Poslovni broj: Usž-619/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem na adresi [adresa], koju zastupa opunomoćenik Nikola Dorbić, odvjetnik u Šibeniku, Riječka 4, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, OIB: 53969486500, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi priznavanja prava na jednokratnu naknadu, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2490/2024-8 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2490/2024-8 od 26. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-06/24-08/070, URBROJ: 524-11-02/7-24-2 od 6. rujna 2024. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Točkom II. izreke presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika od 6. rujna 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Šibenik, KLASA: UP/I-551-06/22-02/460, URBROJ: 139-081-03/56-24-14 od 5. lipnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na uvećanu jednokratnu naknadu. To rješenje doneseno je u izvršenju rješenja tuženika od 9. travnja 2024.
3. Tužiteljica žalbom osporava prvostupanjsku presudu radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavlja tužbene navode, odgovor na tužbu tuženika te ponavlja obrazloženje pobijane prvostupanjske presude. Poziva se na članak 15. stavak 1. točku 15. Zakona o socijalnoj skrbi u vezi osnovnih životnih potreba, na nalaz vještaka u drugostupanjskom postupku od 10. svibnja 2023. i smatra da se mjesečni troškovi za kupnju lijekova mogu smatrati opravdanim za priznavanje traženog prava kao i trošak za kupnju hladnjaka koji služi za čuvanje hrane. Ističe da u [adresa] živi bez supruga što upućuje na specifičnost bračnih odnosa, da ona i suprug ne čine jedno kućanstvo pa je nevažno koliko suprug ima mirovinu. Upire i na trošak renovacije kuće u [adresa] te zaključuje da joj je trebalo priznati pravo na uvećanu jednokratnu naknadu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. I 3926.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Naime, prema podacima spisa tužiteljica je 13. svibnja 2022. podnijela zahtjev za priznavanje prava na jednokratnu naknadu, a 9. lipnja 2022. izmijenila zahtjev za uvećanu jednokratnu naknadu za troškove lijekova, renovaciju kuće u [adresa] i za kupnju hladnjaka. Prvostupanjsko je tijelo postupajući po ranijem rješenju tuženika u ponovnom postupku saslušalo tužiteljicu, izvršilo očevid na adresi [adresa] i na adresi [adresa], saslušalo supruga tužiteljice i njegova oca te je u postupku utvrdilo da tužiteljica stanuje na dvije adrese, u [adresa] u kući vlasništvu suprugovog oca te u [adresa] u kući koju ima u suvlasništvu sa sestrom, da se tužiteljica tijekom postupka zaposlila (27. lipnja 2022.) i dalje povremeno radi na određeno vrijeme, da nisu evidentirana ovršna dugovanja kod tužiteljice, da javnopravno tijelo nema saznanja o narušenim odnosima među supružnicima, da supružnici žive u stanu u prizemlju kuće u [adresa], a povremeno vikendima odlaze u [adresa], da suprug tužiteljice ima mirovinu od oko 640 eura, da tužiteljica za lijekove mjesečno treba oko 58 eura.
9. Imajući na umu predmet u cjelini, sve podatke spisa (zapisnike o saslušanjima tužiteljice, supruga i oca tužiteljice, službene zabilješke na adresama u [adresa] i [adresa], podatke o mirovini supruga) te članak 15. , članak 45. stavak 1.i članak 46. stavak 3. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 8/22. i 46/22.-Zakon) na koji se pozivaju javnopravna tijela i prvostupanjski sud pravilno je tužbeni zahtjev odbijen, a navodi tužiteljice o pogrešno utvrđenim članovima njezinog kućanstva i prihodima nisu osnovani ni od utjecaja na drugačije rješenje imajući na umu izričite zakonske odredbe članka 45. stavka 1. i članka 46. stavka 3. Zakona koje sud citira u presudi.
10. Tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost prvostupanjske presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
11. Kako je žalba odbijena to je o trošku žalbenog postupka odlučeno na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 134. stavka 1. i članka 147. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat-Paliska
