REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1238/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije kojeg su stranke podnijele protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-1120/2025-2 od 8. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5107/2024-10 od 24. ožujka 2025., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice se odbija.

Obrazloženje

1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, tužitelj u dijelu odluke o trošku parničnog postupka u dijelu u kojem nije uspio u sporu, a tuženica u pogledu glavnog dijela tužbenog zahtjeva.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su naznačili (tužitelj jedno, a tuženica dva) pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

3. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

4. U pogledu pravnog pitanja koje je naznačio tužitelj, a koje se svodi na pitanje određivanja vrijednosti predmeta spora u slučaju postojanja deklaratornog i kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva, za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci u pogledu toga pravnog pitanja podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odlukama Rev-1264/07 od 29. listopada 2008., Revr-758/2007 od 16. siječnja 2008. i Rev-1170/20 od 25. listopada 2023. Zato to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava (u bitnom tako i ovaj sud u odlukama Revd- 5489/2025-2 od 23. travnja 2026. i Revd-409/2026-2 od 3. veljače 2026.).

5. U pogledu prvog pravnog pitanja koje je naznačila tuženica, koje se tiče pitanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, za obrazložiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno sa pravnim shvaćanjem koje je ovaj, revizijski sud izrazio u odlukama Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev 909/2022, Rev 965/2021, Rev 24/2021, Rev 1407/2021, Rev 887/2022. Zato to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava.

6. U pogledu drugog pravnog pitanja koje je naznačila tuženica je za navesti da se u odlukama viših sudova na koje se tužena poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tog pravnog pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).

6.1. Samo je za napomenuti da pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci nije protivno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (broj Su-IV-47/2020).

6.2. Također je za napomenuti da je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u slučajevima tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim (doduše, ne odredbi o izlaznoj naknadi, nego) odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to kod ugovora o kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu u CHF. U njima je zatezne kamate na iznose koje su stečeni bez osnove utvrđivao od dana stjecanja, a ne od dana utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi (v. VSRH u Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019.).

7. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug