Poslovni broj: Usž-4112/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 7, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-428/2024-7 od 10. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice OA iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-428/2024-7 od 10. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-428/2024-7 od 10. srpnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/23-01/153, urbroj: 513-04-24-2 od 30. siječnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 30. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, klasa: UP/I-416-02/2023-06/18, urbroj: 513-07-16-07- 01/23-04 od 11. kolovoza 2023., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje zastare prava na naplatu glavnice poreznog duga koji na dan 1. siječnja 2023. iznosi ukupno 11.640,70 eura.

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da iz rješenja broj: Z - 2908/2011-3 od 25. listopada 2011. Općinskog suda u Županji jasno proizlazi da tuženik i nadalje temeljem rješenja Općinskog suda u Županji broj: Ovr-963/2011 od 14. listopada 2011., suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda polaže pravo na naplatu zakonske kamate iako se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari. Smatra da je prvostupanjski sud morao u okviru upravnog spora po službenoj dužnosti donijeti i meritorno rješenje o zastari kamate. Nadalje, navodi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda založno pravo je upisano na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Županji poslovni broj: P-498/2008-15 od 28. kolovoza 2009., a što jasno proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Županji, poslovni broj: Ovr - 963/2011 od 14. listopada 2011. pa je samim time nerazjašnjeno ili neutvrđeno da li su iznosi koji su obuhvaćeni i sadržani u rješenjima o zastari, sadržani i iznosi obuhvaćeni iznosom založnog prava jer ako jesu u tom slučaju bi prvostupanjsko tijelo moglo namirivati se samo iz vrijednosti založene stvari. Tužitelj predlaže da ovaj Sud uvaži njegovu žalbu i u cijelosti ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak te obveže tuženika na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Županja, klasa:

UP/I-415-07/99-01/32, urbroj: 513-07-16-03/99-01 od 11. veljače 1999. utvrđeno da tužiteljica na dan 11. veljače 1999. duguje ukupno 101.574,42 kn na ime poreznog duga koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak, porez na potrošnju, porez na reklame, porez na tvrtku, komorski doprinos i novčane kazne. Nadalje, proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Županji broj: Ovr-963/2011 od 14. listopada 2011. na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Županji od 28. kolovoza 2009., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž - 2350/09 od 5. rujna 2011., a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja (Republike Hrvatske) u iznosu od 101.574,42 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. srpnja 2008. pa do isplate, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja i to na poslovnom prostoru u prizemlju stambeno poslovne zgrade na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeno rješenje je u zemljišnim knjigama proveo zemljišnoknjižni odjel istog Suda u predmetu broj: Z-830/13.

8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon održane usmene i javne rasprave i nakon uvida u spise predmeta pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan te da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otpis duga zbog nastupa zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga.

9. Naime, kako nije sporno da je provedena zabilježba ovrhe u zemljišnim knjigama kako je to prethodno navedeno odnosno da je uknjiženo založno pravo na nekretnini, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju porezno tijelo može i kada protekne vrijeme zastare namiriti predmetni porezni dug jer je dug osiguran založnim pravom na nekretnini pa je stoga zahtjev tužiteljice za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga pravilno odbijen kao neosnovan.

10. Naime, prvostupanjski sud pravilno nalazi da u odnosu na dug koji je osiguran prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini ne može se utvrditi zastara prava na naplatu, a kako je to pravilno ocijenio i tuženik te se pri tome pozvao na odredbu članka 109. stavka 10. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.) te pravilno otklonio prigovore tužiteljice da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 18/11.) jer su navedene odredbe u osnovi identične.

11. Dakle, nakon što je predmetni dug osiguran založnim pravom na nekretnini više se ne može s uspjehom isticati prigovor nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, niti u tom slučaju postoji osnova za otpis duga zbog zastare jer porezno tijelo taj dug može naplatiti iako je proteklo vrijeme zastare, ali samo iz osigurane stvari, a ne i iz druge imovine. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužiteljica neosnovano prigovara nastupu zastare prava na naplatu predmetnog poreznog duga koji je osiguran založnim pravom. Međutim, napominje se da se zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može namiriti ni iz opterećene stvari.

12. Prigovor tužitelja da se dio poreznog duga koji je osiguran založnim pravom odnosi i na kamate nije osnovan te u tom dijelu ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda koji nalazi da je jedan dio poreznog duga prestao na neki način odnosno da je otpisan u poreznim evidencijama, pa je rješenjem tijela prvog stupnja od 11. kolovoza 2023. utvrđeno da ukupni porezni dug na dan 1. siječnja 2023. iznosi 11.650,70 eura odnosno 87.706,85 kn, što se odnosi samo na glavnicu duga, a ne i na kamate jer je očito da su kamate otpisane iz poreznih evidencija.

13. S obzirom da niti ostali prigovori tužiteljice u žalbi nisu odlučni niti su od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude i drugačije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovnu.

15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić