Poslovni broj: Usž-4731/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Borna Marjanović, odvjetnik u Osijeku, Prolaz matice hrvatske 1, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi prestanka državne službe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-854/2024-10 od 8. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice IĐ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-854/2024-10 od 8. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-854/2024-10 od 8. listopada 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je zatražila poništavanje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II -112-07/24- 01/244, urbroj: 566-01/18-24-2 od 13. svibnja 2024. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Rješenjem tuženika od 13. svibnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 8. travnja 2024., kojim se utvrđuje da tužiteljici državnoj službenici raspoređenoj u Trgovački sud u Osijeku na radno mjesto III. vrste administrativni referent – sudski zapisničar (zapisničar u tijelima sudbene vlasti) otkazuje državna služba, budući da nije zadovoljila na probnom radu, a službenici državna služba prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku službe otkazom, odnosno danom dostave toga rješenja te će se posebnim rješenjem odrediti isplata naknade za eventualno neiskorišteni godišnji odmor.
3. Protiv navedene presude tužiteljice je izjavila žalbu zbog bitne povrede upravnog spora, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o svim dokazima koji prileže spisu, odnosno svoju odluku nije donio sukladno pravilima Zakona o upravnim sporovima. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka priložila je dva mišljenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te smatra da su priložena mišljenja izuzetno bitna za rješenje ovog upravnog spora, jer je upravo Ministarstvo predlagatelj zakona, koji se primjenjuje na ovu upravnu stvar, a kroz mišljenje predlagatelja stječe se pravi smisao pojedinih zakonskih normi te osigurava njihova ujednačenost u primjeni. Nadalje, ističe da je po oba rješenja obavljala poslove radnog mjesta administrativni referent sudski zapisničar, pa je sasvim nebitno što je mijenjala odsutnu službenicu, pa je prvostupanjski sud trebao zaključiti kako je po oba rješenja obavljala isti posao, kod istog poslodavca i bez prekida službe, pa bi uz primjenu navedenog mišljenja Ministarstva prvostupanjski sud došao do zaključka kako je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Ističe da se Zakon o državnim službenicima ne bavi pitanjem ugovaranja probnog rada kod novog ugovora s istim poslodavcem, pa se u ovoj konkretnoj stvari ima primjenjivati Zakon o radu, jer baš taj zakon explicite zabranjuje ugovaranja probnog rada kod novog ugovora o radu s istim poslodavcem. Dakle, kako Zakon o državnim službenicima nema odredbu o zabrani dvostrukog ugovaranja probnog rada za isto radno mjesto kod istog poslodavca, a Zakon o radu ima, pravilno se ima primijeniti Zakon o radu. Tužiteljica predlaže da ovaj Sud donese odluku kojom će ukinuti prvostupanjsku presudu te sam pravilno primijeniti materijalno pravo i utvrditi činjenično stanje u cijelosti te donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te joj naknaditi troškove žalbenog postupka.
4. Žalba tužiteljice dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice, iako je istu uredno primio.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i za razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima te s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Odredbom članka 80. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 155/23.) propisano je da se probni rad državnog službenika ocjenjuje ocjenom: a) "zadovoljava" kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti državnog službenika može očekivati da će državni službenik i dalje uspješno izvršavati poslove radnog mjesta,
b) "ne zadovoljava" kada se na osnovi rada i pokazanog znanja i učinkovitosti državnog službenika ne može očekivati da će državni službenik uspješno izvršavati poslove radnog mjesta (stavak 1.).
Državnom službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio, otkazuje se državna služba o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka probnog rada (stavak 2.).
9. Člankom 150. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima, državnom službeniku otkazuje se državna služba ako nije zadovoljio na probnom radu, a služba mu prestaje danom izvršnosti rješenja o prestanku službe otkazom.
10. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je probni rad tužiteljice u trajanju od 3 mjeseca od strane neposredno nadređenog ocijenjen sa ocjenom "ne zadovoljava", što proizlazi iz ocjene probnog rada od 29. ožujka 2024. Iz navedene ocjene proizlazi da je osobnim zapažanjem upraviteljice zajedničke sudske pisarnice i uvidom u aplikaciju e-spis te očitovanje sutkinje navedene u ocjeni, tužiteljica u promatranom razdoblju pokazala nisku razinu zalaganja i spremnosti za usvajanje novih vještina, utvrđen je nedostatak sposobnosti zapažanja detalja, samoinicijativnosti te osnovne razine samostalnosti u obavljanju radnih zadaća, na temelju čega je zaključeno da se ne može očekivati da će tužiteljica uspješno izvršavati poslove radnog mjesta na koje je raspoređena, pa je stoga probni rad ocjenjen ocjenom "ne zadovoljava". U spisu se nalazi i zapisnik o praćenju probnog rada u kategoriji "Elementi ocjenjivanja" iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica neuredno vodila evidenciju kretanja spisa u aplikaciji te da su se unatoč upozorenjima događale iste pogreške, nisu poštivani rokovi izvršavanja naredbi, a primjedbu u odnosu na probni rad tužiteljice na predmetnom radnom mjestu iznijela je i sutkinja u čijoj je referadi obavljala poslove.
11. Dakle, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku te činjenicu da je tužiteljica ocijenjena na probnom radu ocjenom "ne zadovoljava", i prema ocjeni suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je zakonito odlučeno o prestanku službe tužiteljici otkazom, a na temelju navedenih odredaba Zakona o državnim službenicima.
12. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
14. Žalbeni navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, jer je riječ o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i pred prvostupanjskim upravnim sudom, o kojima se prvostupanjski upravni sud detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se u cijelosti slaže i ovaj Sud.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a s obzirom da nije uspjela niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude, trebalo je odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 26. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
