Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11715/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Roberta Završkog, predsjednika vijeća te članica vijeća Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog BE, zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica podnesene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od dana 16. listopada 2022., broj: 25. Pp J-1435/2022, na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica kao osnovane, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je se izriče da je okr. BE, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 260,00 EUR (dvjesto šezdeset eura), u koju kaznu se na temelju članka 40. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeniku uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 15. listopada 2022. u 19,30 sati do 16. listopada u 17,00 sati kao 79,64 EUR (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa je okrivljeniku ostalo za platiti 180,36 EUR (sto osamdeset eura i trideset šest centi).

II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. BE dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od dana primitka pravomoćne presude.

III. Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama, na način da se okrivljenom BE za djelo prekršaja činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, na temelju članka 32. stavak. 1. podstavak 1. i 3. istog Zakona, izriču:

- zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmica u kojima sudjeluje HNK „Hajduk Split“ i Hrvatska nogometna reprezentacija na području cijele Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju od 1 (jedne) godine te

- zaštitna mjera zabrane odlaska na sve nogometne utakmice u kojima sudjeluje HNK „Hajduk Split“ i Hrvatska nogometna reprezentacija u inozemstvu s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV. Zaštitne mjere povjeravaju se na provedbu nadležnoj policijskoj postaji prema mjestu prebivališta okrivljenika.

V. Na temelju čl. 32.a stavak 1., 2. i 5. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljenik je dužan najkasnije 2 sata prije početka navedenih športskih natjecanja u Republici Hrvatskoj pristupiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutan iz mjesta prebivališta i nalazi se u [adresa], u najbližu policijsku postaju i javiti se dežurnom policijskom službeniku te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja navedenih športskih natjecanja, kao i za vrijeme od njegovog izlaska iz policijske postaje do isteka dva sata nakon završetka natjecanja. Spomenuta adresa ne može biti unutar područja od 2 (dva) kilometra od športskog objekta na kojem se održava športsko natjecanje za koje je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera, osim u slučaju kada okrivljenik unutar navedenog područja ima prebivalište ili boravište, odnosno mjesto rada, ili drugim opravdanim slučajevima. Ako je u tome onemogućen zbog zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu, dužan se javiti telefonom i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi.

VI. Na temelju čl. 32.a stavak 4. i 5. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljenik je dužan najkasnije pola sata prije početka navedenih športskih natjecanja u inozemstvu pristupiti u policijsku postaju prema mjestu prebivališta, a ako je odsutan iz mjesta prebivališta i nalazi se u [adresa] u najbližu policijsku postaju i javiti se dežurnom policijskom službeniku te ga izvijestiti o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme trajanja navedenih športskih natjecanja kao i za vrijeme do isteka dva sata nakon završetka tog natjecanja te je dužan sedam dana prije održavanja športskog natjecanja predati putnu ispravu u policijskoj postaji prema mjestu prebivališta. Ako je u tome onemogućen zbog zdravstvenog stanja ili profesionalnih obveza koje ne trpe odgodu, dužan se javiti telefonom i izvijestiti o adresi na kojoj se nalazi.

VII. U ostalom nepobijanom i nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog izreci prvostupanjske presude za koje djelo mu je uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna/132,72 EURA, a u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 600,00 kuna novčane kazne, pa mu je preostalo za platiti još 400,00 kuna. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova postupka od 00,00 kuna/13,27 eura.

1.1. Istom presudom je od okrivljenika oduzeto jedno ručno rađeno pirotehničko sredstvo, tzv. bengalka ispunjeno praškastom materijom – barutom.

2. Nadalje, prvostupanjski je sud odbio prijedlog tužitelja da se prema okrivljeniku izreknu zaštitne mjere zabrane prisustvovanja svim utakmicama HNK “Hajduk Split“ na području Republike Hrvatske i u inozemstvu.

3. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, odnosno zbog neizricanja zaštitnih mjera predloženih u optužnom prijedlogu i to zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima, na području cijele Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju od 1 (jedne) godine te zaštitne mjera zabrane odlaska na sve nogometne utakmice u kojima sudjeluje HNK „Hajduk Split“ i Hrvatska nogometna reprezentacija u inozemstvu s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave u trajanju od 1 (jedne) godine, predlažući izreći navedene zaštitne mjere.

3.1. Okrivljeni BE je podnio odgovor na žalbu tužitelja koji institut nije propisan odredbama Prekršajnog zakona.

4. Žalba je osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

6. Prije svega, razmatrajući pobijanu odluku po službenoj dužnosti, a u povodu žalbe tužitelja, ističe se da je nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) od one propisane tim Zakonom u vrijeme počinjenja prekršaja. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), po kojem je okrivljenik proglašen krivim i koji je za inkriminirani prekršaj propisivao, osim kazne zatvora do 30 dana, i novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 do 15.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaje iz čl. 39. st. 1. t. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11.i 114/22.) sada je, osim kazne zatvora do najviše 30 dana, propisana i novčana kazna od 260,00 do 1.990,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), ovim zakonom propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11.i 114/22.), za ove prekršaje, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

6.1. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

6.2. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 14. listopada 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, koji je u odnosu na taj prekršaj blaži za okrivljenika, to je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, primijenio blaži zakon. Stoga je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja te novčanoj kazni, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude. U izrečenu novčanu kaznu, okrivljeniku je uračunato vrijeme oduzimanja slobode, a na temelju čl. 40. PZ-a, tako da mu je ostalo za platiti 180,36 eura novčane kazne u navedenom roku.

7. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni uslijed odluke o pravnoj preinaci djela, ovo sudsko vijeće smatra da je u pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti koje se i po ocjeni ovog suda trebaju smatrati uobičajeno olakšavajućim okolnostima (priznanje djela, kajanje, neosuđivanost) te im neosnovano dao naročito olakotni značaj zbog kojih je ublažio novčanu kaznu ispod posebno propisane najmanje novčane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine ovakve prekršaje. Prije svega, okolnost neosuđivanosti počinitelja potrebno promatrati kroz ustavnu obvezu svakog građanina na poštivanje pravnog poretka koja se očekuje od svakog građanina te se ne treba posebno nagradno vrednovati, zbog čega se po stavu ovog suda navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala izricanje ublažene novčane kazne.

7.1. Kada se uzme u obzir navedeno, preostale obične olakotne okolnosti u vidu priznanja djela i kajanja (bez utvrđenih otegotnih okolnosti) same za sebe i u svojoj povezanosti, ne čine takve olakotne okolnosti koja bi opravdale izricanje blaže kazne od najniže zakonom propisane za predmetni prekršaj.

7.2. Slijedom iznesenog, ispravno tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nije bilo opravdanih uvjeta za ublažavanje novčane kazne te je ovaj drugostupanjski sud preinačio pobijanu odluku i okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu posebno propisane kazne, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. isto zakona. Slijedom toga po ocjeni ovog suda nema mjesta izricanju novčane kazne u većem iznosu od najniže propisane za predmetni prekršaj.

8. Nadalje, žaleći se zbog odluke prvostupanjskog suda da okrivljenom BE ne izrekne predložene zaštitne mjere iz optužnog prijedloga, tužitelj u bitnome navodi da je predmetne zaštitne mjere nužno izreći s obzirom da je potrebno utjecati na okrivljenika i na njegovo daljnje ponašanje, osim novčanom kaznom, i zaštitnim mjerama te da će se samo na taj način otkloniti neprihvatljivo ponašanje na športskim natjecanjima, a radi se o prekršajima težeg oblika.

8.1. Prema stavu ovog sudskog vijeća osnovano ističe ovlašteni tužitelj da je okrivljeniku trebalo izreći predložene zaštitne mjere zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja propisa iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti (propisana i kazna zatvora), takvo ponašanje i ugrožavanje ostalih navijača i gledatelja (pokušaj unošenja baklje na nogometnu utakmicu) upućuje na opasnost da bi okrivljenik odlaskom na nogometne utakmice mogao ponoviti prekršaje, pa je izricanje ovih zaštitnih mjera u konkretnom slučaju nužno zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja vezanih uz športska natjecanja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

8.2. Okrivljeni BE je kritične prigode kao navijač HNK „Hajduk Split“ prilikom dolaska na športsko natjecanje pokušao unijeti u športski objekt pirotehničko sredstvo, skrivajući ga u svom donjem vešu, a što mu nije uspjelo zahvaljujući intervenciji zaštitara, s tim da se radi konkretno o sredstvu kojim se stvaraju neredi i potiču drugi sudionici natjecanja na nerede. Imajući u vidu zaštitni objekt Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, osiguravanje sigurnosti gledatelja, natjecatelja i drugih sudionika športskih natjecanja i stvaranje okruženja koje sprječava, suzbija i sankcionira nedolično ponašanje te stvaranje uvjeta da športsko natjecanje što više pridonosi kvaliteti života građana, osobito mladeži, kao i društvenu opasnost prekršaja koju predstavljaju prekršaji sankcionirani tim Zakonom, po ocjeni ovog suda, upućuje na nužnost izricanja zaštitnih mjera iz članka 32. stavak 1. podstavak. 1. i 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovale na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od jedne godine (najkraće trajanje) u okviru zakonom propisanog raspona od jedne do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnost okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

8.3. Iz navedenih razloga, ovaj sud smatra da je za postizanje svrhe zaštitnih mjera iz članka 51. PZ-a nužno izreći navedene zaštitne mjere u trajanju od jedne godine, a što je, po ocjeni ovog suda, sukladno načelu razmjernosti propisanim člankom 51.a Prekršajnog zakona. Naime, polazeći od utvrđene legitimnosti cilja miješanja države u pojedinačno pravo kada je nedvojbeno utvrđeno da je određena osoba ugrožavala izrekom propisane vrijednosti kao što su poštivanje slobode i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja, javni interesi i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskim natjecanjima preteži nad pojedinačnim interesom, ovaj sud smatra da je ostvarena mjera prevencije razvidna legitimnom cilju - sprječavanju i kontroli problema nasilja i nešportskog ponašanja gledatelja na športskim događajima s obzirom da je šport često scena provala nasilja koja je društveni fenomen sa širokom posljedicama.

8.4. Na ove navode se ujedno upućuje i okrivljenik koji je podnio odgovor na žalbu tužitelja, a u kojima ukazuje na obavezu primjene načela razmjernosti prilikom odlučivanja o zaštitnim mjerama.

9. Stoga je ovaj sud utvrdio da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za izricanje navedenih zaštitnih mjera (uz novčanu kaznu), a trajanje izrečene mjere je primjereno i dostatno ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe prekršajnopravnih sankcija, držeći da će se upravo takvim sankcijama postići opća svrha prekršajnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona. Okrivljenikove obveze sukladno izrečenim zaštitnim mjerama, opisane su pod t. III. i IV. izreke, a temelje se na čl. 32.a stavak 1. i 2. te stavak 4. i 5. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.