REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-464/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aniti Vrkić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćniku Eugenu Kujundžiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-1391/2025-2 od 15. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2265/2019-32 od 6. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu, a koja glase:
„1. Može li Zakon o izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju (u nastavku: „ZID ZPK/15“) kao lex specialis derogirati odredbe Zakona o obveznim odnosima ali i Zakona o potrošačkom kreditiranju koji zakon je i sam lex specialis , posebice u kontekstu konvalidacije ništetnih odredaba zanemarujući pri tome načelo da ono što je ništetno – ništetno je i nevaljano otpočetka (ab ovo) te ne može postati valjano naknadnim sporazumima stranaka (bez izričitog pristanka) - Quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere?
2. Može li se primjena članka 19.b ZID ZKP/15:
“Načelo konverzije kredita Članak 19.b Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.”
primijeniti ograničeno i to samo na pravo potrošača na obeštećenje iznosa na ime zateznih kamata dok, drugostupanjski sud isto načelo odbija primijeniti na potpuno obeštećenje potrošača u čemu se očituje proizvoljnost i kontradiktornost drugostupanjskog suda?
3. Može li Dodatak ugovoru kojim se mijenjaju ništetne odredbe kredita (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa) „osnažiti“ te odredbe uz nepostojanje slobodnog i informiranog pristanka na konverziju i njezine posljedice posebice imajući u vidu da je u trenutku zaključenja konverzije valutna klauzula CHF bila utvrđena zakonitom u kontekstu sklapanja predmetnih ugovora i to od najviše sudske instance u Republici Hrvatskoj?
4. Je li Sud zanemario načelo savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača odbijajući tužitelju iznose za koje je nesporno utvrđeno provedenim dokazom financijskog vještačenja da je tužitelj preplatio tuženiku mada je čak i drugostupanjski sud potvrdio stav da je ništetna odredba valutne klauzule i promjenjive kamatne stope?
5. Da li Sud u navedenom slučaju, zanemaruje načela, postulate i direktive prava Europske unije – konkretno članak 6 stavak 1 Direktive vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993.g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kad obrazlaže da je izvršenom konverzijom, tužitelj obeštećen te da je osiguran povrat stečene koristi banke?!
6. Da li je drugostupanjski sud uopće financijski pismen kad zaključuje da je konverzijom uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana te da traženi iznosi više nisu u imovini tuženice obzirom na činjenicu da je tužitelj, zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora i posljedica ništetnosti, na drugačiji način otplaćivao anuitete dovodeći tužitelja do situacije da je udio u otplati kamate neprestano rasla dok se, istovremeno, udio u otplati glavnice toliko smanjivala da je, zbog kombinacije valutne klauzule, promjenjive kamatne stope i anuitetnog načina otplate, tužitelju bilo NEMOGUĆE otplaćivati kredit, zatvoriti kredit prodajom nekretnine (bio bi još dužan banci) te da je doveden u ropstvo modernog doba?
7. Je li drugostupanjski sud umanjio tužiteljevo pravo na obeštećenje zajamčeno Direktivom EU?“.
2. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
3. Sva pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, koncipirana na različite načine, zapravo smjeraju na problematiku prava potrošača nakon sklapanja ugovora o konverziji kredita denominiranih u valuti CHF, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
4. Sud je pobijanom presudom (preinačujući prvostupanjsku odluku) odbio glavnični dio potraživanja, dok je drugostupanjskim rješenjem (istoga poslovnog broja i dana donošenja, kao i pobijana presuda) prvostupanjsku presudu ukinuo u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje pred sud prvoga stupanja. Napominje se da to rješenje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačeno kao osporeno, a niti može biti predmet odlučivanja povodom prijedloga za dopuštenje revizije, jer se ne radi o rješenju u smislu čl. 400. ZPP – „kojim je postupak pravomoćno završen“.
5. Time se pobijana presuda, u pogledu naznačenih pravnih pitanja, ukazuje usklađenom sa odlukom revizijskog suda poslovnog broja Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., u kojoj je izraženo sljedeće pravno shvaćanje:
"Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".
6. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja .
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
