REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4078/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JADROPLOV d.d., Split, Obala kneza Branimira 16, OIB 54431828108, kojeg zastupa Zdravko Kačić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kačić & Brbora j.t.d. Zagreb, protiv tuženika SPLIT SHIP MANAGEMENT d.o.o., Split, 114. brigade hrvatske vojske 12, OIB 98656583257, kojeg zastupaju punomoćnici Hrvoje Petric i Anita Piližota Petric, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-208/2025-2 od 25. ožujka 2025., kojom je dijelom potvrđena i dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-156/2021-54 od 4. studenog 2024., na sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Ističe i povredu temeljnih ljudskih prava.
1.2. Naznačena pitanja glase:
„A. Primjenjuje li se praksa koju su trgovci (potpisnici ugovora o zakupu) međusobno razvili na zakupni odnos zasnovan temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji je sastavljen u (obvezatnom) pisanom obliku, propisanom odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama („Službeni list SFRJ“ 52/71)?
B. Može li praksa koju su zakupodavac i zakupnik kao trgovci međusobno razvili mijenjati odnosno nadopunjavati sadržaj zakupnog odnosa uređenog ugovorom o zakupu poslovnog prostora, zaključenim u (obvezatnom) pisanom obliku u vrijeme dok su na snazi bili stari ZOO (“Službeni list SFRJ“ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, NN 53/91 i dr.) i Zakon o poslovnim zgradama i prostorijama („Službeni list SFRJ“ 52/71), ili se na odnose između zakupodavca i zakupnika, te međusobna prava i obveze, primjenjuje samo ono što je sadržano u ugovoru o zakupu poslovnog prostora sačinjenom u obvezatnoj (pisanoj) formi?“.
1.3. Kao razloge važnosti navodi se da ovaj sud nije zauzeo pravno shvaćanje u pogledu tih pitanja.
1.4. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava ističe povredu prava na pravično suđenje, prvenstveno u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku, te povrede prava vlasništva.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3.1. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu naznačenih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa nije riječ je o pravnim pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.2. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovne ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama.
3.3. U ovoj pravnoj stvari radi se o potraživanjima tužitelja i to troškova zakupa, te ostalih troškova u vezi s tim ugovorima, a kako i sam predlagatelj nabraja - zakupnina, trošak zaštite i osiguranja, struja, voda, vodna naknada, komunalna naknada, telefon, korištenje uredske opreme, korištenje opreme training centra, korištenje vozila VW Transporter, trošak inventurnog manjka, naknada za vođenje knjigovodstva, troškova zaštitarske službe, avio karata, korištenja mobitela, posrednička nagrada za GMDSS tečajeve, naknada troškova reprezentacije (jelo i piće), te naknada troškova potrošne robe za kombi vlasništvo tužitelja.
3.4. Pobijanom odlukom sud se, između ostalog, u donošenju svoje odluke rukovodio poslovnom praksom između stranaka, a na koju se pozivao i sam tuženik.
3.5. Praksa koju su trgovci međusobno razvili je izraz koji opisuje način postupanja koji se razvio u poslovanju određenih stranaka. Riječ je o postupanjima točno određenih strana između sebe, koja ispunjava uvjete za to da bude trgovačkim običajem, osim uvjeta da je riječ o postupanjima u širem krugu trgovaca. Nastanak prakse podrazumijeva određenu učestalost njezine primjene. Uzima se da na osobe između kojih je nastala praksa ona djeluje kao da je riječ o običajima i treba smatrati dijelom ugovora sklopljenog među tim osobama kojim se dopunjuje izričito izrađeni sadržaj ugovora. U donošenju pobijane odluke primijenjena je praksa koju su trgovci, ovdje stranke, razvili i to na one pravne odnose koji ne izviru iz samog ugovora o zakupu.
3.6. Predlagatelj ne navodi da bi u vezi postavljenih pitanja postojala različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, što je osnovni smisao revizijskog postupka. Umjesto toga on u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s iznesenim zaključcima drugostupanjskog suda i osporava pravilnost primjene materijalnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije.
4. Stoga je ovaj sud ocijenio, na temelju onog što je dostavljeno, da u prijedlog nije riječ o važnom/im pravnom/im pitanju/ima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Predlagatelj svojim navodima iz prijedloga nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku koji je prethodio ovom prijedlogu, zbog osobito teških povreda postupovnog prava ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo, pa tako i ono na koje se poziva, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst). i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.). On nije učinio vjerojatnim izostanak ozbiljnih, relevantnih i dostatnih razloga za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana u pogledu utvrđenja o odlučnim činjenicama. Ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično i pošteno suđenje. Pobijana presuda je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Ne nalazi se ni da bi došlo do povrede prava vlasništva, posljedično. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
6. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava prijedlog je odbačen.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
