Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gunduelićeva 27

SPLIT

Poslovni broj: K-676/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje Ernele Dilber kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ŽP, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: K-DO-232/2010 i KPO-DO- 10/10 od 16. veljače 2011., zbog kaznenog djela iz članka 293. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu KZ/97.), nakon javno održane rasprave 17. kolovoza 2026., u nazočnosti Antona Hefera – zamjenika Općinske državne odvjetnice u Splitu i braniteljice okrivljenog odvjetnice Suzane Malenica, a presude javno objavljene 18. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni: ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i PP, rođene P, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]. 17, oženjen, otac četvero malodobne djece, sa završenom srednjom stručnom spremom, vojsku služio u Sinju, radi u trgovačkom društvu Bauwerk Bautrager GmbH, Munchen, ostvaruje plaću oko 2.500 eura, vlasnik obiteljske kuće na adresi u [adresa], površine 150m[2] , te više zemalja u nepoznatoj površini, osuđivan, brani se sa slobode,

k r i v  j e

I. što je u razdoblju od 07. 10. 2009. do 18. 11. 2009. kao direktor trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o. Sinj, u nakani da trgovačkom društvu Kućanstvo d.o.o. pribavi nepripadnu imovinsku korist, zastupajući to društvo kao naručitelja, od trgovačkog društva Schomburg d.o.o. Zagreb u više navrata naručivao robu neistinito prikazujući OP kao prodajnom predstavniku tog društva da će robu po dospijeću platiti, iako je unaprijed odlučio da to neće učiniti, pa je CP povjerovavši da će roba biti plaćena, za trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. organizirao isporuku robe, no društvo Kućanstvo d.o.o. isporučenu robu po dospijeću roka nije platilo, čime je na štetu trgovačkog društva Schomburg d.o.o. trgovačkom društvu Kućanstvo d.o.o. pribavio neosnovanu imovinsku korist u iznosu 21.834,63 kuna.

II. dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevaru u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po članku 247. stavak 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25., dalje: KZ/11).

III. Na temelju odredbe čl. 247. st. 1. KZ/11. okrivljeni ŽP se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju odredbe članka 56. KZ/11. okrivljenom ŽP se izriče

u v j e t n a  o s u d a

te kazna zatvora 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti, ako okrivljeni u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju odredbe čl. 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.) dužan je okrivljeni ŽP platiti trošak kaznenog postupka u iznosu 600,00 eura (šesto eura) od čega za financijsko knjigovodstveno vještačenje vještaka Bruna Grubišića iznos 272,84 eura, a na ime paušalne svote 327,16 eura, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu (ranije Sinju) podiglo je pred ondašnjim Općinskim sudom u Sinju optužnicu broj: K-DO-232/2010 i KPO-DO-10/10 od 16. veljače 2011., protiv okrivljenog ŽP i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i dr. KZ/97..

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-272/14-4 od 28. ožujka 2014. određen je Općinski sud u Splitu kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u kaznenim predmetima Općinskog suda u Sinju.

3. Rješenjem broj: K-476/14 od 25. rujna 2015. obustavljen je postupak protiv drugookrivljenog trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/97., u svezi s odredbom čl. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

4. Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-476/2014-63 od 18. lipnja 2024. okrivljeni ŽP proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevarom u gospodarskom poslovanju – iz članka 293. stavak 1. KZ/97. te je osuđen na kaznu zatvora 6 mjeseci, uz primjenu mjere upozorenja – uvjetne osuda s rokom provjeravanja 2 godine od pravomoćnosti presude i uz obvezu plaćanja troška postupka. Citiranom presudom prema okrivljenomu članak 452. točka 6. ZKP prema okrivljenom ŽP odbijena je optužba zbog kaznenog djela prijevare opisanog i kažnjivog u članku 224. stavak 1. KZ/97.

5. Povodom okrivljenikove žalbe, citirana presuda u osuđujućem dijelu je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj: Kž-369/2024-11 od 28. svibnja 2026. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pri čemu je ukazano na pitanje pravilne primjene kaznenog zakona, odnosno potrebe primjene blažeg zakona.

6. Na raspravu od 17. kolovoza 2026. okrivljeni ŽP nije pristupio, dok je pristupila njegova braniteljica. S obzirom na zdravstvene razloge kojima je okrivljeni opravdavao svoj nedolazak, sud je prije donošenja odluke o mogućnosti održavanja rasprave u njegovoj odsutnosti, proveo medicinsko vještačenje njegove raspravne sposobnosti po vještaku prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića. Vještak je, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju okrivljenika i podatke relevantne za procjenu njegove sposobnosti sudjelovanja u kaznenom postupku, utvrdio da okrivljenik boluje od kronične hipertenzije koja se liječi i kontrolira, ali da takvo zdravstveno stanje ne predstavlja zapreku njegovu dolasku na sud ,niti njegovu sudjelovanju na raspravi. Prema nalazu i mišljenju vještaka, okrivljenik je sposoban pratiti tijek rasprave, razumjeti njezin sadržaj i pitanja koja mu se postavljaju, na njih odgovarati te aktivno sudjelovati u postupku, slijedom čega je vještak zaključio da je okrivljenik raspravno sposoban.

6. 1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Šimuna Anđelinovića prihvatio u cijelosti kao stručan, jasan i uvjerljiv. Vještak je svoje mišljenje dao na temelju medicinske dokumentacije relevantne upravo za procjenu raspravne sposobnosti okrivljenika te je na raspravi jasno i argumentirano obrazložio zbog čega utvrđeno zdravstveno stanje ne predstavlja zapreku pristupanju sudu i aktivnom sudjelovanju u kaznenom postupku. Njegov nalaz je određen i logičan, a sud nije utvrdio nijednu okolnost koja bi dovodila u pitanje njegovu stručnu utemeljenost ili pouzdanost.

7. Stoga, sud nije prihvatio da zdravstveno stanje okrivljenika predstavlja opravdanu zapreku njegovu pristupanju raspravi.

7. 1. Kako je okrivljeni ŽP bio uredno pozvan na raspravu, a tijekom postupka se očitovao o optužbi te bio upoznat s dokaznim prijedlozima optužbe i upozoren na odredbu članka 404. st. 5. ZKP/08. o mogućnosti održavanja rasprave bez njegove nazočnosti, a imajući u vidu dokaze koje je trebalo izvesti i da ga je na raspravi zastupala braniteljica, sud je ocijenio da okrivljenikova nazočnost na raspravi nije nužna i da su ispunjene zakonske pretpostavke za održavanje rasprave u njegovoj odsutnosti, u skladu s odredbom članka 404. st. 5. ZKP/08..

8. Na raspravi od 17. kolovoza 2026. pročitan je okrivljenikov stav o optužbi kojim se okrivljeni ŽP nije smatrao krivim za terećeno kazneno djelo, pa imajući u vidu takav njegov stav o optužbi, izvodili su se dokazi.

9. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani: izvadak iz obrtnog registra (list 142 i 143 spisa), otvorene stavke kupaca za 2010. (list 144 spisa) sa računima- otpremnicama 348/09 od 7. listopada 2009., 349/09 od 7. listopada 2009., 350/09 od 7. listopada 2009., 351/09 od 7. listopada 2009., 352/09 od 9. listopada 2009., 382/09 od 22. listopada 2009., 403/09 od 6. studenog 2009., 420/09 od 18. studenog 2009., prijedlog i rješenje o ovrsi od 19. ožujka 2010., prijedlog radi provedbe ovrhe od 14. svibnja 2010., zapisnik o popisu i procjeni za ovrhu, podnesak oštećenika od 9. prosinca 2010., otpremnice 265/09 od 7. kolovoza 2009., 289/09 od 1. rujna 2009., 293/09 od 2. rujna 2009., 305/09 od 7. rujna 2009., 318/09 od 15. rujna 2009. sa potvrdama o otpremi, izvješće Policijske postaje Sinj broj 511-12-31-03-47/42-10 od 16. prosinca 2010., izvješće Porezne uprave, Područni ured Split od 4. siječnja 2011. sa prilozima (list 57-81 spisa), izvješće PP Sinj, broj: 511-12-31-03-47/42-10 od 30. siječnja 2011. (list 82-83 spisa) obavijest PBZ-a o blokadi računa (list 6 spisa), račun broj 08/2010 (list 7 spisa) 09/2010 (list 8 spisa), 04/2010 (list 9 spisa), 03/2010 (list 10 spisa), 05/2010, (list 11 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. (list 12-13 spisa) računi i otpremnice (list 14-22 spisa) žalba tužitelja od 22. veljače 2010., tužba od 27. siječnja 2010., preslike naloga za plaćanje, rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika od 23. srpnja 2010. sa dostavnicom, specifikacija kamata, rješenje o ovrsi klasa: UP/I-415-02/2010- 001/00037, urbroj: 513-007-17-06/2010-01 od 9. travnja 2010. sa dostavnicom, rješenje o ovrsi klasa: UP/I-415-02/2010-001/00038, ur.broj: 513-007-17-06/2010-01 od 9. travnja 2010. sa dostavnicom i dopis PU Zadarske od 22. svibnja 2019. sa prilozima (list 380-396 spisa) te podnesak opunomoćenika oštećenika od 10. prosinca 2014. Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka MP sa rasprave od 5. rujna 2012. (u spisu list 221-222), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZP sa rasprave od 12. listopada 2012. (u spisu list 224), zapisnik o ispitivanju svjedoka EP sa rasprave od 3. prosinca 2012. (u spisu list 226-227). Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08. uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka ZP pred Županijskim sudom u Slavonskom Brodu od 3. listopada 2017. (u spisu list 366) i financijsko vještačenje vještaka Bruna Grubišića. Pročitan je izvadak prekršajne evidencije za okrivljenog (u spisu list 516) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog (u spisu list 513-515), a na kraju dokaznog postupka pročitana je obrana okrivljenog ŽP sa rasprave od 13. lipnja 2024., sa rasprave od 22. svibnja 2017. i sa rasprave od 5. rujna 2012. i od 12. listopada 2012.

10. Prethodno, na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 iz spisa je izdvojena službena zabilješka Policijske postaje Biograd od 17. siječnja 2011. o obavljenom obavijesnom razgovoru s EP (u spisu list 2-3). Službena zabilješka je obavijest koju je policija dobila od građana, a na okolnost kaznenog djela za koje se tereti okrivljeni i na kojoj se ne može temeljiti sudska odluka, niti se može koristiti u postupku.

11. Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbijeni se dokazni prijedlozi obrane za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem po novom vještaku te za ispitivanjem svjedoka NP, kao nevažni i odugovlačeći. S obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka i činjenice koje su izvedenim dokazima utvrđene, provođenje novog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sud nije smatrao potrebnim, budući da je postojeći nalaz i mišljenje vještaka Bruna Grubišića izrađen na temelju relevantne poslovne i financijske dokumentacije, jasan je, potpun i međusobno neproturječan te daje odgovore na sva pitanja odlučna za utvrđivanje činjenica koje se odnose na poslovanje društva Kućanstvo d.o.o., primitke na njegovu računu, mogućnost podmirenja obveze prema oštećenom društvu te kasniju blokadu računa. Navodima obrane nije dovedena u pitanje pravilnost niti vjerodostojnost tako utvrđenih podataka, zbog čega bi novo vještačenje predstavljalo nepotrebno ponavljanje već provedenog dokaza, a ponovnim izvođenjem ovog dokaza postupak bi se nepotrebno odugovlačio. Odbijen je i prijedlog za ispitivanje svjedoka NP, kao nevažan budući okolnosti poslovnog odnosa društva Lujo d.o.o. i obrta ZP Šapine nisu bitne za utvrđivanje činjenica koje čine predmet ovog kaznenog postupka, odnosno za ocjenu poslovnog odnosa okrivljenikovog društva Kućanstvo d.o.o. i oštećenog društva Schomburg d.o.o., pa izvođenje tog dokaza nije važno za činjenična utvrđenja i odlučivanje u ovom postupku.

12. U iskazu na raspravi pred sudom 13. lipnja 2024. okrivljeni ŽP je naveo da je ostaje pri svojoj obrani sa rasprave od 22. svibnja 2017. i tako se branio.

12. 1. Tada (na raspravi od 22. svibnja 2017.) okrivljeni je naveo da ostaje pri obrani iznijetoj pred Općinskom sudom u Sinju od 12. listopada 2012. Imovinskopravni zahtjev oštećenika u ovom postupku je podmirio jer mu je zbog ovršnog postupka bila blokirana imovina, automobili i plaća i zbog toga je podmirio dug. Dug koji je oštećeniku nastao i koji je fakturiran na Alkar gradnju podmirio je ranije. Razlog zašto s oštećenikom nije nastavio poslovati preko obrta [obrt], nego preko Kućansto d.o.o. leži u činjenici što je u jednom trenutku, ne zna točno kada, otvorio jedan dućan u Solinu, koji u formalnom smislu, za tu djelatnost nije mogao poslovati kao obrt, već isključivo kao trgovačko društvo. Ovo se ogledalo u činjenici što obrt nije bio registriran za bavljenje takvom djelatnosti, a isto tako s obzirom da sam se školovao izvan RH, zbog svoje stručne spreme, poznavanja hrvatskog jezika i pisma, tada je bilo svrsishodnije registrirati trgovačko društvo i nastaviti se dalje baviti poslom koji je radio kao obrtnik. Nikada "Kućanstvo" d.o.o. nije naručilo robu od oštećenika, a koja bi potom bila isporučena ZP. Točno je da je jednom ili dva puta dozvolio da za ZP bude naručena roba, posredno peko EP i te račune mu je ZP i platio. Kada se našao sa EP i kada mu je dozvolio da za Šapinu posredstvom Alkar gradnje naruči robu, nije točno znao vrstu i količinu naručene robe, no dozvolio je da to bude u vrijednosti između 2.00,00 do 3.000,00 kuna kako mu je EP i rekao da će biti. Izričito je dao svoju suglasnost za jednu narudžbu. No, nedugo nakon ovoga dobio je još jedan račun za robu za koju nije naručio opet preko Alkar gradnje. Kontaktirao je EP i naljutio se zbog ovog računa, znajući da tu robu nije naručio, a tada mu je EP rekao da je to roba za Šapinu i da će mu biti plaćena. Dopustio je fakturiranje i tog računa koji mu je kasnije plaćen. No, sve ostalo što je uslijedilo i misli da je teretilo Kućanstvo d.o.o., za robu koju je posredstvom EP naručivana za Šapinu, nije dozvolio, odobrio, niti je na bilo kakav način upoznat s tim. U om periodu svakodnevno su stizali računi za robu koju nije naručivao od oštećenika, kontaktirao je EP, a kasnije i ZP. Zamolio ih je se takva praksa više ne radi, jer nemaju njegovu dozvolu za to. EP ga je umirivao i govorio da će mu ZP to i platiti, a što nije učinio. Upravo novčani iznosi za koje se tereti u optužnici predstavljaju vrijednost naručene robe za ZP, koju nije odobrio, a ni naručio, a koju u konačnici ZP nije platio. Nije se obratio Schomburg d.o.o. i osporavao ove račune, već se javljao isključivo EP radi toga. Ne može se sjetiti da ga je tijekom 2009. zvala telefonom SP iz Schomburg d.o.o., sjeća se da ga je zvao netko, jedna ženska osoba oštećenika, a u kojim razgovorima je objašnjavao ovaj odnos između njegovog društva EP, ZP. U tom razgovoru nikada nije obećavao da će dug platiti, jer nije imao što plaćati.

12. 2. Okrivljenomu su predočene na uvid otpremnice koje prate račune, list spisa 18, 19, 20, 21, 22, s upitom je li igdje prepoznaje svoj potpis kao preuzimatelj naručene robe, na što je odgovorio da nigdje nije njegov potpis.

12. 3. EP nije dobro poznavao, a kasnije je saznao da on nije zaposlenik oštećenika već posrednik u prodaji za istog koji je u inkriminirano vrijeme imao svoj obrt. No, neovisno što ga nije dobro znao, niti su prethodno imali dugu poslovnu suradnju, bio je spreman izići u susret i učiniti uslugu za ZP, jer ga je EP to zamolio jer da mu je ZP jako dobar prijatelj. Posebno mu nije davao dozvolu da naručuje u ime njegovog društva robu za druge osobe koje se u otpremnicama navode. Nije prigovorio rješenju o ovrsi koje je doneseno u ovršnom postupku koje je Schomburg d.o.o. pokrenuo protiv njega za dugove obrta [obrt] jer je u to vrijeme preselio na drugu adresu tako da pravovremeno nije mogao podnijeti prigovor. Nije izdao zadužnicu za obveze obrta [obrt] ni za Kućanstvo d.o.o. kao garanciju plaćanje potraživanja Schomburg d.o.o. niti je to Schomburg d.o.o. od njega tražio. To od njega nije tražio ni EP.

12. 4. Odgovarajući na pitanje suda je li oštećenom trgovačkom društvu prijavio postupanje CP i obavijestio o ovomu što navodi u iskazu, okrivljeni se branio da razgovarajući sa ženskom osobom iz oštećenog trgovačkog društva njoj je kazao da EP koristi njegovu firmu i njihov odnos i da za obrt ZP naručuje robu, no ta gospođa nije imala sluha za ovakav njegov navod i ništa nije kazala. O tome je razgovarao s EP, sve kako je u iskazu i naveo i EP je obećavao da će tu situaciju riješiti. Račune za robu oštećenog trgovačkog društva, nije osporio oštećenom društvu, o tome je razgovarao s EP i on je to obećao riješiti. Trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. inicijalno je osnovao njegov otac, a kada ja bio njegov direktor to društvo nije aktivno poslovalo. Prve proizvode iz asortimana oštećenika naručio je za preuređenje svoje kuće, a kako su proizvode oštećenika mogle kupiti samo pravne osobe, naručio ih je preko Kućanstva d.o.o. Nakon ovoga, EP je samoinicijativno, bez njegovog znanja i dozvole u ime Kućanstva d.o.o. naručivao proizvode za ZP i fakturirao preko Kućanstva d.o.o. i zbog toga je nastao cijelo ovaj problem. Po njemu, između EP i ZP je došlo do problema oko plaćanja jer je EP radio nešto za ZP, a ovaj mu nije platio. Nije znao komu se roba isporučuje i zato nije ni mogao kontaktirati ZP i reći da ne želi da se preko Kućanstva d.o.o. naručuje roba za njegov obrt. ZP je upoznao na sudu u Sinju. S ZP je jednom razgovarao telefonom i to nakon što je podmirio dug oštećenom. Potom, iz iskaza svjedoka ZP od 12. listopada 2012. je pročitan dio iskaza "Ovdje okrivljenog ŽP prije nisam poznavao. Čuo sam se s njim telefonskim putem jer on mene nazvao budući da mu jedan račun nije bio plaćen." a okrivljenog se pitalo je li istina ovo što navodi svjedok, a okrivljeni je naveo da ne može pojasniti ovakav njegov navod. No sada nakon proteka toliko vremena više se i ne sjeća je li s njime razgovarao i ne sjeća se je li uopće prefakturirao robu za ZP.

12. 5. Na raspravi pred sudom 5. rujna 2012. okrivljeni je naveo da je u inkriminirano vrijeme bio vlasnik obrta " [obrt]" kao i član uprave Kućanstvo d.o.o. Na sajmu Saso u Splitu upoznao je EP, prodajnog predstavnika Schomburga. Ta firma se bavi hidroizolacijama i bila mu je poznata još iz Njemačke, jer se i tamo bavio hidro izolacijama. S EP je dogovorio materijal za jedno gradilište u Zadvarju, materijal mu je isporučen i to je uredno platio. To je bilo negdje u 2009. Nakon toga od ove firme uzeo je još robe za svoju kuću i radilo se o iznosu oko 3500-4000 kn. Osim ovoga, za sebe, od firme Schomburg nije naručivao materijal. Kasnije su dolazili računi, ali s tim nje imao ništa. EP ga je jednom nazvao i tražio može li za ZP iz [adresa] fakturirati robu jer ovaj ne može u Schomburga kupovali na što je pristao i isporučio je račun ZP .Taj račun mu je plaćen. Poslije su mu pristizali računi za robu koju nije naručio i u vezi toga je nazvao EP, a on mu je govorio da će sve to riješiti. EP mu je mailom slao koje račune treba platiti. Tako se sjeća da je jedan glasio na O, drugi na ĐP, no to nije plaćao jer robu nije ni naručivao niti mu je roba isporučena. Iz Schomburga ga je nazvala jedna gospoda iz računovodstva i pitala kada namjerava platiti račune, a on joj je rekao da s tim nema ništa, jer robu nije naručio, niti ju je dobio. Prema računima vidio je da je roba dostavljena u [adresa] i u [adresa].

12. 6. Na pitanje braniteljice naveo je da je O, ĐP i ZP par računa prefakturirao i ti računi mu nisu plaćeni, a ni "Kućanstvo" te račune nije platilo "Schomburgu". EP mu je dao broj mobitela od O, ali na taj broj mu se nitko nije javio. O kao ni ĐP, nije poznavao, a poslije je saznao da su EP i ĐP suradnici. Kasnije je stupio u kontakt sa ZP koji mu je rekao da je za EP nešto radio na Braču i da mu EP nije platio i da to riješi s njim. EP nije tražio nikakvo sredstvo osiguranja plaćanja. Ne zna zbog čega ZP nije mogao kupovati od " C", to mu ni EP nije rekao. Bila su dva, tri računa za "Alkar gradnju" a ostalo je išlo za Kućanstvo d.o.o., a riječ je o robi koja je išla ZP bez njegovog znanja.

12. 7. U Solinu je unajmio jedan poslovni prostor, ali zbog prokišnjavanja napustio je taj prostor zbog čega je vlasnik prostora "Aldi" aktivirao zadužnicu od 80 ili 100 tisuća kuna. Tada je blokiran račun. Nakon toga otišao je kod odvjetnika u Solinu da se ta zadužnica vrati, ali je to odbijeno. Mislio je da će se taj postupak riješiti pozitivno i zato nije pokrenuo pokretao stečajni postupak.

12. 8. Na pitanje opunomoćenika oštećenog okrivljeni se branio da se ne može sjetiti kad je odjavio obrt. Robu je naručio i platio prije odjave obrta. Robu koju je naručio za svoju kuću je naručio preko "Alkar gradnje", a obrt je odjavljen otprilike 2-3 mjeseca nakon toga. Povodom ovih spornih računa nije nisam ništa poduzeo osim što je razgovarao s EP koji je govorio da će to biti riješeno. Smatrao je da s tom robom nema ništa jer je nije naručio, zbog čega ništa nije ni poduzimao po pitanju toga. EP je vidio 3-4 puta u životu, jedan put mu je dovezao materijal i popili su par puta kavu i to su bili svi njihovi odnosi.

12. 9. Danas živi u [adresa] i radi u trgovačkom društvu Bauwerk Bautrager GmbH, Muchen, ostvaruje plaću oko 2.500 eura, otac je četvero malodobne djece, supruga je zaposlena. Vlasnik je obiteljske kuće na adresi u [adresa], površine 150m[2] , te više zemalja u nepoznatoj površini.

13. Iz iskaza svjedoka TP proizlazi da ŽP nije direktno naručivao robu od Schomburga, nego je robu naručivao njihov regionalni predstavnik CP. To zna po tome što je CP u firmu slao izdatnice na osnovu kojih su se ispostavljale fakture obrtu [obrt] i društvu Kućanstvo d.o.o.. ŽP ne poznaje i s njim nije kontaktirao. Načelno, narudžba robe se vršila tako da bi se zainteresirana stranka obratila regionalnom predstavniku, koji su imali skladišta s robom u vrijednosti od oko 10 tisuća eura te bi robu isporučili i C bi poslali izdatnicu na temelju koje bi C fakturirao robu. EP je bio Schomburgov regionalni predstavnik za područje od Senja do Dubrovnika. Poznato mu je da je prva narudžba za Alkar gradnju bila 7. kolovoza 2009. da bi EP kazao da će od 7. listopada 2009. pa ubuduće narudžbe ići na Kućanstvo d.o.o. Kako je do 15. listopada 2009. bio rok za plaćanje Alkar gradnji račune nisu prefakturirali na Kućanstvo d.o.o. nego je taj dio i dalje teretio Alkar gradnju, a ostalo je išlo na Kućanstvo d.o.o. Zna i to da je kasnije SP koja je bila asistent direktora razgovarala sa ŽP i tražila je zadužnicu do 50 tisuća kuna, ali zadužnica nije dobivena. I s EP se razgovaralo vezano za tu zadužnicu. EP je imao skladište u Zadru. Bilo je problema sa naplatom kupaca sa kojima je EP radio, a sa drugim regionalnim zastupnicima nije. Sjeća se da ga je nazvao gospodin ZP koji je rekao da je napokon pronašao njihov broj direktno te da je do sada radio sa materijalima C, ali preko EP. On nije spominjao ŽP.

13. 1. Na pitanje braniteljice okrivljenog svjedok je naveo da je od svih regija najviše bila zadužena Dalmacija za koju je predstavnik bio EP. Zadužnica je zatražena u vrijeme kada su narudžbe prešle sa Alkar Gradnje na Kućanstvo d.o.o. U firmi nemaju nikakve dokumentacije da bi [obrt] ili Kućanstvo d.o.o. naručivali robu jer se to radilo preko regionalnih predstavnika. Svjedoku nije poznato da se ŽP javljao u firmu i reklamirao račune za robu koju nije naručio, niti su inače imali takvih situacija. Nikad se nije dogodilo da bi netko iz neke druge regije Hrvatskoj naručio robu od predstavnika u Dalmaciji nego bi ga se uvijek naputilo na predstavnika u njegovoj regiji.

14. Svjedok EP u svojem iskaz je naveo da je u inkriminirano vrijeme bio predstavnik firme Schomburg za Dalmaciju. Radio je na proviziju. ŽP je upoznao na sajmu u Splitu i tada se ŽP bavio građevinom. Firme [obrt] i Kućanstvo preko njega su naručivale robu. Robu je isporučivao Schomburg i plaćanje je vršeno Schomburgu. S obzirom da je proviziju dobivao jedino od robe koja je plaćena, od " C" bi dobio obavijesti kada i od koga roba ne bi bila plaćena, zbog čega je vodio računa da se roba plati. Sjeća se da su dolazile obavijesti o nekim neplaćenim računima od strane Alkar gradnje i Kućanstva. Kontaktirao je ŽP vezano za neplaćene račune i on je obećavao da će platiti, no to nije učinio. Sjeća se da je po informaciji dobivenoj od ŽP kontaktirao ZP iz [adresa] i rekao mu da ono što nije platio da plati ŽP, jer mu je ŽP rekao da je ZP uzimao robu preko njega. Međutim, ZP mu je kazao da je sve što mu je fakturirano i platio.

14. 1. Na pitanje zastupnice optužbe svjedok je naveo kako ŽP nikada nije imao primjedbi da nije dobio naručenu robu. Njemu nije reklamirao robu, a navodno je reklamirao kod " C" kad je već ušao u problem.

14. 2. Na pitanje braniteljice svjedok je naveo da su se ŽP, ZP i on dogovorili da " [obrt]" može isporučivati robu ZP za razliku u cijeni. Kako je ZP došao u kontakt s ŽP to ne zna. Ne zna zašto ZP nije direktno kupovao robu od " C". Obrt [obrt] robu je naručivala telefonom i mailom. Kome treba prefakturirati naručenu robu ŽP je znao, jer je imao otpreminice od " C", a otpremnica bi direktno dolazila ŽP i otpremnice nisu njemu (EP) dolazile. Roba koja je išla ZP on ju je sam i preuzimao od špeditera, a robu koja je išla ŽP je preuzimao ŽP. Roba se ŽP isporučivala direktno na gradilište ili u njegovoj trgovini izvan Splita. Ako je imao gradilište u Zadru onda je robu dobio u Zadru. Svjedok navodi da je od "Intereurope" preuzimao robu koja je dolazila u Zadar od "Schomburga", ali ne samo za ŽP nego i za sve druge kupce te bi je potom isporučio kupcima ili bi oni sami došli po nju. Tada bi kupac na otpremnici potpisao primitak robe. Poznato mu je da je JP iz firme "Aqua hidroizolacije" također došao u problem i nije mogao platiti robu. Je li on radio sa ŽP to ne zna. Svjedok misli da za ĐP nije naručivao i otpremao preko ŽP. Ne posjeduje e poruke koje je razmjenjivao s okrivljenim. Kada mu je braniteljica predočila e poruku od 14. prosinca 2009. svjedok je naveo da su kupci znali tražiti da se račun prefakturira. Na čiju je inicijativu do toga došlo u konkretnom slučaju, ne može se sjetiti jer se u detalje ne sjeća, ni predočenog e maila. ŽP da to nije mogao učiniti onda to ne bi ni napravio. Pojašnjavajući odnos narudžbe i plaćanja robe od strane ZP, svjedok je naveo da je ZP robu naručio od njega ili od ŽP. Nakon toga " C" bi robu isporučio ZP, a fakturirao ŽP. ŽP bi prefakturirao ZP. ZP je bio u obvezi platiti ŽP, a ŽP " C". Kad bi ZP preko njega (svjedoka) naručio robu o tome bi obavijestio ŽP, jer je njegov (svjedokov) dio novca od " C" bio u tome. To je ona provizija koju je trebao dobiti. Uvijek bi ŽP obavijestio prije isporuke. Svjedok navodi da je od okrivljenog tražio sredstvo osiguranja plaćanja za Alkar-gradnju i Kućanstvo d.o.o. prije početka suradnje i to zadužnicu u visini 50 tisuća kuna, ali je ŽP nije dao, iako je obećavao da će je dati, poslati " C" direktno. Ne zna je li je konačno i dao, njemu nije. ŽP na robu koju je fakturirao ZP naplaćivao je proviziju, odnosno razliku u cijeni, kada bi prefakturirao robu.

14. 3. ŽP nikada nije rekao da neće platiti ove račune. Znao bi mu reći da je došao u financijsku krizu i da će kad dobije poslove to platiti. On je u početku govorio da mu ZP nije platio, zbog čega je kontaktirao ZP koji mu je potvrdio da je platio i da sve može dokumentirati. Razgovor sa ZP je prenio i ŽP koji na to nije ništa kazao. ŽP je govorio da ima u vidu poslove u Vodicama i da će iz tih poslova nešto moći platiti, govorio je i da su mu njegovi kupci nešto ostali dužni.

15. Svjedok ZP prilikom svojeg ispitivanja pred Općinskim sudom u Sinju 12. listopada 2012. je naveo da se je nakon povratka iz Njemačke otvorio svoj obrt i to 1. srpnja 2008., koji se bavio hidro izolacijama. EP je upoznao 2008. i on je tada bio predstavnik Schomburga u Hrvatskoj. Baš od te tvrtke je želio nabavljati materijal za rad. Kroz 2009. poslovao je tako da bi od EP naručio materijal za rad nakon čega bi mu materijal bio isporučen putem dostavljača Inter Europa. Uz robu bi dobio i otpremnicu. Ne, u početku, ali kasnije na otpremnicama bi bile navedene firme Kućanstvo d.o.o. i [obrt]. Nakon par dana što bi zaprimio robu došli bi i računi na kojima je također bio naveden M i Kućanstvo. Sve račune uredno je podmirio. Ovdje okrivljenog ŽP prije nije poznavao. Čuo se s njim telefonskim putem, jer ga je ŽP zvao jer mu jedan račun nije bio plaćen. Zbog tog računa ŽP ga je zvao par puta i on je na kraju taj račun platio. Od 2010. posluje sa Schomburgom direktno, a ne preko EP.

15. 1. Na pitanje braniteljice svjedok je naveo da s EP nije dalje poslovao jer se s njim posvađao, a ta svađa nema veze sa [obrt] i Kućanstvom. Siguran je da je podmirio sve račune [obrt] i Kućanstvu.

15. 2. Ne zna točno količinu ovako naručene rode preko Kućanstva d.o.o. i [obrt]. Robu je dobivao i preko drugih firmi. No, i to je bila Schomburgova roba jer je koristio isključivo njihovu robu. Jedne prigode nazvao ga je okrivljenik, ne može se točno sjetiti sadržaja tog razgovora, no to nije imalo nikakve veze sa neplaćenim računima. Okrivljeni mu je rekao da se dogovore oko plaćanja i kada mu bude mogao platiti da to učini na račun koji će mu dati, jer da je ovaj račun blokiran. Svjedok navodi da mu je platio na račun koji je imao i na koji je uvijek plaćao, a je li to račun Kućanstva ili [obrt], to ne zna. Inače u ovom poslu njemu ništa nije bilo čudno. Robu bi naručio, roba bi uredno došla, uredno ju je platio, sve je bilo transparentno i nije dobivao robu na crno. Njegov obrt se zove Izolacijski obrt "Šapina". S EP nije zaključio pisani ugovor. Ne zna rok plaćanja računa, u početku je plaćao odmah, a jedan račun je kasnio platiti. Dug između njega i EP se ne odnosi na robu koja je naručena preko [obrt] i Kućanstva.

15. 3. Svjedok ZP u svojem iskazu pred Županijskim sudom u Slavonskom Brodu je naveo da je povodom ovog postupka ispitan pred Općinskim sudom u Sinju tijekom 2012. godine. Nakon što se vratio iz Njemačke da je 1. srpnja 2008. otvorio svoj obrt, a tijekom 2008. godine upoznao je EP koji se predstavio kao predstavnik Schomburga u Republici Hrvatskoj. Tijekom 2009. od predstavnika EP naručio bi materijal koji mu je trebao za rad, a EP bi taj materijal isporučio putem dostavljača Inter Europa. Uz robu dobio bi i otpremnicu. Kasnije, na otpremnicama bi bilo navedeno društvo Kućanstvo d.o.o. ili obrt [obrt]. Budući je robu primio, uredno je račune podmirivao. Kada ga se pita koji je razlog zbog kojeg je obrt [obrt] posredno naručivao robu od Schomburg d.o.o. putem trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o. i obrta [obrt] umjesto neposredno od Schomburg d.o.o., odgovorio je da je uvijek kontaktirao s EP i smatrao da naručuje robu od C, jer mu se ovaj predstavio kao predstavnik, a zašto su kasnije ispostavljene otpremnice i računi od ovog društva, odnosno obrta, da ne zna. No, kako je robu uredno primao, tako ju je uredno i plaćao. Kakvi su odnosi bili između Schomburga i ovog društva i obrta, to ne zna. Što se tiče pitanja je li postojala razlika u cijeni po kojoj je roba plaćena u odnosu na cjenik Schomburg d.o.o., odnosno je li je [obrt] i Kućanstvo naplaćivalo ikakvu naknadu ili proviziju, svjedok je naveo da ne zna. Je li je Kućanstvo d.o.o. ili [obrt] imalo neke pogodnosti (kao rabat i sl.) prilikom naručivanja robe od Schomburga u odnosu na ostale kupce, to ne zna. Ne zna je li naručena roba njemu ikada isporučena direktno od [obrt] ili Kućanstva d.o.o., ali obzirom da su otpremnice glasile na obrt [obrt], odnosno društvo Kućanstvo d.o.o., pretpostavlja da jesu. Dokumentaciju o poslovanju s navedenim društvom, odnosno obrtom dostavio je Policijskoj upravi Brodsko posavskoj na tražnje Policijske uprave Zadarske, tako da tu dokumentaciju nema u posjedu. Kada mu je predočen zapisnik s rasprave kod Općinskog suda u Sinju od 12. listopada 2012. svjedok je naveo da je sve što je kazao istina i pri tome da ostaje.

16. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka Bruna Grubišića, u dijelu relevantnom za predmet ovog postupka proizlazi da je trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. u razdoblju od 7. listopada do 18. studenoga 2009. od društva Schomburg d.o.o. naručilo i zaprimilo robu u ukupnoj vrijednosti od 21.834,63 kuna, koja prema dokumentaciji iz spisa nije plaćena. Analizirajući promet po računu Kućanstva d.o.o., vještak je utvrdio da je društvo u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca 2009. ostvarilo primitke u ukupnom iznosu 61.961,02 kune, iz kojih su se predmetne obveze prema društvu Schomburg d.o.o. mogle podmiriti. Prema nalazu vještaka, podmirenje predmetne obveze nije bilo prioritet, već su raspoloživa sredstva korištena za podmirivanje drugih obveza društva. Vještak je nadalje utvrdio da se Kućanstvo d.o.o. od 22. veljače 2010. nalazilo u neprekidnoj blokadi, nakon čega se vjerovnici putem blokade nisu mogli naplatiti, jer na računu društva nije bilo raspoloživih sredstava, osim zanemarivog iznosa.

16. 1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Bruna Grubišića prihvatio kao stručan, jasan, potpun i vjerodostojan dokaz. Nalaz je izrađen na temelju poslovne i financijske dokumentacije sadržane u spisu, a njime je odgovoreno na pitanja relevantna za ovaj postupak. Njegovi zaključci o vrijednosti neplaćene robe, prometu i primicima Kućanstva d.o.o., mogućnosti podmirenja predmetne obveze iz ostvarenih primitaka te vremenu nastupanja neprekidne blokade imaju neposredno uporište u dokumentaciji koju je analizirao. Nalaz je u navedenim utvrđenjima logičan i međusobno ne proturječan, a tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti kojima bi bila dovedena u pitanje pravilnost i istinitost stručnih činjeničnih utvrđenja vještaka. Utvrđenje vještaka da su sredstva kojima je društvo raspolagalo korištena za druge prioritete sud prihvaća kao financijsko-knjigovodstveno utvrđenje o kretanju i korištenju sredstava društva. Postojanje prijevarne namjere okrivljenika nije, međutim, pitanje financijsko-knjigovodstvene struke, već činjenično i pravno pitanje o kojem sud zaključuje na temelju ocjene svih izvedenih dokaza.

17. Iskaze svjedoka MP, EP i ZP sud je prihvatio u dijelovima koji se odnose na način poslovanja, naručivanja, fakturiranja i isporuke robe, budući su njihovi iskazi u odlučnim činjenicama međusobno suglasni te imaju potvrdu u materijalnoj dokumentaciji. Posebno je značajno da dio njihova iskazivanja o načinu poslovanja potvrđuje i sam okrivljenik, koji priznaje da je u određenim slučajevima pristao da se roba namijenjena ZP naručuje, odnosno fakturira preko njegovih poslovnih subjekata. Nitko od ispitanih svjedoka nije poznavao okrivljenog i prethodno nisu imali nikakva saznanja o poslovanju kako njegovog obrta tako ni trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o. Prema iskazima svjedoka EP i ZP nakon inkriminiranog razdoblja za kazneno djelo iz točke 2. optužnice oni su prestali poslovno surađivati zbog problema proizišlih iz posla, a to potvrđuje i okrivljeni. Uvažavajući da su ovi svjedoci ispitani (ZP **.**.2012., a EP **.**.2012.) nakon što su prestali poslovno surađivati i nakon što je rješenje o ovrsi u ovršnom postupku oštećenog protiv okrivljenog postalo pravomoćno (6. travnja 2010.) nisu imali razloga lažno iskazivati o svojim ulogama u poslovnom odnosu sa okrivljenim i njegovim društvom na način da lažno terete okrivljenog i da sebe međusobno zaštite od odgovornosti, zbog čega su njihovi iskazi lišeni skrivenih motiva.

18. Dokumentacija koja je pročitana tijekom dokaznog postupka cijenjena je vjerodostojnom i prihvaćena kao istinita, obzirom stranke nisu imali primjedbe na istu, niti je vjerodostojnost iste ičim dovedena u pitanje. Pri tome valja kazati da ovom presudom sud nije posebno obrazlagao značenje isprava: otvorene stavke kupaca za 2010. sa računima- otpremnicama 348/09 od 7. listopada 2009., 349/09 od 7. listopada 2009., 350/09 od 7. listopada 2009., 351/09 od 7. listopada 2009., 352/09 od 9. listopada 2009., 382/09 od 22. listopada 2009., 403/09 od 6. studenog 2009., 420/09 od 18. studenog 2009., otpremnice 265/09 od 7. kolovoza 2009., 289/09 od 1. rujna 2009., 293/09 od 2. rujna 2009., 305/09 od 7. rujna 2009., 318/09 od 15. rujna 2009. sa potvrdama o otpremi, račun broj 08/2010, 09/2010, 04/2010 03/2010, 05/2010, računi i otpremnice, preslike naloga za plaćanje, budući su je te isprave vještak Bruno grubišić koristio za izradu svojeg vještva te na temelju i tih isprava dao svoj nalaz i mišljene. Što se tiče ostale materijalne dokumentacije koja je pročitana u dokazne svrhe i to: izvadak iz obrtnog registra govori da je okrivljeni ŽP vlasnik obrta [obrt]. Prijedlog i rješenje o ovrsi, prijedlog radi provedbe ovrhe od 14. svibnja 2010., zapisnika o popisu i procjeni za ovrhu, podnesak oštećenika od 9. prosinca 2010., govore o postupanju oštećenog trgovačkog društva za prisilnom naplatom tražbine koje je oštećeno društvo imalo prema okrivljenom. Izvješće Policijske postaje Sinj, broj 511-12-31-03-47/42-10 od 16. prosinca 2010., izvješće Porezne uprave, Područni ured Split od 4. siječnja 2011. sa prilozima (list 57-81 spisa) odnosi se na dugovanja s osnova poreza i doprinosa ŽP kao vlasnika obrta [obrt] i trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o. . Iz ovih također proizlazi da je trgovačko društvo Kućanstvo u 2009. godini ostvarilo promet od 61.961,02 kuna, a što i vještak navodi u svojem nalazu i mišljenju. izvješće PP Sinj, broj: 511-12-31-03-47/42- 10 od 30. siječnja 2011. se odnosi na postupanje policije u svezi zahtjeva ODO u Sinju i nije bitno za meritorna utvrđenja u ovom postupku, Izvješće Policijske postaje Sinj, broj 511-12-31-03-47/42-10 od 16. prosinca 2010. se odnosi na postupanje policije po zahtjevu ODO Split i nije bitan za meritorna utvrđenja, obavijest PBZ-a, jest obavijest Privredne banke Zagreb upućena Kućanstvu d.o.o. kojim obavještavaju da je blokiran račun tog trgovačkog društva. Povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. (list 12-13 spisa) govori da je u inkriminiranom razdoblju direktor trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o. bio okrivljeni ŽP, što u postupku i nije sporno. Žalba tužitelja od 22. veljače 2010., tužba od 27. siječnja 2010. govore o sudskim postupcima trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o. protiv Aldi d.o.o. i nije bitno za meritorna utvrđenja u ovom postupku. Rješenje o ovrsi klasa: UP/I-415-02/2010- 001/00037, urbroj: 513-007-17-06/2010-01 od 9. travnja 2010. sa dostavnicom, rješenje o ovrsi klasa: UP/I-415-02/2010-001/00038, ur.broj: 513-007-17-06/2010-01 od 9. travnja 2010. sa dostavnicom govore o pokrenutom ovršnom postupku RH, Ministarstva financija i Porezne uprave protiv vlasnika [obrt] i nije bitno za meritorna utvrđenja predmetnog kaznenog djela. Dopis PU Zadarske od 22. svibnja 2019. sa prilozima (list 380-396 spisa) se odnosi na dostavu dokumentacije o poslovnoj suradnji između Lujo d.o.o. Zadar i izolacijski obrt [obrt] i nije bitna za meritorna utvrđenja predmetnog kaznenog djela. Podnesak opunomoćenika oštećnika od 10. prosinca 2014. govori o tome da je okrivljenik podmirio dug oštećeniku, a kojim podneskom je oštećenik odustao od prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva.

19. U odnosu na terećeno kazneno djelo, nije sporno da je okrivljeni u inkriminiranom razdoblju bio direktor trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o. Sinj i da je CP bio prodajni predstavnik oštećenog društva Schomburg d.o.o. i da je roba od oštećenog društva naručena preko njegovog prodajnog predstavnika CP u iznosu kako se navodi u činjeničnom opisu. Sukus okrivljenikove obrane je da robu iz činjeničnog opisa kaznenog djela nije naručio za potrebe društva Kućanstvo d.o.o. već da je tu robu CP naručio za obrt ZP bez njegovog (okrivljenikovog) znanja i dozvole. Upravo zbog toga tu robu nije platio i u poslovnom odnosu s oštećenim trgovačkim društvo nije postupao s prijevarnom namjerom.

20. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika ŽP da je predmetni dug Kućanstva d.o.o. prema društvu Schomburg d.o.o. nastao isključivo zbog samovoljnog postupanja EP, koji je bez njegova znanja i odobrenja u ime Kućanstva d.o.o. naručivao robu namijenjenu drugim osobama, odnosno obrtu ZP. Takva obrana prije svega nije u cijelosti suglasna, ni s navodima samog okrivljenika. Okrivljenik priznaje da mu način poslovanja prema kojem se roba namijenjena ZP naručivala, odnosno fakturirala preko njegova poslovnog subjekta nije bio nepoznat, budući je sam naveo da je u određenim slučajevima na takav način poslovanja pristao. Stoga se ne može prihvatiti tvrdnja da je EP takav način poslovanja uspostavio i provodio potpuno samostalno i bez znanja okrivljenika. Navedeno potvrđuje iskaz EP, koji je detaljno opisao način poslovanja prema kojem bi roba namijenjena Šapini bila naručena preko poslovnog subjekta okrivljenika, C bi je fakturirao tom subjektu, a potom bi bila prefakturirana ZP. Posebno je značajno da je EP izričito naveo da bi o narudžbi robe za ZP prije njezine isporuke obavijestio okrivljenika. Njegov iskaz stoga ne potvrđuje tvrdnju obrane o samovoljnom i neovlaštenom stvaranju obveza Kućanstva d.o.o., već upravo suprotno – potvrđuje da je okrivljeniku takav način poslovanja bio poznat. Ni iskaz ZP ne potvrđuje tvrdnju da je EP bez znanja okrivljenika koristio Kućanstvo d.o.o. za naručivanje robe. Posebno je značajno da je upravo okrivljenik kontaktirao ZP zbog jednog neplaćenog računa, nakon čega je ZP taj račun podmirio. Takvo postupanje okrivljenika potvrđuje da mu je bio poznat način poslovanja prema kojem je roba namijenjena ZP fakturirana preko njegova poslovnog subjekta. Naime, okrivljenik navodi da se EP usmeno obraćao i prigovarao mu zbog naručivanja robe preko njegovog trgovačkog društva za ZP i tražio da to ne čini. Navodi i da su ga kontaktirali iz oštećenog trgovačkog društva i da je tada u razgovoru sa jednom ženskom osobom ukazao na Brajkovićevo ponašanje, odnosno da bez njegove dozvole i znanja koristi njegovo trgovačko društvo za naručivanje robe za druge osobe, no da ta ženska osoba nije imala sluha za takav njegov navod. Iz iskaza EP ne proizlazi da ga je okrivljeni zvao s prigovorom o narudžbi robe preko njegovog društva i bez njegovog odobrenja i znanja kako tvrdi da jest, već suprotno, ovaj svjedok navodi da je okrivljenog zvao zbog nepodmirenih računa njegovog trgovačkog društva o kojima je saznao od oštećenog trgovačkog društva. Tada mu je okrivljeni obećavao da će dug podmiriti, navodio da ima stanovitih problema u poslu s drugim kupcima, da treba realizirati neke druge poslove i da će potom dug podmiriti. Doduše, svjedok navodi i da je okrivljeni govorio da se dugovanje odnosi i na nepodmirene računa za robu koja je isporučena ZP preko njegovog trgovačkog društva. Zbog toga, svjedok navodi da je kontaktirao i ZP i o tome ga pitao, no ZP je negirao dugovanje kazavši da je robu koja mu je isporučena preko okrivljenikovog trgovačkog društva uredno podmirio. Taj razgovor je prenio ŽP koji na to nije ništa kazao. Svjedok ZP navodi da ga je okrivljeni zvao zbog jednog nepodmirenog računa, koji doista i nije platio, no da ga je naknadno podmirio. Svjedok EP navodi da je od prodane robe dobivao proviziju, odnosno da je imao zaradu od naručene robe, koja mu se plaćala tek kada je dužnik robu i platio i da je stoga pratio i brinuo o plaćanju robe, što je logično jer je na takav način vodio računa i o svojim prihodima. Upravo od oštećenika EP saznaje o neplaćenim računima okrivljenikovog trgovačkog društva i to je povod zašto kontaktira okrivljenog ŽP po pitanju neplaćene robe. U tim razgovorima okrivljeni nije navodio ono što je rekao sudu i da se de facto njegova firma na svojevrstan način zloupotrebljava za naručivanje robe, već je najavljivao plaćanje robe kada bude imao dostatan priliv novčanih sredstava na računu od novih poslova. Ni iskaz ZP ne potvrđuje tvrdnju da je EP bez znanja okrivljenika koristio Kućanstvo d.o.o. za naručivanje robe. Posebno je značajno da je upravo okrivljenik kontaktirao ZP zbog jednog neplaćenog računa, nakon čega je ZP taj račun podmirio. Takvo postupanje okrivljenika potvrđuje da mu je bio poznat način poslovanja prema kojem je roba namijenjena ZP fakturirana preko njegova poslovnog subjekta. Sud je imao u vidu i obranu okrivljenika da na pojedinim otpremnicama nema njegova potpisa te da robu nije osobno preuzeo. Međutim, izostanak njegova potpisa odnosno činjenica da robu nije fizički preuzeo sama po sebi ne dokazuje da je roba naručena bez njegova znanja i odobrenja. Iz izvedenih dokaza proizlazi da se roba prema utvrđenom načinu poslovanja mogla neposredno isporučiti krajnjem korisniku, dok je račun glasio na poslovni subjekt preko kojeg je posao realiziran. Stoga činjenica da okrivljenik nije fizički preuzeo robu nije odlučna za utvrđenje je li za narudžbu znao i je li na takav način poslovanja pristao. Za ocjenu obrane značajno je i ponašanje okrivljenika nakon dospijeća predmetnih računa. Iz iskaza EP proizlazi da je okrivljenika kontaktirao zbog neplaćenih računa, a okrivljenik tada nije tvrdio da Kućanstvo d.o.o. s tim računima nema nikakve veze, niti da je EP bez njegova ovlaštenja stvorio obveze društva, već je govorio o njihovu plaćanju. Da je okrivljenik doista bio suočen s obvezama koje je druga osoba potpuno samovoljno i bez njegova znanja stvorila u ime njegova trgovačkog društva, životno bi bilo očekivati da takve račune ospori prema dobavljaču i jasno se ogradi od obveze njihova plaćanja. Ako je istina ono što okrivljeni tvrdi, odnosno da narudžbe robe nemaju nikakve veze s trgovačkim društvom Kućanstvo d.o.o., onda nije logičan njegov potez da taj problem rješava na razini usmenog razgovora s prodajnim predstavnikom oštećenog i u razgovoru sa zaposlenicom oštećenika (pri čemu taj razgovor nije vođen na inicijativu okrivljenog nego zaposlenice oštećenog) odnosno da ga rješava kroz formu usmenog prigovora, nego bi taj problem iznio odgovornim osobama oštećenika. Pri tome u "maniri" savjesnog gospodarstvenika za očekivati je da bi okrivljeni pisanim putem protestirao i obavijestio odgovorne osobe oštećenika da se njegovo trgovačko društvo zloupotrebljava za narudžbu robe osobama s kojima nema nikakav poslovni odnos i da su račune koji ga terete izdani za robu koju nije naručio i da te račune neće platiti, a poglavito jer je riječ o višekratnom naručivanju robe, no okrivljeni to nije napravio. Okrivljeni na raspravi pred sudom 13. lipnja 2024. navodi da nije mogao kontaktirati ZP za kojeg je roba naručena preko njegovo trgovačkog društva jer nije znao njegov identitet, a da je ZP upoznao tek na raspravi na Općinskom sudu u Sinju. No, takav njegov navodi sudu nije prihvatljiv, jer suprotno proizlazi iz iskaza EP i svjedoka ZP, koji su s okrivljenim i razgovarali u vrijeme nastanka obveze plaćanja duga. Okrivljeni potvrđuje da je razgovarao sa ZP, no navodi da je to bilo nakon što je podmirio dug oštećenom. Kada je okrivljeniku na raspravi pred sudom 13. lipnja 2024. predočen navod iz iskaza svjedoka ZP (prethodno je naveden) o tome da je telefonom kontaktirao ZP u vezi plaćanja računa, okrivljeni nije mogao pojasniti ovakav svjedokov navod obrazlažući da se zbog proteka vremena više ne može sjetiti je li s tim svjedokom uopće razgovarao i je li uopće prefakturirao robu za ZP. Nelogično je da bi okrivljeni kontaktirao ZP nakon što je podmirio njegov dug oštećeniku, a po logici stvari kontaktirao bi ga nakon dospijeća plaćanja računa i tražio od njega da dug podmiri. Uz to, da je trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. u poslovnim odnosima zloupotrebljavao EP kod činjenice da je roba naručivana u više navrata, takvo ponašanje je mogao prijaviti nadređenima i podnijeti kazneno prijavu, što bi bio logičan i opravdan postupak, no ni to okrivljeni nije učinio. Nesporno je da je okrivljeni podmirio oštećenikov dug u ovom postupku, a njegov navod da je to učinio, jer mu je bila blokirana imovina, sudu nije prihvatljiv. Prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi nije podnio, a njegov navod da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno jer je njemu dostava iskazana preko oglasne ploče zbog čega i nije znao za postojanje takvog rješenja i zbog čega je propustio podnijeti pravni lijek sudu, nije prihvatljiv. Okrivljeni je mogao i drugim pravnim sredstvima, pa i neovisno o činjenici pravomoćnosti tog rješenja u odgovarajućem parničnom postupku osporavati tražbinu oštećenika iz ovog postupka, no to nije učinio. Upravo suprotno, okrivljeni je podmirio dug za koji u ovom predmetu tvrdi da nije njegov, odnosno njegovog trgovačkog društva. Nema nikakve logike, a ni zdravog razuma da podmiruje "tuđi dug", a da pri tome propusti iskoristiti sva pravna sredstva kojima bi dokazao istinitost svojih navoda, odnosno da je njegovo društvo Kućanstvo d.o.o. svojevrsna žrtva postupanja prodajnog predstavnika oštećenika, kako to u ovom postupku tvrdi. Po stajalištu ovog suda dug je podmirio, jer se odnosio na robu koje je naručilo njegovo trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. i to je jedini racionalni razlog. Ovdje se treba osvrnuti i na okrivljenikov navod da trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. dok ga je vodio nije poslovalo, no takav njegov navod nije istinit i demantira ga knjigovodstveno vještačenje vještaka i podnesak porezne uprave iz kojeg proizlazi da je trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. u razdoblju od 1. listopada 2009. do 31. prosinca 2009. ostvarilo dobitak na računu u iznosu 61.961,02 kuna. Potraživanje oštećenika prema Kućanstvu d.o.o. za predmetno kazneno djelo iznosi 21.834,63 kune i to nije sporno. Obveza u tom iznosu proizlazi i iz vještačenja prema kojem je okrivljeni po dospijeću mogao podmiriti račune oštećeniku, no to nije napravio. U to vrijeme trgovačko društvo Kućanstvo d.o.o. je bilo solventno i ostvarilo prihod 61.961,02 kuna, a to društvo zapada u trajnu blokadu 22. veljače 2010. Dakle, navedeno potvrđuje da je u vrijeme dospijeća računa oštećenika okrivljenik robu mogao podmiriti, no svjesno to nije učinio, a prodajnom predstavniku EP obećava da će dug platiti iz poslova koje očekuje, iako zna da neće i to ne čini. Stoga, okrivljenikova obrana s tezom da robu nije platio, jer nije naručena za društvo Kućanstvo d.o.o. već za obrt ZP i da je naručena zloupotrebljavajući njegovo trgovačko društvo je lažna, nelogična i iskonstruirana za potrebe ovog postupka te sudu nije prihvatljiva. Ocjenjujući svaki izvedeni dokaz zasebno te sve dokaze zajedno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da se predmetni poslovni događaj ne može svesti na puko naknadno neispunjenje građanskopravne obveze. Za postojanje predmetnog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju potrebno je utvrditi da je okrivljenik već u vrijeme poduzimanja radnji kojima je druga osoba navedena na imovinsko raspolaganje postupao s prijevarnom namjerom. Stoga sud postojanje prijevarne namjere okrivljenika ne izvodi izolirano iz činjenice kasnijeg neplaćanja predmetnih računa niti iz činjenice kasnije blokade društva Kućanstvo d.o.o. Međutim, sve utvrđene okolnosti, kada se promatraju zajedno, daju pouzdanu osnovu za zaključak o subjektivnom odnosu okrivljenika prema predmetnom poslovanju. Iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljeniku bio poznat način naručivanja i fakturiranja robe preko Kućanstva d.o.o., da ga je EP obavještavao o narudžbama robe namijenjene Šapini prije isporuke, da je okrivljenik znao za obveze koje su na taj način nastajale te da je nakon dospijeća računa govorio o njihovu plaćanju, ne osporavajući ih prema oštećenom društvu kao obveze nastale bez njegova znanja ili odobrenja. Istodobno, iz objektivnih financijskih podataka proizlazi da je Kućanstvo d.o.o. u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca 2009. ostvarilo primitke u iznosu od 61.961,02 kune, dok je predmetna nepodmirena obveza prema Schomburgu iznosila 21.834,63 kune. Dakle, kroz račun društva prolazila su sredstva iz kojih se predmetna obveza mogla podmiriti, ali je okrivljenik kao osoba koja je upravljala poslovanjem društva raspoloživa sredstva usmjeravao na podmirivanje drugih obveza. Navedenu okolnost sud ne cijeni samu za sebe kao dokaz prijevarne namjere, već u vezi s ostalim ponašanjem okrivljenika. Okrivljenik je bio upoznat s načinom nastanka predmetnih obveza, znao je za njihovo dospijeće, prema dobavljaču nije osporavao njihovu osnovu, već je govorio o plaćanju, dok je istodobno sredstva kojima je društvo raspolagalo koristio za druge obveze. Sud je u tom kontekstu cijenio i iskaz EP da je od okrivljenika bilo traženo sredstvo osiguranja plaćanja

– zadužnica u iznosu od 50.000,00 kuna – koju okrivljenik, unatoč obećanju, nije dostavio. Sve navedene okolnosti, promatrane u njihovoj međusobnoj povezanosti, prema ocjeni suda isključuju obranu da je okrivljenik bio neupućen u predmetne narudžbe i da je tek naknadno, bez svojega znanja i volje, bio suočen s dugom koji je stvorio EP. Naprotiv, sud zaključuje da je okrivljenik bio upoznat s predmetnim načinom poslovanja, omogućavao da se roba fakturira na Kućanstvo d.o.o., prema dobavljaču stvarao uvjerenje da će tako nastale obveze biti podmirene te time omogućio daljnju isporuku robe. Oštećeno društvo upravo je zbog takvog uvjerenja nastavilo s isporukom robe, a da mu je bilo poznato da obveze Kućanstva d.o.o. za tako isporučenu robu neće biti uredno podmirene, do takvog imovinskog raspolaganja ne bi došlo. Sud stoga nalazi dokazanim da je okrivljenik u gospodarskom poslovanju, s ciljem da trgovačkom društvu Kućanstvo d.o.o., kao pravnoj osobi koju zastupa, pribavi protupravnu imovinsku korist, lažnim prikazivanjem činjenica doveo u zabludu EP, prodajnog predstavnika oštećenog društva Schomburg d.o.o. i time ga naveo da na štetu imovine društva koje je zastupao nešto učini, uslijed čega je oštećenom društvu nastala šteta u iznosu utvrđenom izrekom presude.

21. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni ŽP počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11, a koji zakon je kao blaži za okrivljenika sud primijenio u konkretnom slučaju, prethodno utvrdivši da između kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 247. KZ/11. postoji pravni kontinuitet. Naime, djelo iz članka 247. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj sobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. prouzročena znatna šteta počinjeno je djelo iz stavka 2. istog članka. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. studenoga 1997. godine znatna šteta iz čl. 293. st. 2. KZ/97. definira se kao iznos koji prelazi 30.000,00 kuna, pa bi počinitelj već premašivanjem toga iznosa činio kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 293. st. 2. KZ/97., što je strože od KZ/11. Znatna imovinska korist ili šteta kod ovog djela postoji kad imovinska korist pribavljena ili šteta prouzročena izvršenjem kaznenog djela prelazi 60.000,00 kuna, prema pravnom shvaćanju kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 24. studenog 1997.. Primarni kriterij za ocjenu koji je zakon blaži za počinitelja je ocjena obilježja kaznenog djela iz ranijeg zakona i zakona koji je donesen nakon toga. Budući da je za ostvarenje osnovnog oblika kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. KZ/11. potrebno pribaviti imovinsku korist, odnosno prouzročiti štetu do 60.000,00 kuna, odnosno 7.963,37 eura, to je za okrivljenika nedvojbeno blaži KZ/11., kako na to i upućuje i viši sud u svojoj odluci. S tim u vezi sud je precizirao pravni opis i oznaku djela kako je to navedeno u izreci presude.

22. U prethodno donesenoj presudi ovog suda, poslovni broj: K-476/2014-63 od 18. lipnja 2026. sud je ostajući unutar činjeničnog supstrata optužbe, precizirao činjenični opis predmetnog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ/97. te je okrivljenika proglasio krivim prema tako preciziranom činjeničnom opisu. Državni odvjetnik protiv navedene presude nije podnio žalbu kojom bi osporavao tako preciziranje činjeničnog opisa. Sud je u izreci ove presude zadržao činjenični opis kaznenog djela kako ga je precizirao u prethodno donesenoj, a potom ukinutoj osuđujućoj presudi. Naime, sud je u toj presudi činjenični opis iz optužnice, ne mijenjajući identitet djela, precizirao i stilski uskladio s činjenicama utvrđenim provedenim dokaznim postupkom. Budući državni odvjetnik prethodnu presudu u odnosu na tako precizirani činjenični opis nije pobijao žalbom, sud je, vodeći računa o zabrani reformatio in peius i u ponovljenom postupku zadržao činjenični opis iz prethodno ukinute presude te je u njegovim okvirima odlučivao o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.

23. Stoga, nakon provedenog dokaznog postupka i analizirajući izvedene dokaze i dovodeći ih u vezu s obranom okrivljenog ŽP sud je okrivljenog proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. KZ/11., kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

24. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenog ŽP prema kaznenom djelu za koji je proglašen krivim, sud smatra da je postupao s izravnom namjerom. Okrivljeni je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i svih obilježja ovog kaznenog djela te je htio njegovo počinjenje. Okrivljeni je naime bio svjestan da je u gospodarskom poslovanju doveo drugoga lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a sve s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist, a drugome prouzroči štetu što je i htio. Okrivljenik, kao direktor i osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva Kućanstvo d.o.o., preko prodajnog predstavnika oštećenog društva naručivao robu stvarajući pritom kod predstavnika oštećenog društva uvjerenje da će robu po dospijeću platiti, iako je odlučio da to neće učiniti, on je takvo postupanje htio te da je postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi društvu Kućanstvo d.o.o. a na štetu oštećenog društva Schomburg d.o.o. Što se tiče ubrojivosti okrivljenog, ona tijekom postupka nije isticana kao sporna, a niti su izvedeni dokazi koji bi isključivali njegovu krivnju, pa je isti kazneno odgovoran za počinjenje kaznenog djela koje za koje ga je sud proglasio krivim.

25. Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje okrivljenog ŽP trebalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, uzimajući u obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenje ove odluke.

26. Okrivljeni ŽP je osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 317. st. 1. KZ/11 i to presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: K-48/20 9. rujna 2021. pravomoćna 18. travnja 2023. Riječ je o djelu počinjenom nakon predmetnog kaznenog djela, što predstavlja okrivljenikovo negativno ponašanje nakon djela. Prekršajno je višestruko kažnjavan (čak 11 puta, zbog različitih prekršaja) što proizlazi iz potvrde iz prekršajne evidencije (list 513-515 spisa).

27. Olakotnom okolnosti sud je ocijenio okrivljenikove osobne prilike i s tim u vezi što je otac četvero malodobne djece, ali i odnos prema oštećenom, jer je podmirio njegov imovinsko pravni zahtjev te proteklo vrijeme od počinjenja djela (što nije okrivljenikov doprinos).

28. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašen krivim, sud smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno uvjetnom osudom. Stoga je sud okrivljenika za predmetno kazneno djelo iz čl. 247. st. 1. KZ/11. osudio na kaznu zatvora 6 mjeseci, koja se neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu provjeravanja 2 godine ne počini kazneno djelo. Zaključak je suda da će se navedenom kaznom prema okrivljeniku postići svrha specijalne prevencije i utjecati na njega da se više ne pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela, kao i da će se istom postići svrha generalne prevencije odnosno utjecati na sve druge da se suzdrže od činjenja kaznenih djela te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

29. S obzirom da je oštećeno trgovačko društvo povuklo podneseni prijedlog za ostvarivanje imovinsko pravnog zahtjeva u ovom postupku (pri čemu je okrivljeni i podmirio štetu u ovom postupku), u formalnom smislu ovom presudom sud o istom i nije posebno odlučivao.

30. Na temelju odredbe čl. 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 2. i 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni ŽP platiti trošak kaznenog postupka u iznosu 600,00 eura od čega za financijsko knjigovodstveno vještačenje vještaka Bruna Grubišića iznos 272,84 eura, a na ime paušalne svote 327,16 eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. Ocjena je suda da je iznos troška primjeren duljini, trajanju i složenosti ovog postupka i da će taj iznos okrivljeni koji je zaposlen i ima imovine moći podmiriti, a da time ne ugrozi svoje uzdržavanje kao ni uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

U Splitu 18. kolovoza 2026.

SUDAC

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu,

Okrivljenom

Braniteljici okrivljenog

Opunomoćeniku oštećenika

U spis.