Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1452/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. GH zbog prekršaja iz čl. 53. st.1. i st. 3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. GH, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 22. prosinca 2025., Klasa: 211-07/25-3/20510, Ur.broj: 511-08-29-25-2, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okr. GH odbija se kao neosnovan, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ-a),okr. RH, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 ( petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 22. prosinca 2025., Klasa: 211-07/25-3/20510, Ur.broj: 511-08-29-25-2, proglašen je krivim okr. RH zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koji je kažnjen novčanom kaznom od 1.320,00 eura.
1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je osobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere te novčane kazne.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenik ističe kako prekršaj u potpunosti priznaje i žao mu je zbog toga, inače poštuje ograničenja brzine i taj je dan u žurbi pogriješio, smatra se savjesnim vozačem. Nadalje ističe da je zatvorio obrt od tada je nezaposlen te je predao prijavu na natječaj za radno mjesto montaža namještaja u Ikea Hrvatska gdje je primljen te trenutno obavlja potrebne liječničke preglede, za to radno mjesto jedan od uvjeta je posjedovanje vozačke dozvole za B kategoriju vozila. Ističe da ima dijete od 8 godina starosti dijeli skrbništvo ima potrebu voziti dijete u školu i na razne vanškolske aktivnosti, živi selu koje je udaljeno 10 km od mjesta školovanja djeteta. Stoga predlaže da se ukine zaštitna mjera upravljanja motornim vozilom te plaćanje kazne bi uveliko utjecalo na financijsko stanje te traži smanjenje novčane kazne.
6.1. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237.st.2.PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi prigovora ostali na razini paušalnog isticanja.
7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti dijela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32 PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6 PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl.32 PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
7.1. Stoga, navodi prigovora okrivljenika ( da je zatvorio obrt od tada je nezaposlen) pri čemu okrivljenik o navedenom nije dostavio dokaz što je bio dužan, po stavu ovog suda, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje novčane kazne. Naime, niti priznanje i svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.
8. Nadalje ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je je našao da je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru da mu je za novo radno mjesto jedan od uvjeta je posjedovanje vozačke dozvole za B kategoriju vozila, da ima potrebu voziti dijete u školu i na razne vanškolske aktivnosti a živi u selu koje je udaljeno 10 km od mjesta školovanja djeteta, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, te je navedeno trebalo biti poticaj okrivljeniku da se suzdrži od protupravnog postupanja u prometu. Duljina trajanja izrečene mjere tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine po ocjeni ovog suda primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu sa načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a.
9. Kako je člankom 138. st. 2. t . 3.c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st 3. PZ-a, okrivljenik obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.
10. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijskoj upravi istarskoj, Postaji prometne policije Pula u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
