REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3204/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega kao punomoćnik zastupa Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-623/2025-2 od 17. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6499/2024-12 od 3. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženiku protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-623/2025-2 od 17. prosinca 2025., u odnosu na pravno pitanje:
„Utvrđuje li se vrijednost predmeta spora prema visini novčanog iznosa koji tužitelj potražuje kondemnatornim tužbenim zahtjevom unatoč tome što se istom tužbom postavlja i deklaratorni tužbeni zahtjev za postojanje prava o kojem ovisi osnovanost kodnemnatornog tužbenog zahtjeva?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž - 623/2025-2 od 17. prosinca 2025., kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P - 6499/2024-12 od 3. srpnja 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) postavivši 4 (četiri) pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1.Utvrđuje li se vrijednost predmeta spora prema visini novčanog iznosa koji tužitelj potražuje kondemnatornim tužbenim zahtjevom unatoč tome što se istom tužbom postavlja i deklaratorni tužbeni zahtjev za postojanje prava o kojem ovisi osnovanost kodnemnatornog tužbenog zahtjeva?
2. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?
3. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a za koju odredbu je sud istovremeno utvrdio da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?
4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?“.
2. Tuženik isto tako navodi kako smatra da su postupanjem nižestupanjskog suda grubo povrijeđena njegova prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a osobito pravo na legitimna očekivanja stranaka u postupku u ispravnost postupanja nadležnih sudova i akata koja su ti sudovi donijeli.
3. Odgovor na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena obveza tužitelja da plati tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva te isplatom na temelju utvrđene ništetnosti navedene odredbe.
5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, prema ocjeni ovog revizijskog suda, prvo postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije važno je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda, primjerice odluci poslovni broj Rev-1170/2020 od 25. listopada 2023., u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u slučaju kada je tužitelj uz deklaratoran zahtjev na utvrđenje postavio i kondemnatorni na isplatu, da su pravilno nižestupanjski sudovi vrijednost predmeta spora odredili prema visini postavljenog kondemnatornog zahtjeva.
6. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pitanja kao i u dijelu povrede temeljnih ljudskih prava uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
