REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3743/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Svjetlane Vidović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lacković & Rukavina d.o.o., protiv tuženika Planmedia d.o.o., Koprivnica, Florijanski trg 5, OIB: 64292010696, zastupan po punomoćnicima Krunoslavu Kunštiću i Zoranu Kurcinaku, odvjetnicima iz Koprivnice, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-128/2025-2 od 25. veljače 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-55/2024-45 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-128/2025-2 od 25. veljače 2026., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1.Je li za podnošenje tužbe radi naknade štete povodom informacije objavljene u medijima, u smislu postojanja procesne pretpostavke, dovoljno učiniti nespornim podatak o prethodnom slanju zahtjeva za ispravak objavljene informacije, ili je potrebno izvršiti dostavu takvog zahtjeva ovlaštenoj osobi nakladnika, odnosno, glavnom uredniku?
2.Može li se autoru novinskog članka - kolumne, a time i nakladniku medija odreći postojanje 'dobre vjere' (čl. 21. st. 4. t. 6. Zakona o medijima) isključivo zbog upotrebe satiričnog naslova ili oštrog tonaliteta članka (vrijednosni sud), u situaciji kada sud utvrdi da je činjenična osnova članka istinita i da postoji opravdan javni interes za objavu?
3.Na koji način sudovi odlučuju o visini neimovinske štete povodom informacije objavljene u medijima, a da to ne predstavlja povredu načela razmjernosti i nedopušten obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect) na rad medija?“.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Na prvo pitanje ovaj sud je već dao odgovor u predmetnoj stvari u odluci Rev - 1093/22-2 od 27. ožujka 2024. u kojoj se kaže: „Odredbama Zakona o medijima nije propisan poseban način na koji se zahtjev za ispravak informacije treba dostaviti nakladniku.“
4.2. Odluka pak na koju se tuženik poziva kao razlog važnosti postavljenog pitanja nije usporediva sa konkretnim predmetom s obzirom da je u predmetu Rev-2525/11 od 13. ožujka 2012. utvrđeno da tužitelj zahtjev za ispravak informacije nije poslao po pravilima o osobnoj dostavi (preporučenom pošiljkom).
4.3. Drugim i trećim pitanjem tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.4. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom iznesenog, od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod spora, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
