REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. NG, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. toč.1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu, broj: 59. Pp-15481/2022-10 od 12. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. NG i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 144/22, dalje u tekstu: PZ), okr. NG se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 40,00 eura (četrdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. NG proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna 663,61 euro koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka pravomoćne presude, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u tom roku, a obvezan je i naknaditi troškove prekršajnog postupka i to troškove prekršajnog postupka u iznosu 79,82 eura.

1.1. Istom presudom je od okrivljenika oduzet predmet – jedna metalna kutijica s mješavinom duhana i droge „marihuana“ sveukupne težine 43,9 grama.

2. Protiv te presude, okr. NG je pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji predlažući da mu se smanji izrečena novčana kazna.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi poriče prekršaj, navodeći da je prilikom provjere identiteta od strane policijskih službenika na ulici, odbacio metalnu kutijicu koja se otvorila u zraku te su iz nje vjetrom odnešeni ostaci duhana i droge „marihuane“ te je kutijica upala u more i u njoj nije moglo ostati ništa, a osobito ne količina koja mu se stavlja na teret, a kada se policajac sagnuo u more uzeti kutijicu, rekao je da je našao drogu što nije istina. Navodi i da je predložio vještačenje kutijice koja je bila prazna, te mu je rečeno da ga mogu teretiti zbog ne posjedovanja osobne iskaznice, a ne i zbog droge koje nije ni bilo. Ističe da je tu kutijicu odbacio jer je znao da će mu policajci svakako pisati prijavu za posjedovanje droge, s obzirom da im je od ranije poznat zbog drugih prijava. Moli da mu se smanji novčana kazna jer ju ne može platiti zbog loše financijske situacije te moli da mu se da druga šansa.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6.1. Prije svega, okrivljenikovo nezakonito posjedovanje droge je prvostupanjski sud utvrdio na temelju potvrde o privremenom oduzimanju metalne kutijice s mješavinom droge „marihuane“ i duhana (sveukupne težine 43,9 grama) te službene bilješke policijskog službenika (zakonit dokaz) u kojoj je detaljno opisano neposredno opažanje istog koji je uočio okrivljenika kako je počeo bacati stvari od sebe u more i na obližnje kamenje (kutijice i maramice iz džepa), nakon čega je policijski službenik isto podigao s kamenja te uzeo mokru kutijicu s ostacima droge „marihuane“ i duhana. Nadalje, odlučnu činjenicu da je dio oduzetih tvari, droga „marihuana“, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio na temelju nalaza provedenog toksikološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „CG“ od 10. svibnja 2023., a koji je vjerodostojni dokaz jer je sastavljen prema pravilima struke. Iz predmetnog nalaza je jasno vidljivo da se u predmetnoj kutijici osim duhana, nalazila i droga „marihuana“ koja je bila u masi bruto 43,9 grama (zajedno s ambalažom), da je masa materije bila 0,30 grama (koja se analizirala), a masa ostalog 0,23 grama (masa tvari ostala nakon analize). Jednako tako je vidljivo da je zelena biljna materija iz mješavine s duhanom bila konoplja koja sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola (THC). Dakle, navedenim vještačenjem je utvrđeno da je u mješavini bilo i konoplje u kojoj je sadržaj THC-a prelazio dozvoljeni postotak 0,2 %, zbog čega ta konoplja predstavlja drogu prema Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se mogu dobiti droge te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge („Narodne novine“, broj 13/19. i 134/21.), dio I., odjeljak 1.

6.2. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog sudskog vijeća, nedvojbeno je iz rezultata ovako izvedenih dokaza utvrđeno da se predmetna droga (u masi 0,30 grama za koju količinu posjeda je i proglašen krivim) u trenutku zaticanja odnosno uočavanja od strane policijskog službenika, nalazila u posjedu okrivljenika koji je, bez obzira što ju je potom odbacio, imao nad njom faktičku vlast, kao i da je tvar koju je posjedovao - konoplja (Cannabis sativa L.) koja sadrži više od 0,2 % tetrahidrokanabinola koja okolnost čini tu konoplju drogom, te da nema dvojbe u vezi načina toksikološkog vještačenja upravo one droge koja je oduzeta od okrivljenika, zbog čega je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Iz navedenih razloga je neosnovan žalbeni navod o nužnosti provođenja toksikološkog vještačenja jer je isto bilo provedeno u prvostupanjskom postupku.

6.3. Stoga žalbeni navodi u kojima okrivljenik ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te niti za ovaj sud nema dvojbe u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika.

7. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno odluci o izrečenoj novčanoj kazni, u povodu žalbe okrivljenika, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, s obzirom da je izrečena prije svega blaža vrsta kazne (za prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga je zakonom propisana i kazna zatvora u trajanju do 90 dana), a potom i novčana kazna u najmanjem zakonom propisanom iznosu za taj prekršaj (novčana kazna je propisana u rasponu 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, u protuvrijednosti u eurima) pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud, uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja pa žalbeni navodi o lošoj financijskog situaciji, ne utječu na odluku o kazni.

8. Nadalje, razmotrivši odluku o oduzimanju predmeta, a u povodu žalbe okrivljenika, ovaj sud ju drži na zakonu osnovanom, sukladno čl. 76.a st. 3. PZ-a, budući da se radi o predmetu čije posjedovanje je zakonom zabranjeno te je u skladu i s načelom razmjernosti u smislu čl. 51.a PZ-a.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška postupka u visini 40,00 eura, neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan izdržavati.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.