Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog OK, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zabok, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 11. veljače 2026., broj: Pp-1372/2025-4, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zabok kao osnovana i ukida pobijana prvostupanjska presuda te predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 11. veljače 2026., broj: Pp-1372/2025-4 okr. HK je na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
1.1. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu ocjenom navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da je u pravu žalitelj kada ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu je prvostupanjski sud dajući razloge za svoju odluku pogrešno okrivljenika oslobodio od optužbe na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona.
5. Naime, prvostupanjski sud je proveo detaljan prekršajni postupak, nakon kojega je izveo pogrešan zaključak da činjenično opisano postupanje okrivljeniku stavljeno na teret optužnim aktom, po propisu nije prekršaj. Prvenstveno se ističe da činjenični opis djela u izreci pobijane presude (kao i optužnom aktu) sadrži sva bitna obilježja djela iz čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivog na temelju čl. 22. st. 3. istog Zakona, budući da je optužnim aktom okrivljeniku stavljeno na teret počinjenje nasilja u obitelji prema supruzi IK na način da bi istu desnom rukom odgurnuo od sebe prilikom čega je pala na željeznu policu, u prisutnosti njihove mlt. kćeri ĐK (2010). Odredbom čl. 10.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, pa je u smislu citirane zakonske odredbe jasno opisana primjena fizičke sile, koja znači svaki čin uporabe tjelesne snage na tijelo drugog člana obitelji, kao što su udaranje, šamaranje, guranje, čupanje i sl. uslijed kojih nije nastupila tjelesna ozljeda. Međutim, u konkretnom slučaju je pitanje, je li dokazano da bi okrivljenik svojim postupanjem inkriminirane prigode, počinio djelo stavljeno mu na teret, u kojem slučaju sud donosi odluku na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona.
6. Iako je prvostupanjski sud zaključio da nema prekršaja, analizirao je provedene dokaze i prema ocjeni ovog suda, pogrešno zaključuje samo na temelju dijela iskaza žrtve u kojem navodi kako ne može reći da bi je suprug namjerno odgurnuo u željeznu policu u hodniku, jer za pravilno utvrđenje stanja stvari nije odlučno je li okrivljenik žrtvu namjerno odgurnuo u željeznu policu, već je li istu odgurnuo, odnosno je li prema njoj primijenio fizičku silu u smislu Zakona o zaštiti od nasilja o obitelji, sve u nazočnosti djeteta. Prvostupanjski sud zanemaruje dio iskaza žrtve u kojem navodi da je okrivljenik imao povišeni ton i da je luđački nasrnuo na nju, pa isto ne bi upućivalo na slučajan fizički kontakt u cilju izlaska iz kuće. U pravu je tužitelj, da je događaju bila nazočna i njihova maloljetna kćerka, koja je prema iskazu žrtve i stala između njih, što također ukazuje na drugačiju dinamiku i tijek događaja od onoga kako o tome pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, jer nije logično i životno da bi dijete stalo između roditelja ako nema opasnosti za verbalni i fizički sukob. Tome u prilog je dio iskaza žrtve da joj je, nakon što je okrivljeniku rekla da će pozvati policiju, istrgnuo mobitel iz ruku, te svojom grubošću nanio modrice. Također se ističe da je žrtva i na ispitivanju pred policijom iskazivala da ju je ničim izazvan odgurnuo od sebe, a k tome ne treba imati na umu i obranu okrivljenika da ju je „odgurnuo od sebe“ jer da ju je htio maknuti od sebe.
7. Pogrešno žalitelj ističe da je za pravilno utvrđenje stanja stvari trebalo cijeniti i Zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb i o tome ispitati djelatnice Zavoda, budući da takav Zapisnik i izjava žrtve sadržana u njemu nema značaj dokaza u prekršajnom postupku, osim u dijelu da je žrtva prijavila događaj, a djelatnice Zavoda ne mogu biti ispitane o onome što bi im žrtva iskazivala o događaju.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica, koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
9. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, te po potrebi provesti i dokaznu radnju ispitivanja mlt. ĐK, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će u svemu valjano obrazložiti.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 206. Prekršajnog zakona, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
