Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4890/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FV, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu broj: Pp-4220/2026-7 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okr. FV je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio djelo prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

1.1. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.,39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje u smislu citirane zakonske odredbe pazi po službenoj dužnosti te da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe da bi inkriminirane prilike počinio prekršaj stavljen mu na teret.

5. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaz žrtve obrazlažući to činjenicom da na dan intervencije žrtve nije izjavila da ju je vrijeđao ili nazivao pogrdnim imenima, međutim da je zanemario dijelove iskaza žrtve da joj je okrivljenik oduzeo grijalicu i time je onemogućio u grijanju stambenog prostora, da ju inače učestalo verbalno napada i viče kroz dulje vremensko razdoblje, u kojem smislu da nije odlučan konkretan dan, da je ranije osuđivan zbog nasilja u obitelji, uslijed čega da takvo postupanje okrivljenika predstavlja psihičko i ekonomsko nasilje.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je, na temelju potpune i pravilne ocjene obrane okrivljenika i svih provedenih dokaza, citiranih u t. 4. obrazloženja pobijane presude, ispravno zaključio da nema dokaza na temelju kojih bi se mogao izvesti zaključak da je okrivljenik inkriminirane prilike počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7. Pogrešno tužitelj smatra da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio iskaz žrtve PV, budući da se žrtva u postupku pred sudom jasno očitovala da joj inkriminirane prilike okrivljenik nije upućivao navedene uvredljive riječi, te je nakon što joj je predočen iskaz pred policijom, ponovila da joj uvredljive izraze inače upućuje, međutim da to nije učinio 25. ožujka 2026., s time da je iskaz pred policijom dan općenito bez konkretizacije dana, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Okolnost da bi okrivljenik uvredljive izraze eventualno upućivao neke druge prilike nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja stanja stvari u odnosu na predmetni događaj. Naime, optužni prijedlog podnesen je u pogledu konkretnog događaja, odnosno da bi se nasilnički ponašao u obitelji 25. ožujka 2026. i prvostupanjski sud, postupajući u ovom predmetu, nije imao mogućnost proglasiti okrivljenika krivim za neko vremensko razdoblje koje nije obuhvaćeno činjeničnim opisom djela u optužnom prijedlogu, kako to sugerira tužitelj, budući da bi time prekoračio optužni akt, s time da tužitelj, nazočan u postupku, nije izmijenio optužni akt. U pogledu navoda tužitelja da bi okrivljenik žrtvi oduzeo grijalicu pa da bi time bila onemogućena u grijanju, ističe se da iz iskaza žrtve jasno proizlazi da je okrivljenik grijalicu iz dnevne sobe odnio u drugu sobu, koju nije zaključao, kako se o tome branio i sam okrivljenik, pa na taj način žrtva nije onemogućena u korištenju predmetne grijalice. Suština ekonomskog nasilja je oblik kontrole od strane nasilnika koji žrtvu ugrožava iz ekonomskih razloga, što u ovom predmetu nije slučaj.

Također pogrešno žalitelj sugerira da ranija osuđivanost okrivljenika upućuje na ponavljanje prekršaja, budući da prvostupanjski sud provodi postupak i utvrđuje stanje stvari za ono djelo za koje je optužen ovim optužnim aktom, a eventualna ranija osuđivanost bila bi od utjecaja samo kada bi bilo dokazano da se nasilnički ponašao prema žrtvi 25. ožujka 2026.

8. Slijedom navedenog, i prema ocjeni ovog suda, na temelju provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku, kojom je okrivljenika oslobodio od optužbe za predmetni prekršaj.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v. r.

Ivanka Mašić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.