REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-775/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužiteljica AE iz [adresa], A [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Una Zečević Šeparović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. j.t.d. Zagreb, Selska cesta 3, protiv tuženika NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, Trnjanska 73, radi utvrđenja bračne stečevine, 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem na adresi u [adresa], čini 1 poslovni udjel upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 1, nominalnog iznosa od 1,33 EUR, koji predstavlja 100% temeljnog kapitala trgovačkog društva Advertising Pulse j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Našička ulica 20, OIB: 30597225856, MBS: [matični broj subjekta], koje društvo je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu.

II. Utvrđuje se da su AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženik NE iz [adresa] N 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem na adresi u [adresa], suovlaštenici u jednakim dijelovima, svaki u ½ dijela, na 1 poslovnom udjelu koji predstavlja 100% temeljnog kapitala trgovačkog društva Advertising Pulse j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Našička ulica 20, OIB: 30597225856, MBS: [matični broj subjekta], koje društvo je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu te da sva prava koja proizlaze iz navedenog poslovnog udjela tužitelj i tužena mogu ostvarivati samo zajedno.

III. Nalaže se upravi društva Advertising Pulse j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Našička ulica 20, OIB: 30597225856, MBS: [matični broj subjekta], koje društvo je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu da u nadležnom sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu izvrši prijavu upisa tužiteljice kao suovlaštenika u ½ dijela na 1 poslovnom udjelu koji predstavlja 100% temeljnog kapitala trgovačkog društva Advertising Pulse j.d.o.o. za usluge, Zagreb, Našička ulica 20, OIB: 30597225856, MBS: [matični broj subjekta], koje društvo je upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, i to sve u roku od 8 (osam) dana, što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

IV. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova za iznos od 250,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 28. travnja 2026. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj tvrdi da je s tuženikom bila u braku sklopljenom 17. lipnja 2011., koji brak je razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2899/2025 od 13. veljače 2026. Nadalje tvrdi da je tuženik u trgovačkom društvu Advertising Pulse j.d.o.o. za usluge, Našička ulica 20, OIB: 30597225856, MBS: [matični broj subjekta], upisanom u sudski registar ovog suda, osnivač i imatelj poslovnog udjela, a da je navedeno društvo osnovano Izjavom o osnivanju j.d.o.o. od 27. lipnja 2013., za vrijeme dok su stranke bile u braku. Poziva se na odredbu članka 36. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje u tekstu: ObZ) kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Tako tužiteljica tvrdi da je tuženik član navedenog društva i isključivi imatelj poslovnih udjela istoga, a kako su poslovni udjeli u navedenom društvu stečeni za vrijeme trajanja braka stranaka, isti prema tvrdnjama tužiteljice čine bračnu stečevinu. Imajući u vidu da stranke prema tvrdnjama tužiteljice ne mogu doći do dogovora oko podjele bračne stečevine mirnim putem te da joj je onemogućen pristup imovini i prihodima koji predstavljaju bračnu stečevinu stranaka koja joj je od strane tuženika potpuno zanijekana, ustala je ovom tužbom kojom zahtijeva utvrđenje da poslovni udjel u navedenom društvu čini bračnu stečevinu stranaka, utvrđenje da su stranke suovlaštenici poslovnog udjela u jednakim dijelovima, svaki u ½ dijela poslovnog udjela koji predstavlja 100% temeljnog kapitala navedenog društva te nalaganje upravi društva da izvrši prijavu upisa tužiteljice kao suovlaštenika u ½ dijela na poslovnom udjelu koji predstavlja 100% temeljnog kapitala navedenog društva.

2. Tuženik je odgovor na tužbu podnio 16. lipnja 2026. te je prije upuštanja u raspravljanje priznao tužbene zahtjeve tužiteljice.

3. Imajući u vidu da je tuženik priznao u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu slobodno disponirati (članak 3. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), valjalo je temeljem odredbe članka 331. stavak 1. ZPP-a kao u točkama I. do III. izreke ove presude.

4. U okviru podneska kojim je tuženik priznao tužbene zahtjeve tužiteljice, predložio je da se tužiteljicu obveže na naknadu troškova ovog parničnog postupka pozivajući se na odredbu članka 157. ZPP-a. Navedeni podnesak dostavljen je tužiteljici 6. srpnja 2026., ali se tužiteljica na isti nije očitovala niti je osporila navode iz tog podneska.

5. Odredbom članka 157. ZPP-a određeno je ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, da je tužitelj dužan nadoknaditi tuženiku parnične troškove. Dakle, za primjenu ove odredbe potrebno je kumulativno ispunjenje dva uvjeta: da tuženik nije dao povod za tužbu i da je priznao tužbeni zahtjev prije rasprave o glavnoj stvari. Ako su ti uvjeti ispunjeni, troškove postupka snosi tužitelj.

6. Tuženik je u prilogu odgovora na tužbu u kojem je prije upuštanja u raspravljanje priznao tužiteljičine tužbene zahtjeve dostavio pisanu korespondenciju između punomoćnika stranaka koja je prethodila podnošenju konkretne tužbe (list 44. do 47. spisa). Uvidom u tako dostavljenu dokumentaciju razvidno je da je u okviru pregovora u svrhu postizanja sporazumnog rješavanja bračne stečevine između stranaka tadašnja punomoćnica tuženika elektroničkom poštom od 23. veljače 2026. dala prijedlog prema kojem bi tužiteljica po izradi procjene tržne vrijednosti zajedničke nekretnine, koja je također bračna stečevina, isplatila tuženika na način da od tako utvrđene tržišne vrijednosti oduzme preostali iznos duga po kreditu i vrijednost polovice poslovnog udjela u trgovačkom društvu Advertising Pulse j.d.o.o., koji poslovni udio je predmet ovog postupka, nakon čega bi tuženiku "u cijelosti pripalo navedeno trgovačko društvo". Tužiteljica je putem svoje punomoćnice 25. veljače 2026. odgovorila na izneseni prijedlog tuženika navodeći da bi se isplatom polovice vrijednosti stana (koji nije predmet ovog postupka) odrekla potraživanja pola poslovnog udjela predmetnog društva i potraživanja pola iznosa pozajmice koje su obje stranke dale društvu za potrebe kupnje vozila. Tuženik se putem svoje punomoćnice nastavno očitovao na odgovor tužiteljice mailom od 10. ožujka 2026. navodeći da izneseni prijedlog nije prihvatljiv, ali je i dalje bio otvoren sporazumno riješiti pitanje bračne stečevine, predložio je poduzimanje određenih radnji radi izbjegavanja daljnjeg spora te je predložio sastanak radi pokušaja konačnog dogovora. Spisu ne prileži dokaz da je tužiteljica odgovorila na prijedloge tuženika, kao što ne prileži ni dokaz da je odgovorila na nastavni mail tuženika od 31. ožujka 2026. kojim je tuženik ponovo putem svoje punomoćnice molio za termin sastanka ukoliko tužiteljica smatra da je takav sastanak svrhovit.

7. Iz navedene dokumentacije proizlazi da je u odnosu na predmet konkretnog spora tuženik prije podnošenja ove tužbe davao prijedloge za mirno rješenje spora te je i nakon neprihvaćanja njegovog prijedloga od strane tužiteljice ustrajao na pokušaju mirnog rješenja spora, ali da tužiteljica nije odgovorila na njegov daljnji prijedlog pokušaja rješavanja pitanja bračne stečevine stranaka pa tako niti u odnosu na predmet konkretnog spora te se i oglušila na pozive za organiziranje sastanka na kojim bi stranke pokušale navedeno riješiti. Ponavlja se da se tužiteljica na dostavljenu korespondenciju od strane tuženika nije očitovala niti je dostavila dokaz da su se pregovori nastavili i da je tuženik eventualno odbio svaku mogućnost mirnog rješenja spora što bi impliciralo opravdanost pokretanja ovog postupka. Dapače, tužiteljica je u samoj tužbi tvrdila suprotno dostavljenoj dokumentaciji navodeći da joj je bračna stečevina od strane tuženika potpuno zanijekana te da ne može doći do dogovora oko podjele bračne stečevine mirnim putem. Stoga tuženik prema ocjeni ovog suda nije dao povod za konkretnu tužbu, a kako je prije upuštanja u raspravljanje priznao tužbeni zahtjev u cijelosti, ocjena je ovog suda da su se ispunile kumulativne pretpostavke određene ranije citiranom odredbom članka 157. ZPP-a pa je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku troškove ovog postupka.

8. Tako se odluka o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova temelji na odredbama članka 154. stavak 1., članka 155. stavak 1. i 2., članka 164. stavak 1. i članka 157. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda od 2,00 EUR.

9.1. Tuženiku je kao potreban priznat zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR, odnosno priznat mu je trošak u ukupnom iznosu od 250,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

9.2. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a.

10. Tuženikov zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi trošak raspravljanja sa strankom u iznosu od 250,00 EUR (s uključenim PDV-om) iz razloga što Tarifa prvenstveno ne propisuje takvu radnju kao radnju za koju odvjetniku pripada nagrada, a podredno ukoliko je tužitelj taj zahtjev postavio prema Tbr. 35. Tarife, što nije određeno naveo u postavljenom zahtjevu za naknadu troškova, ističe se da nije dokazao da je sudjelovao na konferencijama i sastancima sa tuženikom na kojima bi raspravljao o činjeničnim i pravnim pitanjima niti je dostavio dokaz o tome koliko je eventualno takav sastanak, ukoliko je održan, trajao. U odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu prvenstveno se ističe da zahtjev tuženika u tom dijelu nije određen, ali u svakom slučaju navedeni trošak dospijeva tek po pravomoćnom okončanju postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu pa mu taj trošak u ovoj fazi postupka nije ni nastao jer nije ni dospio. Stoga je tuženikov zahtjev odbijen kao neosnovan za iznos od 250,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

SUDAC

Iva Karin Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (članak 353. stavak 3. ZPP).