REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3228/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Đakovu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-1001/2024-2 od 1. travnja 2026., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj P-1311/2023-15 od 11. lipnja 2024., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja, a odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženica podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv dijela presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž- 1001/2024-2 od 1. travnja 2026., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj P- 1311/2023-15 od 11. lipnja 2024.

2. Tužitelj nije dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice, a tuženica je dostavila odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u kojem je predložila da se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbaci kao nedopušten, a podredno da se odbije kao neosnovan.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od odluke Proširenog vijeća ovoga suda broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026.

4. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. i II. izreke u odnosu na postavljena pravna pitanja.

5. Tuženica je prijedlog za dopuštenje revizije izjavila i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da joj je prvostupanjskom i drugostupanjskom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Pritom tuženica ističe da joj je utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku i da je mjerodavno materijalno pravo pogrešno protumačeno.

6. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno neko od navedenih temeljnih ljudskih prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno bilo kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Navodi tuženice da bi samim utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli joj bilo povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku te isto tako da je slijedom toga došlo do povrede prava na pravično suđenje zbog toga što je mjerodavno materijalno pravo pogrešno protumačeno, nisu razlozi koji bi opravdavali osnovanost prijedloga temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP.

7. Slijedom navedenog valjalo je u toč. II. izreke na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu u kojem se tuženica poziva na povredu temeljnih ljudskih prava.

8. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice u ovoj fazi postupka.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković