Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-759/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČN, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20. 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) odlučujući o prigovoru okrivljenice, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj od 21. prosinca 2025., klasa: 211-07/25-3/20474, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okr. ČN kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ČN je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka u iznosu 20,00 EUR (dvadeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. ČN proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te joj je izrečena novčana kazna 1.320,00 eura, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Uz kaznu, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 76,98 eura te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškova postupka.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog na temelju čl. 238. st. 11. i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu prigovora na odluku o kazni u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počiniteljice, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu izreklo u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu. Takva kazna primjerena je težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenice, dok okrivljenica isticanjem okolnosti počinjenja djela ne dovodi u pitanje pravilnost izrečene kazne. Također, okrivljenica ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti, koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja, niti doprinosi dokaze o lošim materijalnim prilikama na koje sugerira u prigovoru. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenice i drugih da ubuduće ne čine takve prekršaje.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u za to određenom roku.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca u pogledu navoda prigovora okrivljenice ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito, s obzirom na veliku težinu i značaj djela, izrekao tu zaštitnu mjeru. Težina prekršaja ogleda se u viskom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenice i okolnostima postupanja konkretne prilike, čime je velikoj mjeri ugrožavala druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,82 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je potrebno otkloniti uvjete koji joj omogućavaju ponovno činjenje prekršaja. Suprotno tvrdnji okrivljenice zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja, u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu čl. 51.a Prekršajnog zakona. Paušalni i nedokumentirani navodi okrivljenice da joj je vozačka dozvola potrebna za obavljanje posla i prijevoz djeteta na čuvanje ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere, jer je za te okolnosti znala i prije inkriminirane prilike i to je prema mišljenju ovog suda bio razlog više da se pridržava prometnih propisa.

8. Odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga pravilna je i zakonita te sukladna Rješenju o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine broj“ 55/11, 58/11-ispravak, 100/12, 10/14 i 45/16.) prema kojem je naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga 500,00 kuna, preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odnosno 66,36 eura, kao i troškovi upotrebe alkotesta 11,00 eura, što ukupno iznosi upravo 76,36 eura, kako je to i navedeno pobijanim prekršajnim nalogom. Budući da je okrivljenica zaposlena i nije doprinijela nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazala da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužna uzdržavati, u smislu čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona, to nema uvjeta za preinačenje odluke o troškovima postupaka.

9. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka u iznosu 20,00 eura, blizu minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje nje i osoba koje je dužna uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova RH, PU karlovačkoj, PP Slunj u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.