Poslovni broj: Usž-86/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3 , OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Tifon d.o.o. Zagreb, OIB: 77607495225, Zadarska ulica 80, Zagreb, zastupana po opunomoćeniku Igoru Saviću odvjetniku u Zagrebu, Ulica Bele Čikoša 5, radi ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-582/2025-21 od 20. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-582/2025-21 od 20. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/33, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 23. siječnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-02/6232, URBROJ: 338-21-02-02-24-3 od 8. studenoga 2024. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška. Točkom II. izreke presude naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana zainteresiranoj osobi isplati trošak od 3.750,00 eura.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 23. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Regionalnog ureda Zagreb od 8. studenoga 2024. kojim se osiguraniku MV, zaposlenom kod poslodavca Tifon d.o.o. Zagreb, vezano za događaj dana 5. lipnja 2024., dijagnoza izražena šifrom prema MKB: 10 klasifikaciji S 46.0, ozljeda tetive rotatorne manšete ramena i S 43.0 dislokacija ramenog zgloba, ne priznaje ozljedom na radu i u vezi navedenih dijagnoza ne priznaju se prava iz obveznog zdravstvenog oisguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je podnio zahtjev za priznavanje dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S46.0 i S 43.0 kao posljedica ozljede na radu od 5. lipnja 2024. Ističe da se rješenje tuženika temelji na nalazima Liječničkih povjerenstava prema kojima da u konkretnom slučaju nije dokazana dijagnoza šifre S43.0, dok se za dijagnozu šifre S 46.0 navodi da se ne može uzročno - posljedično povezati jer da opisani način ozljeđivanja nije mogao dovesti do rupture prethodno zdrave i intaknte strukture desnog ramena. te da postoji stečena predispozicija u smislu članka 67. stavka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Zakon). Ističe da je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Paviću na temelju kojeg je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je zaključak Liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika stručno medicinski opravdan u smislu postojanja stečene predispozicije zdravstvenog stanja tužitelja za nastanak ozljede. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu u vezi postojanja stečene predispozicije i uzročno- posljedične veze između eventualne stečene predispozicije i ozljede na radu te da je pogrešno protumačio i primjenio materijalno pravo, članke 66. i 67. Zakona. Citira navedene zakonske odredbe te ističe da je 5. lipnja 2024 . zadobio ozljedu na radu pri obavljanju radnih zadataka na način da je prilikom prenošenja teškog tereta odnosno opterećenja tijela došlo do ozljede mišića i tetiva desnog ramena koja je prvostpanjskom tijelu prijavljena pod šifrom S 43.0 i S46.0. Ističe da stav tuženika da se ozljeda ramena u konkretnom slučaju ne može uzročno- posljedično povezati s načinom ozljeđivanja nije točan jer je sudski vještak dr. Pavić naveo da je ruptura mišića rotatorne manšete ramena nastala usljed štetnog događaja. Smatra da je uzrok ozljede ramena posljedica iznenadnog opterećenja ramena na koje stečena predispozicija koju je utvrdio vještak nije odlučujuće utjecala pa nema mjesta primjeni članka 67. stavka 1. točke 5. Zakona. Upire na nalaz sudskog vještaka i smatra da neovisno o spornoj ocjeni postojanja ili ne postojanja stečene predispozicije da je upravo štetni događaj prouzročio odzljedu ramena odnosno da se radi o traumatskoj ozljedi, a ne posljedici stečene predispozicije odnosno degenerativnih promjena jer nije liječen radi ozljede ili drugih tegoba ramena sve do šetnog događaja od kada počinju zdravstveni problemi s ramenom radi čega je i operiran. Smatra da je osnovano priznati navedenu ozljedu kao ozljedu na radu. Navodi da i sudski vještak i prvostupanjski sud prihvaćaju stav tuženika o postojanju degenerativnih promjena, predispozicije zdravstvenog stanja. Ističe da je pogrešna odluka o troškovima upravnog spora u odnosu na zainteresiranu osobu kada joj je dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima, jer zastupanje zainteresirane osobe po opunomoćeniku nije bilo nužno niti je pridonjelo zaštiti njezinih interesa pa trošak nije opravdan. Predlaže preinačini ili ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ili vratiti sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da u vezi žalbe tužitelja dostavlja očitovanje Liječničkog povjerensta II. Direkcije Zavoda od 12. studenoga 2025. iz kojeg proizlazi da su žalbeni navodi s medicinskog aspekta neosnovani, nemaju uporišta u nalazima dijagnostičke obrade obavljene nakon štetnog događaja jer je utvrđeno postojanje predispozicije stanja za nastanak ozljede koja predstavlja zakonsku zapreku za priznavanje ozljede na radu u smislu članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
5. Zainteresirana osoba Tifon d.o.o. Zagreb, iako pozvana nije dostavila odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine”, 36/24. i 39/26.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – ZUS) ovaj Sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba upravnog spora, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Upravni je postupak pokrenut Prijavom o ozljedi na radu poslodavca Tifon d.o.o. Zagreb za osiguranika MV radi ozljede nastale 5. lipnja 2024., kada je osiguranik slagao robu te je prebacivanjem paketa cocte došlo do ozljeđivanja ramena .
9. Prema nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije od 20. siječnja 2025., nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da kod osiguranika nije dokazano išćašenje, dislokacija desnog ramenog zgloba u smislu akutne ozljede te zatražena dijagnoza S 43.0 nije potvrđena ni klinički ni dijagnostičkom obradom u priloženoj medicinskoj dokumentaciji te se ne može uzročno-posljedično povezati s predmetim događajem od 5. lipnja 2024. Liječničko povjetenstvo utvrdilo je da se zatražena dijagnoza šifre S46.0 ne može povezati s predmetnim događajem od 5. lipnja 2024. s obzirom na opisani mehanizam ozljeđivanja- slaganje pristigle robe na paletu paketa cocte jer obavljanje svakodnevnih radnih aktivnosti nije moglo dovesti do rupture prethodno zdravih i intaktnih struktura desnog ramena. Kod osiguranika se radi o rupturi kronično promjenjenih tetiva u sklopu sindroma prenaprezanja koje nisu vezane za jednokratnu traumu. Navedeni nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije kao i nalaz Lječničkog povjerenstva od 25. srpnja 2024. detaljno obrazlaže sud u presudi.
10. Sudski vještak prof. prim. dr. sc. Roman Pavić u pisanom nalazu i mišljenju od 16. srpnja 2025. zaključuje, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i nalaze, mišljenja i ocjene Liječničkih povjerenstava u ovom predmetu, da treba uvažiti mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 20. siječnja 2025. u dijelu da se tužitelju zbog prethodne stečene predispozicije zdravstvenog stanja odzljeda od 5. lipnja 2024. ne može priznati ozljedom na radu.
11. Saslušan na raspravi 20. listopada 2025. sudski se vještak očitovao na prigovore tužitelja i zaključio da se u ovom slučaju radi o klasičnom primjeru stečene predispozicije zdravstvenog stanja odnosno degenerativne bolesti koja je utjecala na štetni događaj 5. lipnja 2024., što sve sud detaljno obrazlaže u presudi.
12. Imajući na umu članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine”, 80/13., 137/13. , 98/19. i 33/23. ) na koje se poziva prvostupanjski sud i suglasne nalaze i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja u upravnom postupku i sudskog vještaka u upravnom sporu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje uzimajući u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te je iz utvrđenih činjenica pravilno izveo zaključak u pogledu činjeničnog stanja i pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe.
13. U obrazloženju osporavane presude prvostupanjski je sud iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora i naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju te detaljno obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.
14. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude.
15. O troškovima upravnog spora pravilno je odlučeno na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, a kako je žalba odbijena, to nema ni zakonom propisanih uvjeta za priznavanje troškova žalbenog postupka sukladno članku 147. stavku 1. ZUS -a.
16. Slijedom iznesenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 25. Kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat-Paliska
