REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2228/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice THVB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Dean Rahan, odvjetnik u Supetru, protiv 1. tuženice THV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika ŽHV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3891/2025-2 od 23. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-839/2025-4 od 4. kolovoza 2025., ispravljena rješenjem istog suda broj P-839/2025 od 10. ožujka 2026., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3891/2025-2 od 23. prosinca 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P- 839/2025-4 od 4. kolovoza 2025., ispravljena rješenjem istog suda broj P-839/2025 od 10. ožujka 2026.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagateljica naznačila tri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je naznačila razloge važnosti. Predlagateljica je istaknula i da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na procesnu ravnopravnost i pravo na obrazloženu sudsku odluku kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Predlagateljica je naznačila sljedeća pitanja:

„Isključuje li postojanje posebnog instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji (tzv. Actio Pauliana iz čl. 66. – 71. ZOO-a) mogućnost isticanja apsolutne ništetnosti ugovora o darovanju (prema čl. 322. i čl. 273. ZOO-a) u situaciji kada je taj ugovor sklopljen s isključivim i svjesnim ciljem (nedopuštenom pobudom) izigravanja vjerovnika i onemogućavanje naplate njegove tražbine?

Predstavlja li sklapanje ugovora o darovanju kojim se dužnik lišava svoje imovine u trenutku postojanja vjerovnikove (makar još nedospjele) tražbine, postupanje protivno moralu društva (čl. 322. st. 1. ZOO-a), ako je druga ugovorna strana znala ili morala znati da je jedina svrha tog ugovora onemogućavanje naplate vjerovnika?

Je li ugovor o darovanju ništetan zbog nedopuštene pobude (čl. 273. ZOO) u slučaju kada su ugovorne strane (dužnik i treća osoba) suglasno i namjerno poduzele pravnu radnju prijenosa vlasništva isključivo radi stvaranja privida nedostatak imovine, a bez stvarne volje da se nekretnina trajno i stvarno otuđi?“

5.1. Predlagateljica se pozvala na odluke ovog suda broj Rev-1150/2014, Rev-224/11, Rev-1383/10 i Rev-2772/2014. za koje navodi da predstavljaju razloge važnosti za naznačena pitanja.

5.2. U ovom sporu tužiteljica je zatražila da se utvrdi da je uknjižba prava vlasništva 2. tuženika u suvlasničkom udjelu od 4/12 na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pravno nevaljana i kao takva ne proizvodi pravne učinke. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da ugovor o darovanju (temeljem kojeg je upisano sporno vlasništvo u zemljišnoj knjizi) nije ništetan samo zato jer je tuženica raspolagala svojom imovinom bez obzira što tužiteljica ima prema tuženici tražbinu. Zaključili su da u smislu odredbe čl. 70. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) pravni posao dužnika i treće osobe nije pravno nevaljan već gubi pravni učinak prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. To ne znači da se time isključuje tužiteljičino pravo za utvrđenjem ništetnosti darovnog ugovora, ali ne na temelju činjeničnog supstrata koji je utvrđen u ovom postupku i koji predstavlja sadržaj zahtjeva iz čl. 66. st. 1. ZOO prema kojem svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svojeg dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Ugovor o darovanju u toj situaciji gubi pravni učinak prema tužiteljici i to samo koliko je potrebno za ispunjenje njezinog potraživanja. Sud je u pobijanoj presudi ocijenio da uknjižba prava vlasništva 2. tuženika nije pravno nevaljana i proizvodi pravne učinke i tužiteljica temeljem postojanja tražbine koju ima prema 1. tuženici ne može na nekretninama u vlasništvu 2. tuženika osnovati prisilno založno pravo na temelju tvrdnje o ništetnosti ugovora o darovanju zbog pobude zbog koje je sklopljen, niti posljedično tražiti da 2. tuženik trpi namirenje te tražbine prodajom njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, jer je izabrala pogrešnu pravnu zaštitu budući se u okviru činjeničnog supstrata iznesenog u ovom predmetu pravna zaštita ostvaruje pobijanjem pravnih radnji dužnika na štetu dužnika. Stoga su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev.

5.3. U odnosu na odluke, koje je predlagateljica naznačila kao razloge važnosti, treba istaknuti da u odluci broj Rev-1150/2014 od 2. srpnja 2014. ovaj sud je odbacio reviziju tuženika kao nedopuštenu jer revident za pitanja koja se odnose na neimovinsku š tetu i klevetu, nije naznačio razloge važnosti. U odluci broj Rev-224/2011 od 16. travnja 2014. predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog korištenja obiteljske kuće. U odluci broj Rev-1383/2010 od 8. veljače 2012. ovaj sud je izrazio shvaćanje da vjerovnik nije ovlašten svoju tražbinu, koja glasi na plaćanje u stranoj valuti, svojevoljno (jednostrano) pretvoriti u tražbinu u domaćoj valuti, niti u toj valuti utužiti. U odluci broj Rev-2772/2014 od 13. ožujka 2018. izraženo je shvaćanje da prividan ugovor nema učinka među strankama jer iste nisu htjele promjenu vlasništva, već su samo htjele stvoriti lažni dojam prema trećima.

5.4. Slijedom iznesenog, u odlukama naznačenim kao razlog važnosti radi se o drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama u kojima nije izraženo shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci. Stoga odluke, na koje se predlagateljica pozvala kao razloge važnosti, s obzirom da se ne odnose na okolnosti na koje se naznačena pitanja odnose, ne daju važnost naznačenim pitanjima te nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda. Osim toga naznačenim pitanjima predlagateljica polazi od netočnih činjeničnim i pravnih pretpostavki, a o pitanjima u kojima se polazi od netočnih pretpostavki ne ovisi odluka u sporu i takva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Slijedom iznesenog, u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP te je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja trebalo odbiti sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.

7. Predlagateljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) jer da drugostupanjska presuda nije obrazložena, da je povrijeđeno pravo na procesnu ravnopravnosti te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo .

8.1. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo jer pobijana drugostupanjska presuda nije obrazložena treba istaknuti da je sud u pobijanoj presudi obrazložio žalbene navode od odlučnog značaj sukladno čl. 375. st. 1. ZPP. Osim toga, pravo na obrazloženu sudsku odluku, sadržano u čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, obvezuje sudove da obrazlože svoje odluke, ali se isto ne može tumačiti na način da su sudovi dužni dati detaljan odgovor na svaku tvrdnju (García Ruiz protiv Španjolske, 1999., st. 26.; Perez protiv Francuske, 2004., st. 81.; Van de Hurk protiv Nizozemske, 1994., st. 61.; Jahnke i Lenoble protiv Francuske, 2000.). Ovaj sud je ocijenio da je u pobijanoj presudi sud odgovorio na sve navode od odlučnog značaja. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U postupku pred nižim sudovima tužiteljici je bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluju u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje odnosno predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

8.2. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

9. Slijedom iznesenog predlagateljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić