REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2189/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Borić Jurić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženice ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ZADARSKE ŽUPANIJE - pravna osoba za upravljanje, građenje, rekonstrukciju, i održavanje županijskih i lokalnih cesta, Zadar, Zrinsko-Frankopanska 10/2, OIB 40243311947, koju zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš i Vukelić d.o.o., Rijeka, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-3581/2024-5 od 26. studenog 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-101/2023-18 od 8. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu, a koja glase:

„1. Je li Infrastrukturni operator dužan plaćati naknadu za pravo puta za korištenje nekretnina u svrhu EKI u visini propisanoj Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta za razdoblje u kojem je na snazi Ugovor o osnivanju služnosti kojim je regulirano plaćanje naknade za korištenje nekretnina u svrhu EKI, imajući na umu odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama, Zakona o cestama te članka 8. stavka 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta prema kojem obveza plaćanja naknade za pravo puta prestaje ako na nekretnini postoji drugo pravo na temelju kojeg se plaća naknada za korištenje nekretnine?

2. Je li naplata naknade za pravo puta za razdoblje u kojem je na snazi Ugovor o osnivanju prava služnosti kojim je regulirano plaćanje naknade za korištenje nekretnine u svrhu EKI suprotna odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta?

3. Je li rješenje HAKOM-a kojim se na temelju čl. 28. Zakona o elektroničkim komunikacijama utvrđuje status infrastrukturnog operatora, visina naknade za pravo puta te vrsta i količina elektroničke komunikacijske infrastrukture valjana pravna osnova stjecanja naknade za pravo puta za razdoblje u kojem među strankama postoji drugo pravo (Ugovor o osnivanju služnosti) kojim je regulirano plaćanje naknade za korištenje nekretnina u svrhu EKI?

4. Ako je rješenje HAKOM-a kojim se na temelju čl. 28. Zakona o elektroničkim komunikacijama utvrđuje status infrastrukturnog operatora, visina naknade za pravo puta te vrsta i količina elektroničke komunikacijske infrastrukture valjana pravna osnova stjecanja naknade za pravo puta za razdoblje u kojem među strankama postoji drugo pravo, je li sud dužan, primjenom odredbi materijalnog prava utvrđivati za svako utuženo razdoblje koji od dva suprotstavljena temelja (pravo puta ili ugovorni režim) ima primat, a koji se primjenjuje supsidijarno?

5. Prestaje li obveza plaćanja naknade za pravo puta ex lege ili je za prestanak obveze plaćanja naknade za pravo puta potrebna konstitutivna odluka regulatornog tijela – HAKOM-a?

6. Je li naplata naknade za pravo puta na javnim cestama od strane županijskih uprava za ceste kao upravitelja javnih cesta u razdoblju postojanja Ugovora o služnosti kojim je regulirano plaćanje naknade za korištenje EKI na istim nekretninama suprotna prisilnim odredbama Zakona o cestama, osobito članka 122. Zakona o cestama?“.

1.2. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

2. Tuženica je odgovorila na taj prijedlog, predložila ga je odbaciti, podredno odbiti i zahtijevala je trošak sastava tog odgovora.

3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.1. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 1.2. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.

4. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP

5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije - kao na razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - upućuje na neke odluke drugostupanjskih sudova ali i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnih brojeva Rev-458/2023 od 10. prosinca 2024., Rev-758/2022 od 14. svibnja 2025. i Rev-569/2023 od 29. travnja 2025., Rev-615/2024 od 30. travnja 2024.

6. Međutim, u navedenim je odlukama revizijskog suda izraženo načelno pravno shvaćanje da se za trajanja ugovornog odnosa naknada za pravo puta plaća po visini određenoj ugovorom a da se ta ugovorna obveza mijenja donošenjem rješenja HAKOM-a, pa je tako ako je u odluci Rev-458/2023 od 10. prosinca 2024. navedeno:

„[…] 17. Iz navedenog proizlazi da su stranke svoje odnose u pogledu plaćanja naknade za pravo puta za cijelo razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom uredile ugovorom, time da je obveza tuženika za plaćanje naknade na temelju rješenja HAKOM-a od 25. listopada 2017., izmijenjena s danom 15. srpnja 2016.

17.1. U takvoj situaciji, sve dok su stranke vezane ugovorom, tužitelj nije ovlašten zahtijevati plaćanje naknade preko ugovorenog godišnjeg iznosa, niti postoji obveza tuženika za plaćanje preko ugovorenog iznosa te je tužbeni zahtjev, doduše ne iz razloga navedenih u nižestupanjskim presudama, neosnovan. […]“.

7. Pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci usklađeno je sa tim pravim shvaćanjem revizijskog suda, a sva se pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo iscrpljuju u osporavanju (i smjeraju na pobijanje) takvog pravnog pristupa drugostupanjskog suda.

8. S obzirom na usklađenost pravnog shvaćanja suda izraženog u pobijanoj odluci sa onim u citiranim odlukama revizijskog suda u pogledu naznačenih pravnih pitanja, ovaj sud ocjenjuje da ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava.

9. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. I.).

U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP

10. Ovaj sud ocjenjuje da, iz njemu dostupnih dijelova spisa (v. čl. 387. st. 3. ZPP), ne proizlazi da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo onemogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku - a proizlazi da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja; njihove presude su dostatno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak o vjerojatnosti da tužitelj nije imao pravično suđenje.

11. U pogledu tužiteljevih navoda u dijelu koji se koji se svodi na to da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

12. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud smatra da se odluke nižestupanjskih sudova, koje predstavljaju zadiranje/miješanje u navedeno pravo tužitelja, temelje na konkretnim zakonskim odredbama koje su navedene u nižestupanjskim odlukama.

13. Navedene odredbe teže postizanju cilja u javnom (općem) interesu, jasnu regulaciju prava koja proističu neposredno iz zakonskih normi, i to u visini naknade koju je zakonodavac odredio da se ima određivati regulirano, odlukom nadležnog javnopravnog tijela, a ne slobodnom tržišnom regulacijom. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili zakonske i podzakonske propise na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuli prekomjeran teret tužitelju.

14. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se njime poziva na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja (pod toč. II.).

15. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen (toč. III. izreke) na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug