REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2963/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.S. IMMO d.o.o., OIB 17123761695, Zadar, Gaženička b.b., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Franko Kotlar, Ana Vidov & partneri d.o.o., Zadar, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika Grad Zadar, OIB 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d., Zadar, Plemića Borelli br. 1, radi isplate iznosa od 723.000,00 EUR, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4793/2025-2 od 11. veljače 2026. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-220/2024-173 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4793/2025-2 od 11. veljače 2026. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-220/2024-173 od 31. listopada 2025., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Kada počinje teći vrijeme potrebno za zastaru obveznopravnog zahtjeva na isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom?
2. Kad je tražbina tužitelja na ime naknade za oduzeto zemljište radi izgradnje javne ceste dospjela, je li nekretnina mogla iz statusa privatnog dobra preći u status javnog dobra prije zakonske legalizacije 28. srpnja 2011.?
3. Ostvaruje li tužitelj, koji je dobrovoljno odvojio dio nekretnine u svom vlasništvu radi formiranja puta ili ceste u svrhu stjecanja građevinske dozvole, pravo na naknadu za takav odvojeni dio nekretnine?
4. Ima li tužitelj pravo predlagati nove dokaze u ponovljenom postupku na okolnosti koje nisu navedene u ukidnoj odluci drugostupanjskog suda te ujedno vršiti preinaku tužbenog zahtjeva koja bi bila svrsishodna za konačno razrješenje međusobnih odnosa?“.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava navode tuženika te predlaže prijedlog tuženika odbaciti podredno odbiti. Potražuje trošak odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za nekretninu za koju tužitelj tvrdi da je na temelju zakona postala stvar u općoj uporabi u vlasništvu tuženika.
4.1. U postupku je utvrđeno da je u odnosu na predmetnu nekretninu izdana pravomoćna Uporabna dozvola od 3. studenoga 2010. za izgradnju prometnice za potrebe zone stanovanja [adresa], a u prostornom planu - detaljnom planu uređenja nekretnina je predviđena kao javna namjena - prometnica.
4.2. Tužitelj je tužbom ustao 18. studenoga 2013. Stoga, bez obzira što sukladno pravnom shvaćanju ovog suda zastara obveznopravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine odnosno kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, a što je u trenutku izgradnje ceste i završetka radova, odnosno u ovom slučaju od dana pravomoćnosti uporabne dozvole, a ne kako to obrazlaže drugostupanjski sud u pobijanoj odluci od dana stupanja na snagu Zakona o cestama, u predmetnoj stvari neosnovan je tuženikov prigovor zastare, te stoga od postavljenih pitanja ne ovisi ishod ovog postupka.
4.3. U odnosu na četvrto pitanje pravilno drugostupanjski sud navodi da je tužitelj podneskom od 28. veljače 2025., dakle prije zaključenja prethodnog postupka povećao tužbeni zahtjev.
5. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
6. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
7. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
