Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ob-41/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, u pravnoj stvari predlagateljice IK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Perić, odvjetnica u Splitu, protiv protustranke ŽK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Blažević, odvjetnica u Splitu, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica CK, dipl. iur. zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Podružnica Split, Gundulićeva 26 a, radi ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-413/2025-19 od 22. svibnja 2026., 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke ŽK i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-413/2025-19 od 22. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod stavcima I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagateljice IK za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja riješeno je:

„IK, OIB: [osobni identifikacijski broj] je ovlaštena samostalno zastupati mal. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. u odnosu na cijepljenje mal. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. i to upravo u odnosu na cijepljenje-imunizaciju protiv bolesti utvrđenih programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi u Republici Hrvatskoj.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi: „I IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], je ovlaštena samostalno zastupati mal. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. u odnosu na cijepljenje mal. GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. i to: - da dijete čim prije primi prvu dozu DTaP-IPV (Tetraxim), a drugu za mjesec dana, do najviše dva, te treću dozu za 6 mjeseci, zatim docijepiti dTap + IPV, simultano u obje nadlaktice nakon petog rođendana; - da dijete primi nakon tri tjedna od druge doze Tetraxim cjepiva MRP, s tim da u slučaju pojave ospica u sredini, ovo cjepivo dati u prioritetu; - započeti cijepljenje (tri doze) Hepatitis B ped nakon MRP cjepiva; - da dijete primi jednu dozu cjepiva protiv pneumokokne bolesti prije polaska u vrtić.

II Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.

III Ova privremena mjera trajat će do pravomoćnog okončanja postupka kojeg će pokrenuti predlagateljica ili do drugačije odluke suda.“

III. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.“

2. Protiv navedenog rješenja u stavcima I. i III. izreke žali se protustranka ŽK zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom sudu drugoga stupnja da navedeno rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu predlagateljica se protivi svim žalbenim navodima i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje protustranka. Naime, izreka pobijane odluke je jasna, razumljiva i nije proturječna sama sebi niti razlozima odluke. Sud je odlučio isključivo o konkretnom spornom pitanju između roditelja, odnosno ovlastio jednog roditelja na donošenje odluke o cijepljenju djeteta, dok zajednička roditeljska skrb nije dovedena u pitanje. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je utvrdio:

- da su stranke roditelji mlljt. GK, rođene **.**.2020.,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 2183/2023 razveden brak između stranaka te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 20. rujna 2023.,

- da temeljem Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mlljt. GK stanuje kod majke, a s ocem ostvaruje osobne odnose,

- da roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb o mlljt. djetetu,

- da mlljt. dijete do sada nije primilo niti jedno cjepivo predviđeno kalendarom cijepljenja,

- da otac mlljt. djeteta smatra da cijepljenje može imati negativne posljedice na zdravlje djeteta radi čega nije suglasan sa cijepljenjem djeteta bez provođenja pretraga kojim bi se utvrdila osjetljivost djeteta na sve komponente pojedinog cjepiva,

- da iz liječničke potvrde pedijatrijske ordinacije AK, dr. med. od 25. veljače 2026. proizlazi da je mlljt. GK zdrava djevojčica koja lijepo psihomotorno i somatski napreduje, da nema kontraindikacija za primanje cjepiva u kalendaru cijepljenja,

- da je u zdravstvenom kartonu djeteta zabilježena alergija zbog koje se prati po pedijatru alergologu te uzima Melarth granule.

- da ne postoji suglasnost roditelja u pogledu cijepljenja djeteta.

8. Imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti ("Narodne novine", broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20 i 143/21), prema kojima je cijepljenje obvezno, prvostupanjski sud smatra opravdanim da majka zastupa dijete prilikom donošenja odluke o cijepljenju, zbog čega odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

9. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio da je majka ovlaštena samostalno zastupati mlljt. GK u odnosu na cijepljenje – imunizaciju protiv bolesti utvrđenih programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi u Republici Hrvatskoj.

10. U odnosu na žalbene navode protustranke valja odgovoriti da se u konkretnom slučaju radi o postupku iz čl. 478. st. 1. toč. 6. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'', broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - ObZ). Riječ je o postupku radi ostvarivanja pojedinih sadržaja roditeljske skrbi, i to upravo onih koji se tiču neslaganja roditelja o odlukama koje su bitne za dijete sukladno čl. 109. st. 1. ObZ.

11. Ovo se neslaganje razrješava upravo između roditelja koji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, kao što je to u konkretnom slučaju jer stranke mlljt. Zoi upravo prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi potvrđenom u predmetu poslovni broj R1 Ob-2183/2023 ostvaruju zajedničku skrb, ali se ne mogu sporazumjeti u vezi s odlukama koje su bitne za dijete iz čl. 108. st. 1. i 3. ObZ, konkretno je riječ o drugoj bitnoj odluci koja može znatno utjecati na život djeteta kao što je cijepljenje djeteta, pa se postupak upravo i provodi kada postoji neslaganje roditelja o odlukama koje su bitne za dijete.

12. U tom smislu, suprotno navodima žalbe, ne radi se o izmjeni odluke o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelja nad maloljetnim djetetom jer je ona i dalje ostala zajednička, samo je odluka suda nadomjestila neslaganje roditelja o jednoj od odluka bitnih za dijete sukladno odredbi čl. 109. st. 1. u vezi s čl. 108. st. 1. ObZ. U tom smislu pobijano rješenje nije u suprotnosti s pravomoćnim rješenjem kojim je odlučeno o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (tako i Vrhovni sud u rješenju broj Revd-4157/2024-2 od 1. listopada 2024.).

13. Nije osnovan ni žalbeni navod da nije u interesu djeteta da o pitanju cijepljenja odlučuje samo jedan roditelj. Naime, prvostupanjski sud nije jednom roditelju povjerio samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi niti odlučivanje o svim pitanjima koja se odnose na zdravlje djeteta, već je, zbog nemogućnosti roditelja da postignu suglasnost isključivo u pogledu cijepljenja djeteta, odlučio o tom konkretnom spornom pitanju. U svim ostalim aspektima roditelji i nadalje zajednički ostvaruju roditeljsku skrb sukladno postojećem planu. U konkretnim okolnostima slučaja, interes djeteta zahtijeva da se otkloni postojeća nesuglasica roditelja i osigura određen način donošenja odluke o pitanju oko kojeg roditelji ne mogu postići sporazum. Naime, zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi podrazumijeva suradnju roditelja i zajedničko odlučivanje o bitnim pitanjima za dijete, ali kada takav dogovor izostane, nužno je odrediti rješenje kojim će se omogućiti pravodobno i učinkovito ostvarivanje roditeljske skrbi. Sama nemogućnost roditelja da postignu suglasnost ne može ići na štetu djeteta niti dovesti do neodređenosti u pogledu donošenja odluke o važnom pitanju. Stoga odluka kojom se jednom roditelju povjerava ovlaštenje za donošenje odluke o konkretnom pitanju ne predstavlja odstupanje od interesa djeteta, već način rješavanja roditeljskog spora uz očuvanje zajedničke roditeljske skrbi u svim ostalim pitanjima.

14. U odnosu na žalbene navode o informiranom pristanku, ističe se da isti nisu odlučni za predmet ovog postupka. Prvostupanjski sud nije donio odluku kojom nalaže provedbu cijepljenja djeteta niti je odlučivao o konkretnom medicinskom zahvatu. Predmet odluke je isključivo određivanje roditelja koji će biti ovlašten samostalno odlučivati o pitanju cijepljenja u situaciji kada roditelji ne mogu postići zajednički dogovor. Institut informiranog pristanka ne isključuje mogućnost da sud, radi zaštite najboljeg interesa djeteta odredi koji će roditelj ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na određeno bitno pitanje. Roditelj kojem je povjereno odlučivanje i dalje je dužan postupati odgovorno, pribaviti potrebne informacije od zdravstvenih stručnjaka i donositi odluke vodeći se dobrobiti djeteta. Stoga pozivanje na informirani pristanak ne dovodi u pitanje zakonitost odluke kojom je jednom roditelju povjereno odlučivanje o pitanju cijepljenja.

15. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojim se žalitelj poziva na odredbe Konvencije o pravima djeteta. Naime, pobijanom odlukom nije odlučivano o opravdanosti cijepljenja niti su djetetu uskraćena prava zajamčena navedenom Konvencijom, već je, zbog nemogućnosti roditelja da postignu suglasnost o jednom pitanju u okviru zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučeno kojem će roditelju biti povjereno donošenje odluke o pitanju cijepljenja. Prvostupanjski sud svoju je odluku donio polazeći od najboljeg interesa djeteta, kao temeljnog načela Konvencije o pravima djeteta i mjerodavnog nacionalnog prava, pa žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Nije osnovan niti žalbeni navod kojim se osporava opravdanost cijepljenja djeteta jer predmet postupka nije odlučivanje o tome treba li dijete biti cijepljeno niti ocjena medicinske opravdanosti cijepljenja, već rješavanje nesuglasice roditelja koji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb o tome kojem će od njih biti povjereno ovlaštenje za donošenje odluke o tom konkretnom pitanju.

17. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 346. ObZ, žalbu protustranke odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

18. Protustraka u žalbi samo paušalno navodi da se žali i protiv odluke o troškovima postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to ovaj sud i odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom.

19. Nepobijani dio prvostupanjskog rješenja (stavak II. izreke) nije bio predmet ispitivanja u žalbenom postupku (čl. 365. st. 1. ZPP).

20. Odgovor na žalbu nije bila potrebna parnična radnja slijedom čega je o zahtjevu predlagateljice za naknadu tog troška odlučeno kao u stavku II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Velikoj Gorici 25. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dragica Sirovica Hranilović