Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-109/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Čačić predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Lane Putrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB:84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o. (OIB:69693144506), Uprava šuma Podružnica Delnice, Supilova 32, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama broj Pn-46/2021-49 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama broj Pn-46/2021-49 od 12. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.854,38 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a toč. II izreke tuženik je obvezan na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 1.440,62 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Pravovremenom žalbom tuženik pobija opisanu presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. stav.1. toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za regresom iznosa 5.854,38 Eur koji je isplatio svom osiguraniku IM po osnovi prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti i invalidnosti na radnom mjestu šumskog sjekača, pri čemu između parničnih stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja radio kod tuženika na radnom mjestu sjekača i da je kod njega nastupila profesionalna nesposobnost za rad zbog utvrđene vibracione bolesti koja spada u profesionalne bolesti prema listi profesionalnih bolesti.

6. Po opširno provedenom dokaznom postupku usmjerenog na utvrđivanje da li je kod osiguranika tužitelja nastupila profesionalna (vibraciona) bolest zbog tvrdnje tužitelja da tuženik nije poduzeo mjere zaštite na radu i da li je utvrđena profesionalna bolest bila neposredni uzrok nesposobnosti za rad, prvostupanjski sud je svoje materijalno- pravno stajalište obrazložio slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim utvrđenjima:

- da je osiguranik tužitelja kod tuženika na radnom mjestu šumskog radnika sjekača bio zaposlen od 1988. do 1993. te od 1995. do 2018. radeći čitavo vrijeme s motornom pilom, da su radnici bili obvezni koristiti svu raspoloživu zaštitnu opremu, da je efektivno korištenje motorne pile maksimalno 2 i pol sata dnevno, da sjekači nisu radili prekovremeno ali im je dodatno plaćan prekonormni rad , da radnici obavljaju redovite godišnje liječničke preglede i po potrebi izvanredne (ukoliko se radnik vraća sa dužeg bolovanja) te da se radnik nikada ne pušta na rad u šumu dok ne stigne nalaz;

-da se u tuženikovom Upisniku o zaduženju zaštitnih sredstava antivibracijske rukavice navode tek 2014. dok se do tada navodi termin "rukavice" ne označavajući kakve, što dovodi do zaključka da iste nisu bile antivibracijske iako je tuženik prema procjeni opasnosti iz 2000. znao za utvrđene nedostatke koji su doveli do pojave profesionalne bolesti zbog nekorištenja antivibracijskih rukavica;

- da iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika izdanih od strane medicine rada proizlazi da je osiguranik tužitelja 27. srpnja 2016. ocijenjen nesposobnim za poslove šumskog radnika sjekača no utvrđen sposobnim za poslove šumskog radnika na pomoćnim poslovima uz optička pomagala za blizinu, bez dizanja i nošenja teških tereta, iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 3. listopada 2016. i 12. siječnja 2017. da proizlazi da je osiguranik tužitelja ocijenjen sposoban za poslove šumskog radnika uz zabranu rada sa motornom pilom i ostalim vibrirajućim strojevima, da je Uvjerenjem broj 395-2018 od 19. veljače 2018. određeno da je nesposoban za poslove šumskog radnika sjekača, a Uvjerenjem broj 396-2018 od 19. veljače 2018. sposoban za poslove šumskog radnika u uzgoju;

-da iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 24. srpnja 2018. proizlazi da je osiguranik tužitelja sa radnog mjesta šumskog radnika sjekača tek tada premješten na radno mjesto šumskog radnika iako je morao biti isključen od rada sa vibrirajućim alatom jer je postojala neposredna opasnost od nastanka invalidnosti još od 27. srpnja 2016. kada je ocijenjen nesposobnim za poslove šumskog radnika sjekača;

-da je osiguraniku tužitelja rješenjem od 6. veljače 2018. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 9. studenoga 2017. uslijed djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti 50% (bolest kralježnice i psorijaza), te profesionalne bolesti 50% (vibracioni sindrom);

-da je vještačenje provedeno po vještaku zaštite na radu rezultiralo jasnim utvrđenjem da tuženik nije u potpunosti utvrdio niti proveo sve mjere sigurnosti na radu sa svrhom da spriječi štetne posljedice po radnike, a poglavito da nije proveo promjenu radnog mjesta osiguranika tužitelja oblikovanjem radnog mjesta, izborom opreme i načina rada, da nije vodio dovoljno pozornosti o radu radnika kako ne bi došlo do nastanka profesionalne bolesti i to zbog propusta da razradi radni proces u smislu vremenskog ograničenja u radu sa motornom pilom i osiguranja odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava;

- da su Procjenom opasnosti iz 2000. utvrđeni nedostaci koji su doveli do pojave profesionalne bolesti radnika jer radnici nisu koristili antivibracijske rukavice pa je vještak utvrdio da je upravo nekorištenje antivibracijskih rukavica do 2014. utjecalo na nastanak profesionalne bolesti i da je osiguranik tužitelja upravo uslijed dužeg vremenskog perioda rukovanja sa motornom pilom na svojem radnom mjestu doživio profesionalnu vibracionu bolest;

-da je upravo profesionalna vibracijska bolest bila neposredan uzrok nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja.

6.1. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja iz aspekta odredbe 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO - "Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/01 mjerodavnog prema vremenu nastanka predmetne štete tužitelju isplatom mirovina naknadu kojih potražuje) kojom je propisano da Zavod (tužitelj) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati iz slučajeva propisanih ZMO obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, a odredbom članka 162. stav.1. ZMO propisano je da Zavod pravo na naknadu šteta ima od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je odredbom stav. 3. istog članka propisano da za štetu iz stav. 1. tog članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu odnosno mjere za zaštitu građana.

6.2. Imajući u vidu da je tužitelj dokumentirao utuženu isplatu mirovine Obračunom od 1. veljače 2021. iz kojeg proizlazi da je u periodu od 9. studenog 2017. do 31. siječnja 2021. isplatio invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 11.708,75 Eur, to mu je dosuđen utuženi iznos od 5.854,38 Eur koji predstavlja 50% isplaćenog iznosa invalidske mirovine sukladno utvrđenom postotku uzroka profesionalne bolesti.

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno -pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

8. Naime, u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da tuženik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga se ovaj sud, u primjeni odredbe čl.365.stav.2.ZPP koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP -a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

9.Sadržajno je cijela žalba tuženika svedena na obrazlaganje njegovog stajališta prema kojemu tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđen propust njega kao poslodavca osiguranika tužitelja u primjeni mjera zaštite na radu, pri čemu ističe da je proveo sve mjere zaštite na radu pa da nije ispunjen uvjet iz čl.162.stav.3. ZMO jer je rad osiguranika tužitelja bio organiziran upravo tako da se zaštiti zdravlje radnika uz poštivanje svih propisanih mjera u odnosu na sredstvo rada i osobnu zaštitnu opremu, na duljinu vremena izloženosti vibracijama, na procjenu opasnosti i ostalo.

10. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja u okviru obveze i ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja konstatirati da je žalba tuženika svedena sadržajno na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, a način na koji tuženik, bez ikakvih argumenata osporava ocjenu dokaza izvršenu po prvostupanjskom sudu i zaključke temeljene na činjenicama utvrđenim na osnovi pravilne ocjene dokaza, ne mogu se prihvatiti pravilnim jer se radi o subjektivnom iznošenju mišljenja tuženika u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, koje mišljenje objektivno nema nikakvog uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u načinu ocjene provedenih dokaza i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica te na dokazima na koje se sam tuženik poziva.

10.1. Naime, obzirom na način na koji u žalbi osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu žalitelju se stavlja na znanje da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno.

10.2. Prvostupanjski sud je na osnovu opširno provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je osiguranik tužitelja obavljao poslove šumskog radnika – sjekača preko 28 godina, utvrdio je sadržaj rada tog radnog mjesta te osnovano na temelju analize višegodišnjih zdravstvenih pregleda koji su rezultirali izdavanjem Uvjerenja o radnoj sposobnosti da je kod istog već 27. srpnja 2016. utvrđena radna nesposobnost za poslove šumskog radnika-sjekača da bi mu već 3. listopada 2016. bio zabranjen rad motornom pilom i ostalim vibrirajućim strojevima a da ga je tuženik tek 24. srpnja 2018. sa radnog mjesta šumskog radnika sjekača premjestio na radno mjesto šumskog radnika, te da mu sve do 2014. nije osigurao korištenje antivibracijskih rukavica – iako su Procjenom opasnosti iz 2000. utvrđeni nedostaci koji su doveli do pojave profesionalne bolesti radnika jer radnici nisu koristili antivibracijske rukavice i da je osiguranik tužitelja upravo uslijed dužeg vremenskog perioda rukovanja sa motornom pilom na svojem radnom mjestu bez odgovarajućih sredstva zaštite na radu doživio profesionalnu vibracijsku bolest koja je utvrđena neposrednim uzrokom nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja slijedom čega je pravilno obvezao tuženika na naknadu tužitelju utuženog iznosa koji predstavlja 50% isplaćene invalidske mirovine upravo u opsegu u kojemu je i profesionalna vibraciona bolest participirala u gubitku potpune radne sposobnosti osiguranika tužitelja.

11.Obzirom da niti jedan žalbeni razlog zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu nije osnovan to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. stav. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.I izreke, a i u odnosu na odluku o troškovima postupka (toč.II izreke) koju tuženik pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 26. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić