REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3044/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja mlt. TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica NZ, svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mato Krmek , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ob-38/2024-4 od 13. svibnja 2025., kojom je dijelom potvrđena i dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-792/2020-38 od 26. siječnja 2024., na sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističu i povredu temeljnih ljudskih prava.
1.2. Naznačena pitanja glase:
„1. Koje kriterije i granice je sud dužan primijeniti prilikom utvrđivanja visine uzdržavanja u iznosu manjem od zakonski propisanog minimuma iz članka 314. stavka 1. Obiteljskog zakona uslijed slabijih imovinskih mogućnosti obveznika uzdržavanja?
2. Jesu li sudovi dužni polaziti prvenstveno od potrebe osiguravanja primjerenog životnog standarda djeteta, a podredno uzimati u obzir imovinske mogućnosti obveznika uzdržavanja te druge kriterije i granice?“.
1.3. Kao razloge važnosti navodi se da ovaj sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a da praksa nižih sudova nije jedinstvena, i to u pogledu kriterija bi se sudovi trebali pridržavati, koje činjenice bi trebali utvrditi i koje su granice smanjenja iznosa uzdržavanja, s obzirom na pravo djeteta na primjereni standard.
1.4. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava ističu povredu prava na pravično suđenje, prvenstveno u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3.1. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa nije riječ je o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Obiteljski zakon („Narodne novine“, br. 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/2023., - dalje: ObZ) jasno u glavi V. regulira određivanje uzdržavanja, poglavito u odnosu na određivanje uzdržavanja za djecu, pa tako propisuje da je potrebno utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta (i povećane materijalne potrebe djeteta), ukupne mogućnosti uzdržavanja obveznika uzdržavanja te minimalne novčane iznose za uzdržavanje, kao i pretpostavke koje trebaju prethodno biti ispunjene za odluku o uzdržavanju, sve prema odredbama čl. 306. do 317. ObZ. Dakle, odgovor na navedena pitanja sadržan je u zakonskim odredbama. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama. Pitanje visine uzdržavanja je toliko individualizirano da se ne može podvoditi pod bilo kakvu sličnu činjeničnu situaciju, tako da je u svojoj biti to pitanje činjenične naravi i ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, sve uz, konkretno, primjenu odredbe čl. 314. ObZ. Ne nalazi se ni ispunjenje pretpostavki da je/su pitanja važna zbog razvoja prava.
4. Stoga je ovaj sud ocijenio, na temelju onog što je dostavljeno, da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Nije dovoljno u prijedlogu navesti da o postavljenom pravnom pitanju nema sudske prakse Vrhovnog suda već je potrebno navesti razloge koji će uvjeriti Vrhovni sud Republike Hrvatske u važnost navedenog pravnog pitanja, a koji su samo primjerice navedeni u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Ovaj sud cijeni da se postavljenim pitanjima preispituje pravilnost pobijane odluke te da se u prijedlogu zapravo izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
6. Predlagatelji svojim navodima iz prijedloga nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo, pa tako i ono na koje se pozivaju, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.).
6.1. Predlagatelji ovdje nisu učinili vjerojatnim izostanak ozbiljnih, relevantnih i dostatnih razloga za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana u pogledu utvrđenja o odlučnim činjenicama vezanim za obvezu i visinu uzdržavanja te primjenu materijalnog prava. Ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelji nisu imali pravično i pošteno suđenje, a u pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode od odlučnog značenja. K tomu, pobijana presuda je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
