Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ob-4/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice osiguranja LNN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika-protivnika osiguranja LN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetne djece ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po posebnoj skrbnici MN, dipl.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Križevci, Križevci, radi razvoda braka, donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, odluke s kojim roditeljem će stanovati zajednička maloljetna djeca, te odluke o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetne djece s roditeljem s kojim ne stanuju i određivanja obveze uzdržavanja za maloljetnu djecu, kao i radi odlučivanja o privremenoj mjeri, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-257/2021-148 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba tužiteljice-predlagateljice osiguranja LNN protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-257/2021-148 od 13. studenog 2025. kao neosnovana te žalba tuženika-protivnika osiguranja LN protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P Ob-257/2021- 148 od 13. studenog 2025. te se potvrđuju navedena presuda i rješenje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Razvodi se brak zaključen 23. kolovoza 2014. u Miholcu, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za godinu 2014., pod rednim brojem 00008, između
LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1981. u [adresa], s adresom prebivališta [adresa], i
LNN, OIB: [osobni identifikacijski broj], djevojački LNN, rođene **.**.1985. u [adresa], s adresom prebivališta [adresa].
II. Zajednička djeca stranaka, maloljetna ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2017. u [adresa] i maloljetna SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2017. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom kao majkom LNN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].
III. Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno.
IV.A) Izravni osobni odnosi između maloljetne djece ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], te njihovog oca LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se:
- svaki drugi vikend počevši od petka u 19,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, te jedan dan u tjednu i to ponedjeljkom, i to u tjednu kada djeca idu u jutarnju smjenu u školu, u vremenu od 17,00 sati do 19,00 sati,
- svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik naizmjenično, time da prednost ispred blagdana i praznika te vikenda imaju školski praznici djece, a vikendi imaju prednost ispred blagdana i praznika,
- polovicu svih školskih praznika i godišnjih odmora, time da će majka prvu polovicu zimskih praznika provoditi s djecom i to u neparnim godinama, a drugu polovicu otac, dok u parnim godinama će otac prvu polovicu provoditi s djecom, a drugu polovicu majka, pa nadalje naizmjenično,
sve na način da će tuženik doći po djecu na adresu njihova stanovanja, te vratiti ih na adresu njihova stanovanja, po završetku ostvarivanja osobnih odnosa.
IV.B) Neizravni osobni odnosi telefonskim putem ili video vezom održavat će se između oca i mlt. djece svaki treći dan u vrijeme i u trajanju koje djeca odluče provesti u razgovoru s ocem, sve uvažavajući školske i ostale obveze djece, time da je djeci otac dužan samo u tu svrhu učiniti dostupnim telefon s posebnim telefonskim brojem.
V. Roditelji su dužni, u vezi s maloljetnom djecom međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djece i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djece slanjem sms poruka, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na djecu te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.
VI. Roditelji su dužni sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno, u obiteljskoj medijaciji.
VII. Nalaže se strankama radi razvijanja roditeljske komunikacije uključiti se u Obiteljski centar kojeg će im u tu svrhu rezervirati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Križevci, u roku od 30 dana od donošenja ove presude, a najkasnije od njezine pravomoćnosti.
VIII. Nalaže se tuženiku kao ocu, LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati za uzdržavanje maloljetne djece ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnim iznosom od 225,00 eur (slovima; dvjestodvadesetpet eura) za svako dijete, odnosno sveukupni iznos od 450,00 eur (slovima: četristopedeset eura), počevši od 13. studenog 2025. kao dana donošenja odluke, pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 15. -og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetne djece LNN, koji broj računa će tužiteljica dostaviti tuženiku."
1.1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:
"I. Mijenja se Rješenje o privremenoj mjeri Općinskog suda u Bjelovaru P Ob- 257/2021-12 od 29. prosinca 2021. u točki II. izreke rješenja kojom je određeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika i djece, te u točki III. izreke rješenja na način kako slijedi:
„Izravni osobni odnosi između maloljetne djece ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], te njihovog oca LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat će se:
- svaki drugi vikend počevši od petka u 19,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, te jedan dan u tjednu i to ponedjeljkom, i to u tjednu kada djeca idu u jutarnju smjenu u školu, u vremenu od 17,00 sati do 19,00 sati,
- svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik naizmjenično, time da prednost ispred blagdana i praznika te vikenda imaju školski praznici djece, a vikendi imaju prednost ispred blagdana i praznika,
- polovicu svih školskih praznika i godišnjih odmora, time da će majka prvu polovicu zimskih praznika provoditi s djecom i to u neparnim godinama, a drugu polovicu otac, dok u parnim godinama će otac prvu polovicu provoditi s djecom, a drugu polovicu majka, pa nadalje naizmjenično,
sve na način da će tuženik doći po djecu na adresu njihova stanovanja, te vratiti ih na adresu njihova stanovanja, po završetku ostvarivanja osobnih odnosa.
Neizravni osobni odnosi telefonskim putem ili video vezom održavat će se između oca i mlt. djece svaki treći dan u vrijeme i u trajanju koje djeca odluče provesti u razgovoru s ocem, sve uvažavajući školske i ostale obveze djece, time da je djeci otac dužan samo u tu svrhu učiniti dostupnim telefon s posebnim telefonskim brojem. Nalaže se tuženiku kao ocu, LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati za uzdržavanje maloljetne djece ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], mjesečnim iznosom od 225,00 eur (slovima; dvjestodvadesetpet eura) za svako dijete,
odnosno sveukupni iznos od 450,00 eur (slovima: četristopedeset eura), počevši od 13. studenog 2025. kao dana donošenja odluke, pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog pojedinog iznosa do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sve uvećano za zateznu kamatu koja se obračunava na svaki dospjeli, a neplaćeni obrok uzdržavanja, pa sve do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetne djece LNN, koji broj računa će tužiteljica dostaviti tuženiku.“
II. Sve ostale odredbe rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-257/2021-12 od 29. prosinca 2021. koje nisu mijenjane ili u suprotnosti s odredbama ovog rješenja, ostaju u cijelosti nepromijenjene.
III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka za donošenje odluke o razvodu braka, odluke o tome s kojim roditeljem će maloljetno dijete stanovati, održavanju osobnih odnosa drugog roditelja s maloljetnim djetetom i određivanju obveze plaćanja uzdržavanja za maloljetnu djecu, koji se vodi u spisu ovoga suda P Ob-257/2021 ili do drugačije odluke suda.
IV. Ova privremena mjera je ovršna s danom donošenja jer žalba protiv iste ne odgađa provedbu privremene mjere.
V. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka."
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica pobijajući točku V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. Zakona o parničnom postupku, jer nije primijenio čl. 154. st. 1. ZPP-a. Ukazuje se da je tuženik tijekom postupka ostajao kod svojeg odgovora na tužbu, tražeći da djeca žive s njim, uslijed toga niti brak nije bio razveden dulje vrijeme, unatoč svim provedenim vještačenjima i mišljenjima. Sud je trebao voditi računa o ishodu postupka, jer je postupak okončan na način kako je to predlagala tužiteljica, a suprotno zahtjevu tuženika, pa je sud trebao utvrditi da je tuženik u obvezi naknaditi trošak postupka. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je prilikom odlučivanja o troškovima postupka pogrešno primijenio odredbe Obiteljskog zakona. Predlaže se preinačiti pobijano rješenje na način kako to predlaže tužitelj, podredno ukinuti rješenje i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je počinjeno niz povreda prava na pravično suđenje u navodno hitnom obiteljskom predmetu. Presuda je napisana paušalno i kontradiktorno, a temeljena je na dokazima na kojima ne može biti temeljena. Dokaz vještačenjem koji je odredio sud koji je bio nenadležan, a što je utvrdio i apelacijski sud. U postupku nije provedeno vještačenje koje je naloženo, niti ga je provela osoba koja je za takav tip vještačenja bila ovlaštena. Vještakinja je de facto samo analizirala spis, odnosno pristupila je predmetu iz pozicije socijalne radnice, temeljeći stavove na sadržaju koji je proizašao iz institucija socijalne skrbi, sa vidnom naklonjenosti jednoj od stranaka. Tuženik je predložio provođenje novog vještačenja no nova raspravna sutkinja je samo odbila taj prijedlog kao nepotreban, dok se potom odlučila u obrazloženju pozivati na vještačenje koje je proveo protivno pravilima struke neovlašteni vještak. Zaključci vještakinje su irelevantni budući da je riječ o nezakonitom dokazu. Sud je propustio utvrditi činjenično stanje budući da vještakinja očito nije relevantna, a isti nije želio provesti dodatno vještačenje. Sud uzima kao jednu od ključnih poluga za utvrđivanje činjenica i najboljeg interesa djeteta, vještačenje koje je napravljeno protivno pravilima struke, te iskaz vještakinje o okolnostima na koje se ista ne može osvrtati jer niti je psiholog niti je psihijatar, a nije saslušana niti navodna „stručna pomoć“ vještakinji. Sud konstatira da su djeca iskazala želju da oca viđaju češće. Riječ je o potvrdi navoda oca koji isto ponavlja godinama, dok Zavod i tužiteljica tvrde suprotno, optužujući oca za „manipulaciju“, „paranoju“, „zlostavljanje“. Usprkos činjenici da su djeca to iskazala i pred posebnom skrbnicom sud odlučuje suprotno smanjujući kontakte djece. Zavod je iskazao nedostatak svijesti o interesima djevojčica te je konstantno i bez zadrške stajao uz tužiteljicu, podržavajući istu u optužbama na teret tuženika. Odluka nije i ne može biti ovršna budući da ovisi o vanjskim okolnostima koje su nepredvidive. Sud presumira postojanje jutarnje smjene u školi i to dugotrajno, no ne postoji niti jedan opći akt koji smjenski rad uređuje već je riječ o odluci u ingerenciji konkretne škole. Odluka suda je bitno problematična jer ostvarenje kontakta oca sa djecom ovisi o odlukama koje se mogu mijenjati. Odluka nije ovršna u slučaju da se jutarnja smjena ukine. Ovakva odluka povećava intenzitet negativnih okolnosti unutar obitelji, direktno na štetu djece. Izgledno je da će ubrzo doći do ukidanja ponedjeljaka, a što znači da je sud donio odluku koja će kontakte djeteta svesti na svega 96 sati mjesečno, pa se radi o grubom ograničavanju kontakata. Sud nalaže strankama uključivanje u Obiteljski centar i rješavanje nesporazuma medijacijom. Niti jedno niti drugo nije bilo dijelom tužbenih zahtjeva, niti sud može takvo što implementirati u sudsku odluku o roditeljskoj skrbi. Nesporno je da roditeljima treba pomoći u komunikaciji, takvo što ne može odrediti sud u izreci presude vezane uz ostvarivanje roditeljske skrbi. Na identičan način sud „zaključuje“ da je potrebno donijeti privremenu mjeru, koja nije bila predložena, na način identičan sadržajno glavnoj odluci. Sud se poziva na odredbe koje nije moguće primijeniti jer se čl. 536. st. 1. odnosi na situacije kada roditelji ne mogu postići dogovor, pa je potrebno urediti odnose koji nisu uređeni. U ovom predmetu već postoji privremena mjera koja je rezultat dogovora roditelja, dok se odredba čl. 537. odnosi na situacije kada ne postoji još određena obaveza uzdržavanja. Opravdani razlog i hitna potreba uređenja ne postoji, jer tuženik uzdržava djecu. Sud nije obrazložio kako je došao do „izračuna“ da bi potreba djeteta iznosila 300 eura po djevojčici. Sud je utvrdio da je otac nezaposlen i bez primanja, te živi kao invalid od pomoći svojih roditelja, pa je odluka suda obzirom na aktualno stanje apsolutno otegotna za tuženika. Žalitelj ističe da je nova raspravna sutkinja, odlučila hitno prekinuti postupak, pri čemu je bitno izašla van okvira svoje uloge, odnosno prekoračila odlukom svoje ovlasti. Nejasno je zašto je sud zaključio da bi bilo potrebno smanjiti kontakt djece sa vlastitim ocem. Moli da se uvaži žalba te se cijeli postupak, u odnosu na glavnu odluku i privremenu mjeru, vrati na ponovno postupanje.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje te ispitao pobijanu presudu i rješenje, te na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima presuda suda prvoga stupnja može se ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a valjano utvrdio činjenično stanje. Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica što je u konkretnom slučaju i učinio prvostupanjski sud. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili te kako ih je ocijenio. Temeljem čl. 250. ZPP sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, a što je sve prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima i učinio.
7. Sud prvoga stupnja, u obrazloženju pobijane presude, između ostalog je naveo:
- da tužiteljica LNN u tužbi predlaže da se razvede brak između nje i tuženika te da se odluči o roditeljskoj srbi i o uzdržavanju maloljetne djece
- da se tuženik razvodu ne protivi
- da je sud maloljetnoj djeci imenovao posebnog skrbnika u osobi MN, zaposlenika Centra za posebno skrbništvo, Podružnice Virovitica
- da je nesporno da su parnične stranke roditelji maloljetne ZN i SN, te da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni i da je prekinuta bračna zajednica u svibnju 2021.
- da je sporno s kojim roditeljem će stanovati maloljetna djeca, te ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece s roditeljem s kojim ne stanuju, a posljedično navedenome i određivanje obveze uzdržavanja, time da je tijekom postupka navedeno bilo više puta uređivano privremenim mjerama
- da je rješenjem poslovni broj 71 Gž Ob-328/2022-2 Županijski sud u Zagrebu 23. ožujka 2022. riješio da se odbija žalba tuženika LN kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P Ob-257/2021-12 od 29. prosinca 2021.
- da je rješenjem suda prvog stupnja određena privremena mjera kojom je odlučeno da će zajednička mldb. djeca tužiteljice LNN i tuženika LN i to mldb. ZN rođena **.**.2017., i mldb. SN rođena **.**.2017. stanovati će s majkom LNN
- da je Županijski sud u Splitu rješenjem od 5. veljače 2024. preinačio prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj P Ob-257/21-73 od 14. prosinca 2023. i to u vezi sa susretima i druženjima tuženika LN s mldb. djecom
- da je sud omogućio maloljetnoj djeci izražavanje mišljenja na način da je poseban skrbnik s maloljetnom djecom obavio razgovor 23. rujna 2022. i 25. ožujka 2025.
- da između stranaka postoji visoka razina netrpeljivosti
- da je ocjena suda da je roditeljima potrebna stručna pomoć u komunikaciji u svrhu otklanjanja sukoba, te da se ponovno uspostavi suradnja i komunikacija roditelja koja je neophodna za pravilan psihofizički razvoj djece
- da je radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, o tome s kojim roditeljem će maloljetna djeca živjeti, odnosno o ostvarivanju osobnih odnosa s tuženikom pod nadzorom, kao i očitovanja nadležnog PU o poduzimanju mjera u povodu izravnog nadzora sud u više navrata zatražio mišljenje nadležnog HZZSR
- da je utvrđeno da tužiteljica živi u domaćinstvu roditelja u [adresa], u dobrim stambenim i materijalnim uvjetima
- da mldb. djeca imaju vlastitu sobu koja je uređena sukladno dobi i potrebama djece
- da tuženik živi u kući u vlasništvu roditelja u [adresa] u [adresa], u kojoj živi 9 članova obitelji
- da tuženik planira preseljenje u kuću pok. bake koju treba urediti (podove, stolariju, zidove), da tuženik nije formalno zaposlen, godinama radi „na crno“ na način da popravlja mobitele i ostalu elektroniku
- da je zadobio ozljedu prilikom piljenja drva, nakon čega ne uspijeva proći liječnički pregled za držanje i nošenje oružja, odnosno zaposliti se u struci
- da su između parničnih stranaka izrazito narušeni odnosi, da je protiv oboje roditelja podignuta optužnica radi povrede djetetovih prava, a da iz višestrukih obilazaka roditelja na terenu, iz izvješća voditelja mjere stručne pomoći i potpore, iz socioanamnestičkih podataka i psihološke obrade oba roditelja proizlazi da je tužiteljica roditelj koji pruža veće mogućnosti izvršavanja roditeljske skrbi nego tuženik
- da je predloženo da mldb. djeca stanuju s majkom jer da je to sigurnije za djecu, a da tuženik ostvaruje s mldb. djecom osobne odnose i doprinosi za njihovo uzdržavanje
- da u razdoblju kada je tuženiku odlukom Županjskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-27/2024-2 od 5. veljače 2024. izrečena mjera ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom, tuženik istu kršio više puta dolazeći na mjesta na kojima se djevojčice nalaze, svjesno stupa s djecom u kontakt iako je odlukom suda drugačije određeno, autom slijedi tužiteljicu i djecu
- da je na ročištu 9. svibnja 2025. saslušan stručni tim HZZSR PU Križevci, BN, mag.act.soc. i AN, mag.psyh.
- da je BN iskazala da je članica tima od 10. siječnja 2024., kada su bile izrečene mjere stručne pomoći i potpore za oba roditelja (što je zadnja mjera), da se nije postigla roditeljska komunikacija niti su se poboljšali roditeljski kapaciteti, te da sama svrha mjere nakon što je ista istekla nije polučila svoju svrhu
- da smatra da je u interesu djece da ostvaruju osobne odnose s ocem, no s obzirom na to sve što se događalo proizlazi da otac manipulira ponašanjem djece, što predstavlja emocionalno zlostavljanje djece
- da je ocjena suda da je stvar dovoljno raspravljena (postupak je započeo u listopadu 2021., dvaputa je po zaprimljenoj dokumentaciji od strane tuženika došlo do preotvaranja glavne rasprave)
- da je odlučeno da maloljetna djeca žive s majkom, a kako je i određeno već prvom privremenom mjerom, a da s tuženikom ostvaruju osobne odnose, odnosno da ne bi bilo u interesu maloljetne djece da ne ostvaruju kontakt s tuženikom
- da je provedenim vještačenjem od 7. listopada 2024. po vještaku dr.sc. Daši Poredoš Lavor, dipl.soc.rad., stalnom sudskom vještaku za društvene znanosti- problemi obitelji, djece, mladeži i odraslih, a u sklopu vještačenja je provedena psihološka procjena članova obitelji po psihologu PN, utvrđeno da su roditeljske kompetencije nalazeće kod oba roditelja, no da tužiteljica posjeduje više roditeljskih kompetencija, te je predloženo da mldb. djeca žive s tužiteljicom, a da s tuženikom ostvaruju osobne odnose i to u njegovu primarnom okruženju
- da je tuženik predložio provođenje multidisciplinarnog vještačenja roditeljskih kapaciteta
- da je sud rješenjem od 2. srpnja 2024. odredio izvesti dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za društvene znanosti-problemi obitelji, djece, mladeži i odraslih dr.sc. Daši Poredoš Lavor, dipl.soc.rad. iz Siska, na okolnosti utvrđenja roditeljskih kapaciteta stranaka
- da se vještak argumentirano i detaljno očitovao na raspravi 10. prosinca 2024. na sve tuženikove prigovore i otklonio u potpunosti iste, pa nije bilo mjesta provođenju novoga vještačenja
- da je tužiteljica na ročištu 4. studenoga 2024. predložila da se isti ostvaruju svakog drugog vikenda počevši od petka u 19,00 sati pa do nedjelje do 18,00 sati na način da otac dolazi po djecu na adresu stanovanja majke i po završetku osobnih odnosa ih vraća majci na istu adresu
- da se osobni odnosi ne ostvaruju jednog dana u tjednu, kako je to bilo određeno privremenom mjerom, iz razloga što djeca putuju u školu autobusom i imaju izvanškolske aktivnosti zbog kojih se osobni odnosi ne bi mogli uredno ostvarivati u tjednu
- da je na ročištu 14. veljače 2025. poseban skrbnik mldb. djece naveo da predlaže ostvarivanje osobnih odnosa kako je to navela tužiteljica u prijedlogu (4. studeni 2024.)
- da dodatno predlaže da tuženik ostvaruje osobne odnose s djecom i u tjednu kada djeca idu i prijepodne u školu i to ponedjeljkom
- da je tuženik naveo da bi htio da djeca budu kod njega u obje smjene jer to žele, jer radi s njima zadaću, a majka to ne radi jer dolazi doma oko 22,00 sata
- da je ocjenjujući mogućnosti tuženika za plaćanje uzdržavanja prihvaćen iskaz tuženika u tome dijelu, da nije u radnom odnosu, nema obrt, uzdržava se od popravljanja računala, mobitela i sl., da za djecu plaća mjesečno 1.500,00 kuna, te da ima 30% tjelesnog oštećenja na osnovu kažiprsta, a 100% profesionalnu nesposobnost
- da je utvrđeno da je tuženik vlasnik čk.br. 3067/15 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – pašnjak trešćak površine 1165 čhv
- da po podacima Porezne uprave tuženik nema prijavljenu samostalnu djelatnost.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je nesporno da je zajednica života prestala u svibnju 2021., te da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, pa je pravilno presudio kao u točki I. izreke pobijane presude.
9. Odredbom čl. 413. st. 1. t. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ) propisano je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i to odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Odredbom čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a stavkom 4. određeno je da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.
10. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud se rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).
11. Presuđeno je primjenom čl. 413. st. 1. toč. 1. Obiteljskog zakona da je u interesu maloljetne djece da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, te da i nadalje ostanu živjeti s tužiteljicom, kako je i određeno privremenom mjerom od 29. prosinca 2021., a da s tuženikom kao ocem ostvaruju osobne odnose, pa je pravilno odlučeno kao u točkama II. i III. izreke pobijane presude.
12. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona je propisano da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, a stavkom 2. istog zakonskog članka je propisano da su roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.
13. Prvostupanjski sud navodi da je odlučeno da će se osobni odnosi tuženika s mldb. djecom ostvarivati svaki drugi vikend počevši od petka u 19,00 sati do nedjelje do 18,00 sati, te jedan dan u tjednu i to ponedjeljkom, i to u tjednu kada djeca idu u jutarnju smjenu u školu, u vremenu od 17,00 sati do 19,00 sati. Svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik naizmjenično, time da prednost ispred blagdana i praznika te vikenda imaju školski praznici djece, a vikendi imaju prednost ispred blagdana i praznika. Polovicu svih školskih praznika i godišnjih odmora, time da će majka prvu polovicu zimskih praznika provoditi s djecom i to u neparnim godinama, a drugu polovicu otac, dok u parnim godinama će otac prvu polovicu provoditi s djecom, a drugu polovicu majka, pa nadalje naizmjenično, sve na način da će tuženik doći po djecu na adresu njihova stanovanja, te vratiti ih po završetku ostvarivanja osobnih odnosa.
14. Neizravni osobni odnosi telefonskim putem ili video vezom održavat će se između oca i mldb. djece svaki treći dan u vrijeme i u trajanju koje djeca odluče provesti u razgovoru s ocem, te je odlučeno da ostvaruju i osobne odnose i telefonskim pozivom ili video vezom, jer je ocijenjeno da je u najboljem interesu djece da imaju podršku oba roditelja, a o čijim postupcima i međusobnoj suradnji ovisi stabilnost i emotivni razvoj mldb. djece, pa je pravilno odlučeno kao u točki IV. izreke pobijane presude.
15. Na žalbene navode tuženika valja reći da je obiteljska medijacija postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa uz pomoć jednog ili više obiteljskih medijatora. Glavna svrha postupka obiteljske medijacije je postizanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i drugih sporazuma u vezi s djetetom. Uz ostvarenje te svrhe, u postupku obiteljske medijacije stranke se mogu sporazumjeti i o svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske naravi, na što s pravom ukazuje prvostupanjski sud koji u statusnim obiteljskim sporovima nije vezan zahtjevima stranaka. Obiteljska medijacija se može provoditi neovisno o sudskom postupku prije pokretanja sudskog postupka, za vrijeme njegova trajanja ili nakon dovršetka sudskog postupka. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje obvezu strankama, kao roditeljima, da se podvrgnu edukaciji u jačanju roditeljske komunikacije uključivanjem u rad Obiteljskog centra, budući je ocijenjeno da su roditelji dužni poduzeti dodatne napore za poboljšanje suradnje a kako bi osnažili svoje roditeljske kapacitete i podučili se onim vještinama koje daju bolje odgojne rezultate, u svrhu pravilnog razvoja maloljetne djece, pa je pravilno presuđeno kao u točki VII. izreke pobijane presude.
16. Odredbama iz čl. 111. Obiteljskog zakona propisana dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom, pa se sud odlučio za sporazumno rješavanje sporova, slijedom čega je pravilno presuđeno kao u točkama V. i VI. izreke pobijane presude.
17. Prvostupanjski sud odluku o uzdržavanju obrazlaže navodeći da je opće pravilo utvrđivanja visine iznosa za uzdržavanje sadržano u čl. 307. Obiteljskog zakona, te je u st. 1. toga članka propisano da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Prema st. 2., pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Prema st. 3., pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
18. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu. Sud mora voditi računa o ukupnim materijalnim potrebama djeteta kako je navedeno u čl. 311. Obiteljskog zakona, no isto tako i o ukupnim mogućnostima roditelja obveznika uzdržavanja, kako je propisano odredbom čl. 313. i 314. Obiteljskog zakona, time da se sukladno čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Prilikom odluke o visini uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka.
19. Tužiteljica je na ročištu 14. veljače 2025. postavila zahtjev za plaćanjem mjesečnog iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje maloljetne djece, navodeći da isto zahtijeva od dana donošenja presude jer da se za prethodno razdoblje provodi ovrha. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta je propisano da minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2024. iznosi 1.318 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku ("Narodne novine" broj 34/25), – za dijete do 6 godina 17 % prosječne neto plaće 224 eura, – za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne neto plaće 264 eura, – za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne neto plaće 290 eura.
20. Prvostupanjski sud je kod utvrđivanja mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje zajedničke mldb. djece vodio računa da minimalni mjesečni iznos potreban za mjesečno uzdržavanje djeteta koji je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, za dijete od 7 do 12 godina iznosi 264,00 eura mjesečno, a da je tuženik otac dvoje mldb. djece. Odredbom čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona je propisano da se potrebe mldb. djeteta za uzdržavanje može utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, a što je ovdje slučaj.
21. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da uvažavajući imovinske prilike tuženika, mjesečne potrebe djece i preostale okolnosti, tuženik može doprinositi mjesečni iznos uzdržavanja u iznosu od 225,00 eura za svako dijete, a što predstavlja niži iznos od minimalnog propisanog iznosa za uzdržavanje djece dobi kakva su mldb. djeca stranaka. Tuženiku je presuđeno plaćanje mjesečnog iznosa od 225,00 eura mjesečno za svako dijete i to počev od 13. studenoga 2025. (dana donošenja presude), pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke djece, pa je odlučeno kao u točki VIII. izreke pobijane presude.
22. Glede tijekom postupka određene privremene mjere od 29. prosinca 2021., utvrđeno je da je potrebno tu privremenu mjeru izmijeniti te odrediti istu onako kako je odlučeno presudom, pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke pobijanog rješenja. Prvostupanjski sud je pri donošenju odluke prvenstveno vodio računa o najboljem interesu mldb. djece, koji mora imati prednost pred interesima roditelja, kao i pred trenutačno izraženim preferencijama. Temeljem čl. 119. st. 1. i 2. ObZ-a djeca imaju pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta.
23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom čl. 366. ObZ-a te je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Citirana odredba ObZ- a na koju se pravilno pozvao sud prvog stupnja daje mogućnost slobodnijeg odlučivanja o troškovima postupka uz vođenje računa o specifičnim okolnosti bitnim u postupku (imovinsko stanje i dr.), pa nisu osnovani žalbeni navodi da je sud trebao voditi računa o ishodu postupka, jer je postupak okončan na način kako je to predlagala tužiteljica, pa je sud trebao utvrditi da je tuženik u obvezi naknaditi trošak postupka. Citirani propis se primjenjuje u statusnim obiteljskim postupcima, a koji je nesporno konkretni, pa žalba tužiteljice nije osnovana.
24. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude i rješenja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
25. Zbog navedenog, žalbu tužiteljice i tuženog valjalo je odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonite.
26. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njezina žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Velikoj Gorici 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
