REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3436/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza pok. BĆ, 2. tužitelja JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice IĆ, svi iz [adresa], koje sve zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar u Garešnici, protiv 1. tuženika CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužene VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužene DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 4. tuženog ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao nasljednika iza pok. RĆ, koje sve zastupa punomoćnik, Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-1027/2025-2 od 18. ožujka 2026. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-103/2025-74 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Sisku broj Gž-1027/2025-2 od 18. ožujka 2026., te postavili sljedeća pravna pitanja:

„1. Smatra li se posjed poštenim, zakonitim i istinitim ukoliko ga posjednik uživa na način na koji uveden u posjed od strane prijašnjeg posjednika/vlasnika bez da se sam uvjeri u zemljišnoknjižno stanje i međe sporne nekretnine?

2. Jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukoliko vlasnik zemljišta u roku od više od godine dana od gradnje objekta ne zabrani daljnju gradnju?“.

2. U odgovoru na prijedlog tužitelji osporavaju navode tuženika te predlažu prijedlog odbiti.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.

4.1. Naime, ovako postavljena pitanja su preopćenita i nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.

4.2. Pravilno drugostupanjski sud obrazlaže da su tužitelji kao suvlasnici u zemljišnim knjigama upisani na čestici na kojoj se nalazi sporna površina koju je vještak Zlatko Gloc utvrdio u površini od 34m2 na skici mjerenja od 11. listopada 2011. i označio točkama A-B-C-D-E-F, te da je prednik tuženika bespravnom dogradnjom garaže na svojoj čestici prešao na česticu tužitelja za 0,93 metra u najisturenijem dijelu, zbog čega su prednik tužitelja i sami tužitelji pokrenuli postupak za uređenje međe. Stranke su vodile postupak radi uređenja međe pred istim sudom pod brojem R1 - 11/2011 u kojem je pravomoćnim rješenjem od 7. listopada 2011. ista sporna površina na temelju posljednjeg posjeda pripala u vlasništvo i posjed predniku tuženika pok. RĆ.

4.3. Sudovi utvrđuju da je nadogradnju prednik tuženika izvršio 1994. ili 1995. kada tužitelji zbog ratnih zbivanja i granatiranja [adresa] nisu uopće bili u [adresa] te su nakon povratka i završetka rata vidjeli da su tuženici nadogradili svoj postojeći objekt i zauzeli dio njihove nekretnine pri čemu su zatrpali i kanalizaciju šahtu koja je bila na nekretnini tužitelja.

4.4. Sudovi tako pravilno zaključuju da tuženici nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću, jer njihov posjed sporne površine nije bio niti zakonit, niti pošten, niti je trajao zakonom propisano vrijeme, pa nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava vlasništva tuženika iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17- ispravak - dalje: ZV).

4.5. Nadalje pravilno drugostupanjski sud navodi da prema odredbi članka 155. stavak 1. ZV ako je građenjem zgrade prekoračena međa i zahvaćen dio susjednog zemljišta uz među, vlasnik susjednog zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja, te u istom slučaju takav graditelj nema niti pod kakvim zakonskim uvjetima pravo na stjecanje prava vlasništva nekog dijela nekretnine vlasnika susjednog zemljišta. Iz svega proizlazi da je neosnovano pozivanje tuženika na prava koja pripadaju poštenom graditelju pod uvjetom da je vlasnik zemljišta nepošten, koji su propisani u članku 153. ZV, a na što upućuju tuženici drugim postavljenim pitanjem.

4.6. Također valja napomenuti da tuženici kao razloge važnosti postavljenih pitanja ne navode adekvatne razloge u smislu odredbe 387. st. 2. t. 3. ZPP.

5. Slijedom iznesenog, od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

6. Tuženici se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, pozivaju i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

- dalje: Konvencija), pozivajući se na pravo vlasništva.

7. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer navedena povreda nije učinjena vjerojatnom te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug