Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž – 1627/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EĐ, zbog prekršaja iz članka 39.a stavak 1. točke 5. i dr. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/2003., 71/2006., 43/2009., 34/2011. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2025., broj: Pp - 19188/2025, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. EĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. DĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2025., broj: Pp - 19188/2025, proglašen je krivim okr. DĐ da je, na način činjenično opisan u točki 1) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39.a stavak 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju, utvrđena novčana kazna od 300,00 eura te da je na način činjenično opisan u točki 2) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 39. stavak 1. točke 2. istog zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 260,00 eura, pa mu je na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna 560,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 2 dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura u izrečenu novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 480,36 eura, koju je dužan platiti u roku 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.
1.1. Istom presudom, okr. EĐ su na temelju članka 32. stavak 1. točke
i točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima izrečene zaštitne mjera to zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje hrvatska reprezentacija i HNK „Hajduk“ na području cijele Republike Hrvatske, s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od 1 godine i zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu u kojima sudjeluje hrvatska reprezentacija i HNK „Hajduk“ s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju od 1 godine te na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona, mjera oduzimanja predmeta i to – pirotehničko sredstvo tzv. bengalka koje je privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01460957.
2. Protiv te presude, okr. DĐ pravodobno je putem branitelja Sebastiana Miše, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Miše&Pavić d.o.o. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na novčanu kaznu i izrečene zaštitne mjere , s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnim mjerama, okrivljenik ističe da iste predstavljaju rigoroznu sankciju budući da prvostupanjski sud kod okrivljenika nije našao otegotne okolnosti dok olakotne okolnosti poput ranije neosuđivanosti, priznanja i izraženog kajanja nije vrednovao, a posebno da prvostupanjski sud nije cijenio da okrivljenik pirotehničko sredstvo koje je posjedovao nije unio u prostor stadiona niti ga je koristio, a niti je koga doveo u opasnost. Nadalje, okrivljenik ističe da je priznao počinjenje djela, iskazao žaljenje i ispričao se zbog počinjenja istog te da je i vrijeme provedeno u pritvoru uvelike djelovalo na njegovu svijest i ponašanje, a prvostupanjski sud je bez ijedne utvrđene otegotne okolnosti izrekao mu ne samo novčanu kaznu već i dvije zaštitne mjere.
5.1. Razmotrivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud te okolnosti u dostatnoj mjeri vrednovao i da njihova preocjena nije potrebna.
5.2. Za prekršaj za koji je okr. ŠĐ proglašen krivim u točki 1) zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 3.310,00 eura ili kazna zatvora od najmanje 30 dana, dok je za prekršaj za koji je proglašen krivim u točki 2) zakonom propisana novčana kazna od 260,00 do 1.990,00 eura ili kazna zatovra do 30 dana, pa utvrđena novčana kazna od 300,00 eura za prekršaj iz točke 1. izreke pobijane presude, predstavlja novčanu kaznu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa, dok novčana kazna 260,00 eura za prekršaj iz točke 2. izreke pobijane presude, predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom minimalno iznosu i te kazne predstavljaju blažu vrstu kazne vrste kazne za predmetne prekršaje. Nakon utvrđivanja novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj izrečena je i ukupna novčana kazna koja je i više nego primjerena težini počinjenih prekršaja, imajući na umu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, koji se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za ove prekršaje osim novčane može izreći i kazna zatvora i to od najmanje 30 dana za prekršaj iz točke 1) te kazna zatvora do 30 dana za prekršaj iz točke 2), radi čega je otklonjena mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi.
5.2.1. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu naprijed navedene okolnosti te činjenicu specifičnosti športskih natjecanja kao vrste javnih okupljanja okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na svim nogometnim utakmicama na kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od 1 godine te zaštitnu mjeru zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu u kojima sudjeluje hrvatska reprezentacija i HNK „Hajduk“ s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju od 1 godine.
5.2.2. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u žalbi, treba navesti da članka 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne ili bila okolnost za neizricanje predmetne zaštitne mjere te je u konkretnom slučaju našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni i izrečenoj zaštitnoj mjeri.
5.3. Stoga, žalba okrivljenika zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnim mjerama nije osnovana.
6. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje te uzdržavanje osoba koje je okrivljenik eventualno dužan uzdržavati, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi isti bio nesposoban za privređivanje.
7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
