REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7951/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. OE, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, podnesene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-68/2022-7 od 4. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci na način da se okr. OE oslobađa optužbe zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci te presude (prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira), na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ).
II. Odbija se žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude kao neosnovana te presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. OE je oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), s obrazloženjem da nije dokazano da je okrivljenik te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada ne teret proračunskih sredstava
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje tužitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, dok nisu utvrđene povrede na koje se ukazuje u žalbi.
5. Naime, prvostupanjski je sud zbog nedolaska na zakazanu glavnu raspravu uredno pozvanog okrivljenika, tužitelja i svjedoka, te izostanka drugih relevantnih dokaza u spisu (okrivljenik nije ispitan na Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika u policijskoj postaji, već je sastavljena Službena bilješka koja nije zakonit dokaz), utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se optužbom tereti te je okrivljenika oslobodio optužbe na temelju čl. 182. t. 3. PZ-a.
5.1. Međutim, prije svega se ističe da po ocjeni ovog sudskog vijeća, iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga kojim se okrivljenika tereti da je „u mjestu Orah, općina Vrgorac, ulica Orah, kbr. 110, remetio javni red i mir na drugi način, ometajući normalan način života građana i kretanje na ulici ili drugom javnom mjestu na način da je parkirao vozilo marke Citroen Grand Picasso na izlazu iz dvorišta obiteljske kuće ĆE s namjerom da istome zapriječi izlazak zbog navodnog postojanja novčanog duga“, čime bi počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ne proizlazi radnja takvog intenziteta i grubosti da bi bilo ostvareno biće predmetnog prekršaja.
5.2. Prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da će se kazniti onaj tko vikom, svađom, tučom ili na drugi način remeti javni red i mir. Kako je to i naznačeno u činjeničnom opisu optužbe, tužitelj smatra da se parkiranjem vozila na izlazu iz dvorišta druge obiteljske kuće kako bi se toj osobi zapriječio izlazak (zbog ranijih sporova), ostvaruje remećenje javnog reda i mira na drugi način. Međutim, opisano ponašanje okrivljenika po stajalištu ovog sudskog vijeća je pasivna radnja koja ne sadrži elemente agresivnosti koja bi po svom intenzitetu i dinamici bila ekvivalent vici, svađi ili tuči na javnom mjestu. Dakle, iz činjeničnog opisa je očito da se događaj veže uz privatni odnos između OE i ĆE, pri čemu je okrivljenik parkiravši svoje vozilo ispred dvorišta kuće ĆE i time mu onemogućivši (kolni) izlaz, manifestirao svoju frustraciju zbog neriješenog imovinskog spora (navodno dugovanje novaca ĆE okrivljeniku). Time se prema objektivnom kriteriju ne izaziva uznemirenost javnosti, prolaznika niti remeti normalan život u toj ulici. Iako se moguće radi o neprihvatljivom ponašanju okrivljenika, ipak sama činjenica da je vozilo ostavljeno na krivom (moguće nedopuštenom) mjestu, nema potreban stupanj društvene opasnosti koja bi se mogla izjednačiti s ostalim oblicima ponašanje koje je zabranjeno odredbom čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.3. Stoga, djelo za koje je okr. OE prvostupanjskom presudom oslobođen optužbe zbog nedostatka dokaza (na temelju čl. 182. t. 3. PZ-a), opisano na način kao u izreci pobijane presude (i optužnom prijedlogu), po propisu nije prekršaj pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio izreku pobijane presude u pravnoj oznaci te pravilno naznačio da se okr. OE oslobađa optužbe na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a odnosno jer opisano djelo nije prekršaj.
6. Slijedom toga je žalba tužitelja bespredmetna, a u dijelu odluke prvostupanjske presude prema kojoj troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava, presuda ostaje neizmijenjena.
7. Iz navedenih razloga je na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 25. kolovoza 2026. godine
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 3 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.