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) proslijedio Ministarstvu unutarnjih poslova kao tijelu nadležnom za odlučivanje o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva sukladno odredbi članka 24. stavka 3. te odredbi članka 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, kako Gradski ured za opću upravu i tuženik nisu nadležni za rješavanje predmetne upravne stvari, u konkretnom slučaju se ne radi o propuštanju donošenja odluke nadležnog javnopravnog tijela u smislu članka 101. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno o propuštanju donošenja odluke o žalbi sukladno članku 121. istog Zakona, već je pravilno primijenjena odredba članka 18. Zakona o općem upravnom postupku, a tužitelju se navedenim ustupanjem predmeta nadležnom tijelu ne dira u pravo ili pravni interes pa je tužba pravilno odbačena sukladno odredbi članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima.

15. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odluku donio protivno odredbi članka 98. Zakona o upravnim sporovima, to jest bez održavanja rasprave, budući da prvostupanjski sud nije donio meritornu odluku, već je sukladno ovlaštenju iz članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima, postupajući na temelju članka 43. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima osnovano ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.

16. Nadalje, nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj stvari niti navodi tužitelja da mu nije dostavljen spis predmeta, budući da je tužitelj sukladno odredbi članka 113. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovlašten razgledati spis predmeta, a Zakonom o upravnim sporovima nije propisana obveza suda da tužitelju pisanim putem dostavlja spis predmeta upravnog postupka.

17. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda osporeno rješenje se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je rješenje prvostupanjskog suda valjano i razložno obrazloženo pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija.

18. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

19. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić