Poslovni broj: Gž-2049/2026-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Split po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lovorka Vilenica, odvjetnica iz Matulja, protiv tuženika ŽŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk Morina u Rijeci, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Psp-6/2025-10 od 27. ožujka 2026., 25. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Psp-6/2025-10 od 27. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tuženi zahtjev za utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu parkirnog mjesta oznake P1, koje parkirno mjesto čini pripadak 4. Suvlasničkog dijela: 63/1000 Etažno vlasništvo (E-4), opisanog kao: Temeljem zapisnika broj Z-6800/2020/1733 prenosi se slijedeći upis: Poslovni prostor ugostiteljske namjene A2-2, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od hodnika, WC-a, dva spremišta, kupaone i tri lokala, ukupne površine 81,45 m2 s pripatkom spremišta oznake S 4 i parkirnog mjesta oznake P6 u podrumu, ukupne površine 10,85 m2, sveukupne površine 92,30 m2, na nacrtu označeno tamno plavom kosom mrežom, koji je posebni dio neodvojivo povezan sa zgradom sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] označenom kao LIPOVICA površine 1846 m2 (DVORIŠTE 1329 m2, PODZEMNA ZGRADA (OPĆE) (145) m2, PODZEMNA ZGRADA (OPĆE) (12) m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa] m2 i GARAŽA 36 m2), upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je na predmetnom parkirnom mjestu odložio svoje stvari onemogućujući tužitelja ŠŽ da isto koristi (točka I. izreke). Istim je rješenjem naloženo tuženiku, uspostava ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, u roku od 8 dana, na način da ukloni svoje stvari sa parkirnog mjesta oznake P1, koje parkirno mjesto čini pripadak 4. Suvlasničkog dijela: 63/1000 Etažno vlasništvo (E-4), opisanog kao: Temeljem zapisnika broj Z-6800/2020/1733 prenosi se slijedeći upis:

Poslovni prostor ugostiteljske namjene A2-2, u prizemlju zgrade, koji se sastoji od hodnika, WC-a, dva spremišta, kupaone i tri lokala, ukupne površine 81,45 m2 s pripatkom spremišta oznake S 4 i parkirnog mjesta oznake P6 u podrumu, ukupne površine 10,85 m2, sveukupne površine 92,30 m2, na nacrtu označeno tamno plavom kosom mrežom, koji je posebni dio neodvojivo povezan sa zgradom sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] označenom kao LIPOVICA površine 1846 m2 (DVORIŠTE 1329 m2, PODZEMNA ZGRADA (OPĆE) (145) m2, PODZEMNA ZGRADA (OPĆE) (12) m2, STAMBENA ZGRADA, [adresa] m2 i GARAŽA 36 m2), upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke). Nadalje je tim rješenjem zabranjeno tuženiku takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, ubuduće.(točka III. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.303,08 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate, u roku od 8 dana, a u preostalom iznosu do ukupno zahtijevanog iznosa od 2.125,00 eura, zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška se odbija (točka IV. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tuženik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost istoga.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za zaštitu posjeda od strane tuženika, i to parkirnog mjesta oznake P1, koje parkirno mjesto čini pripadak 4. Suvlasničkog dijela: 63/1000 Etažno vlasništvo (E-4), upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve kako je to detaljno opisano u izreci pobijanog rješenja.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka u bitnom je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik 4. suvlasničkog dijela (A2-2), kojem je pripadak parkirno mjesto oznake P6, dok je tuženik vlasnik 10. suvlasničkog dijela (A2-5) kojem su pripadci dva parkirna mjesta oznaka P1 i P2.,

- da su oznake parkirnih mjesta napisane na tlu, žutom bojom,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se predmetno mjesto P1 nalazi u dubini garaže i na njemu da se još uvijek nalaze razni kupaonski predmeti,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je odmah nakon kupnje stana došlo do zamjene parkirnih mjesta tako što je on svoje parkirno mjesto P6 prepustio za potrebe stana A2-4, dok on sam od 2012. koristi parkirno mjesto oznake P1,

- da iz Međuvlasničkog ugovora i Općih uvjeta proizlazi mogućnost zamjene parkirnih mjesta, a o čemu je iskazivao i svjedok, odvjetnik Saša Žarkovac, koji je izjavio da su se u praksi počeli pojavljivati problemi vezano za veličinu vozila, pa da su se prilagođavali kupcima, a što je sve vodio u ime investitora OŽ.,

-da je tako tužitelj dobio drugo parkirno mjesto od onog iz etažnog elaborata,

- da je zamjene parkirnih mjesta potvrdio je u svom iskazu i svjedok OŽ, koji je bio i upravitelj od 2013., kad je napravljen Međuvlasnički ugovor, a bio je i predstavnik investitora te je uveo tužitelja u posjed predmeta kupoprodaje,

- da dalje iz iskaza ovoga svjedoka proizlazi kako je tužitelja tada uveo u posjed drugog parkirnog mjesta i to P1, a ne P6, na kojem je tužitelj upisan kao suvlasnik, da je kazivao da je to drugo parkirno mjesto upravo o predmetno oznake P1 na tlu, a ne neko drugo,

- da je saslušanjem svjedoka OŽ potvrđen i navod tužitelja da je tužitelj uveden u posjed predmeta spora još 2012., odnosno 2013. i da od tada posjeduje i koristi to mjesto za parkiranje vozila, dok je tuženik koristio mjesto preko puta,

- da stranke ne borave u predmetnoj nekretnini stalno,

- da je tuženik u listopadu 2022. odložio svoje stvari na predmetno parkirno mjesto P1,

- da se tužitelj poslužio samopomoći i te stvari uklonio, da bi potom tuženik pozvao policiju, a iz čije službene zabilješke PP Opatija proizlazi da su djelatnici iste pozvani na intervenciju 11. studenog 2022. kada su i došli, a da je intervenciju zatražio

KŽ, prema nalogu tuženika,

- da iz iskaza svjedoka KŽ proizlazi da je nakon dva-tri dana po nalogu tuženika samopomoći vratio stvari na predmetni parking oznake P1.,

- da je tužitelj nakon toga zatražio ovu posjedovnu zaštitu i da nije osnovan prigovor prekluzije.

7. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud smatrao da je tužitelj bio u posljednjem posjedu predmetnog parkirnog mjesta oznake P1, na način što je prilikom boravka u [adresa] nesmetano parkirao svoje vozilo na tom parkirnom mjestu i to kroz vrijeme od cca 10 godina, pri čemu je utvrdio da mu je predmetno parkirno mjesto od strane investitora predano u posjed, a što sve u svom iskazu potvrđuje svjedok OŽ, koji je bio upravitelj zgrade i koji je stavio na zid predmetnog parkirnog mjesta P1 oznaku posebni dio A2-2 još 2013.

7.1. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik u listopadu 2022. odložio svoje stvari na sporno parking mjesto P1 i da je time onemogućio tužitelja u posjedu istoga, to je sud zaključio da je tužitelj bio posljednji posjednik predmetnog parkirnog mjesta i da je tuženik, počevši s renoviranjem stana kupljenog u ožujku 2022., 10. listopada 2022., smještanjem svojih stvari, počinio smetanje posjeda tužitelja, koji se tada poslužio dopuštenom samopomoću, i to kada je tuženik prvi put odložio svoje stvari na predmet spora, a kako je tuženik ponovno naložio svjedoku KŽ da stavi te stvari na predmetni parking, što je on i učinio 12. ili 13. studenog 2022., to je prvostupanjski sud zaključio da je time tuženik počinio smetanje posjeda, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

8. Odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda glede posjeda predmetnog parkinga i počinjenog smetanja posjeda kao pravilna i valjana u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima tuženika ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju.

9. Stoga, neosnovano tuženik u žalbi ustraje na tvrdnji da sporni parking nije upisan u zemljišnim knjigama i etažnom elaboratu kao pripadak stana tužitelja, iz razloga što je u parnicama zbog smetanja posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjednika ili o zahtjevima za naknadu štete, već je raspravljanje ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a kako je to propisano odredbom članka 441. ZPP-a. Ukazuje se, da se u ovom postupku nije rješavalo pitanje vlasništva predmetnog parkinga već pitanje smetanja posjeda.

9.1. Kako sporno parkirno mjesto oznake P1 nije upisano u zemljišne knjige kao poseban dio nekretnine tužitelja, to je smetanje posjeda istoga bilo moguće zatražiti kao pripadak suvlasničkog dijela tužiteljeve nekretnine, pa neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je tužitelj u ponovljenom postupku preinačio tužbeni zahtjev, a čemu se on protivio. Naime, odredbom članka 191. stavkom 3. ZPP-a, propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

9.2. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u postupku postavio tužbeni zahtjev u skladu s činjeničnom osnovom tužbe, a što je po mišljenju i ovog suda u skladu s navedenom zakonskom odredbom, jer se zašita u ovom postupku odnosi na isti čin i u odnosu na istog počinitelja koji je već naveden u tužbi, dok je kasnijim zahtjevom tužitelji samo ispravio traženu posjedovnu zaštitu. Kako takvim postupanjem tužitelj nije objektivno preinačio tužbu, to u ovom slučaju nije ni bio potreban pristanak tuženika u smislu odredbe članka 190. stavka 2. ZPP-a, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, jer se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva, niti je time doveden u pitanje zakonski rok od trideset dana za traženje posjedovne zaštite.

9.3. Budući da je tužba za smetanje posjeda kondemnatorna tužba pa se takvom tužbom treba tražiti, a sudskom odlukom odrediti, kako uspostava ranijeg posjedovnog stanja, tako i zabrana budućeg smetanja, pod prijetnjom prisilnog izvršenja, te kako je tužitelj na takav način postavio svoj zahtjev, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je o istom odlučio i kada ga je u cijelosti prihvatio jer je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu spornog parking mjesta i da je tuženik počinio čin smetanja tog posjeda.

9.4 Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da tužitelj nije stekao posljednji mirni posjed između 10. studenog 2022. i 12. studenog 2022., jer je tuženik 12. studenog 2022. koristio dopuštenu samopomoć, ponovno vraćajući putem treće osobe svoje stvari na sporni parking, jer je tužitelj i tada bio u posjedu predmetnog parkinga, a u parnicama zbog smetanja posjeda pasivno je legitimirana ne samo osoba koja je izvršila čin smetanja posjeda (koja je posjed oduzela ili uznemirila), nego i osoba u čiju je korist druga osoba poduzela čin smetanja (s njezinim nalogom ili bez naloga), a ona se nije od toga ogradila, o čemu je riječ u konkretnom slučaju.

9.5. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni žalbeni navod da točka II. izreke pobijanog rješenja, ne sadrži paricijski rok, jer to ne utječe na pravilnost i valjanost odluke u tom dijelu, iz razloga što je dobrovoljni zakonski rok određen odredbama iz članka 328. ZPP-a.

9.6. S obzirom na izneseno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – u daljnjem tekstu: ZV), kada je tužitelju pružio posjedovnu zaštitu, a koja je zatražena u zakonskom roku, s time što je za svoja odlučna utvrđenja i zaključke dao valjane i prihvatljive razloge koji predstavljaju logičnu i uvjerljivu kompleksnu ocjenu svih izvedenih dokaza, dok ostali žalbeni navodi tuženika u bitnom predstavljaju njegovo viđenje ocjene izvedenih dokaza, posebno iskaza saslušanih svjedoka od strane prvostupanjskog suda, a što sve ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

10. Imajući u vidu sve izneseno, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), a koji i tuženik pobija bez isticanja bilo kojih žalbenih razloga.

12. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 25. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marija Šimičić