Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5384/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. NĐ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. NĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 5. studenog 2025., Poslovni broj: Pp-15613/2025, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. NĐ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. NĐ je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 50,00 (pedeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. NĐ proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju 90 dana u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio uhićen i smješten u posebnu prostoriju u trajanju od dva dana tako da ima za izdržati 88 dana zatvora, te je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera udaljenja iz stana na adresi u [adresa] gdje živi njegov otac rođ. **.**.1947. godine a u trajanju od 12 mjeseci, te je u tom razdoblju okrivljeniku zabranjen pristup u stan i stambeni prostor na toj adresi, a okrivljenik je u cijelosti oslobađen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. NĐ je pravodobno putem branitelja Denisa Mirića odvjetnika iz Zagreba podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, predlažući preinačiti pobijanu presudu i osloboditi okrivljenika zatvorske kazne i zaštitne mjere, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava kada je prvostupanjski sud donio odluku o sankciji, odnosno odluku o uračunavanju kazne okr. NĐ u žalbi navodi da iz izreke pobijane presude proizlazi da bi okrivljenik prije izašao iz posebne prostorije nego je u istu ušao te je nejasno kako bi se uopće utvrdilo kako je prvostupanjski sud primijenio odredbe o uračunavanju vremena provedenog u posebnim prostorijama u zatvorsku kaznu obzirom je u prvostupanjskoj presudi navedeno kako se „okrivljeniku uračunava vrijeme za koje je bio uhićen i smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstava od dana 4. studenog 2025. godine u 15,30 sati do dana 4. studenoga 2025. godine u 11,00 sati“. Nadalje okrivljenik navodi kako je prvostupanjski sud propustio u cijelosti izvesti dokaze koji se odnose na odluku o prekršajnopravnim sankcijama i drugim mjerama, i puko nabrajanje „dokaza“ ne predstavljaju izvedene dokaze kao takve a kojim bi se u dovoljnoj mjeri i sa sigurnošću mogla donijeti odluka o primjerenoj sankciji posebice kada je okrivljeniku izrečena zatvorska kazna te zaštitna mjera udaljenja iz stana sa zajedničke adrese gdje živi sa svojim ocem. U žalbi okrivljenik ističe kako je trebalo saslušati oca okrivljenika na okolnost samog događaja te posebice postojanja straha, samom ocu, koji je prijavio okrivljenika, kojem je kao i okrivljeniku danas žao zbog nastale situacije. Nadalje u žalbi okrivljenik ističe kako je sama sankcija kao i zaštitna mjera prestrogo određena iz razloga što je otac okrivljenika osoba od 78 godina koja u potpunosti ovisi o okrivljeniku koji istom pere, sprema, vodi ga liječniku, kuha, presvlači odnosno radi apsolutno sve što je potrebno kako bi ocu osigurao dostojan život i kada bi se okrivljenika odvojilo od oca istom bi bila ugrožena životna egzistencija budući nije u stanju sam se brinuti o sebi, pored toga okrivljeni je jedini u obitelji koji je zaposlen i zarađuje čime osigurava za oca hranu, plaća režije, troškove liječenja te sve druge troškove nužne za osiguranje minimalnih egzistencijalnih potreba, pa bi zatvorska kazna sigurno dovela do otkaza okrivljenika na trenutnom radnom mjestu i nakon izlaska iz zatvora bilo bi puno teže naći novo zaposlenje jer je općepoznata činjenica da je osobama koje izađu iz zatvora puno teže naći zaposlenje to bi dovelo do situacije da bi okrivljenik bio nezaposlen minimalno 6 mjeseci što bi dovelo do egzistencijalne ugroze.

6. Nije osnovan žalbeni navod kojim se pobija prvostupanjska presuda zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava pri donošenju odluke o sankciji kako to ističe okrivljenik, s obzirom da je nejasno kako je prvostupanjski sud primijenio odredbe o uračunavanju vremena provedenog u posebnoj prostoriji u zatvorsku kaznu. Naime iz stanja predmeta vidljivo je kako je u tekstu izreke prvostupanjske presude došlo do očite pogreške u pisanju na način da je umjesto pravilnog datuma „ 5. studenog 2025. godine u 11,00 sati “ pogrešno naveden datum „ 4. studeni 2025.godine u 11,00 sati“. Uvidom u rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj: Pp-15613/2025 od 5. studenog 2025. godine proizlazi kako se okrivljenik dana 5. studenog 2025. godine pušta na slobodu. Isto tako uvidom u Izvješće o uhićenju (str.14) vidljivo je da je NĐ uhićen dana 4.studenog 2025. godine u 14,30 sati, stoga nedvojbeno proizlazi da je činjenično stanje u pogledu zadržavanja okrivljenika, te uračunavanje citiranog zadržavanja u cijelosti točno i zakonito utvrđeno. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 40. PZ-a o uračunavanju uhićenja i zadržavanja u izrečenu kaznu, te u konkretnom je slučaju ispravno je prvostupanjski sud uračunao vrijeme provedeno u zadržavanju u trajanju od dva dana u izrečenu kaznu zatvora i navedena očita omaška u pisanju dana „4. studenog“ umjesto „5. studenog“ nije utjecala na zakonitost donesene odluke.

7. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, a povodom žalbenog navoda okrivljenika, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

7.1. Naime, razmotrivši odluku o izrečenoj kazni zatvora, prije svega je potrebno istaknuti da već sama težina i način počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim (okrivljenik je u alkoholiziranom stanju od 1.76 g/kg alkohola u organizmu ponovio nasilje u obitelji prema ocu osobi starije životne dobi na način da ga nije puštao u kuću , otjerao u prostor garaže da jede te ga potom nakon nekog vremena udario zatvorenim dlanom u predjelu lijeve strane lica, vrijeđajući ga pogrdnim riječima ), gdje je težina počinjenog prekršaja dodatno izražena kroz kumulaciju različitih oblika nasilja, budući da je okrivljenik prema ocu postupao ne samo verbalno ga vrijeđajući , zanemarivao ga ne puštajući ga u kuću otjeravši ga u prostor garaže, već je primijenio i izravno fizičko nasilje zadavanjem udarca, što manifestira visoki stupanj drskosti i bezobzirnosti. Osim toga, za istaknuti je da je okrivljeniku pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda Zagrebu pod poslovnim brojem Pp-14624/2023 pravomoćnom 8.11.2024 izrečena kazna zatvora od 15 dana, te pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda Zagrebu pod poslovnim brojem Pp-1637/2024 pravomoćnom 27.2.2023 izrečena kazna zatvora od 15 dana, u kojima je okrivljenik proglašen krivim zbog nasilja u obitelji. Nadalje pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda Zagrebu pod poslovnim brojem Pp-9957/2025 od pravomoćnom 29.7.2025, samo četiri mjeseca ranije izrečena kazna zatvora u trajanju od 80 dana uvjetno na jednu godinu te izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji prema ocu LĐ u trajanju 2 godine. Navedene pravomoćne presude očito nisu ispunile svoju svrhu niti su utjecale na promjenu njegova ponašanja, već isti ukazuje upornost u počinjenju prekršaja, zbog čega je po ocjeni ovog sudskog vijeća otklonjena bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste ili mjere kazne s obzirom da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u konkretnom slučaju ne bi mogla postići drugačijom prekršajnopravnom sankcijom kako se to sugerira u žalbi.

7.2. Stoga, navodi žalbe da je okrivljenik jedini koji skrbi o ocu, (istom pere, sprema, vodi ga liječniku, kuha, presvlači te jedini je zaposlen i zarađuje čime osigurava za oca hranu, plaća režije, troškove liječenja te sve druge troškove) ne mogu se u pogledu odmjeravanja kazne cijeniti kao olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje kazne. Okrivljenik je kao sin žrtve trebao biti svjestan svojih obiteljskih i radnih obveza, te je upravo zbog tih okolnosti morao i bio dužan voditi računa o svojem ponašanju i suzdržati se od svakog oblika nasilničinog ponašanja, a upravo žrtva otac okrivljenika, osoba starije životne dobi u situaciji ovisnosti od okrivljenika i suživota s istim predstavlja posebno ranjivu kategoriju žrtve koja uživa najviši stupanj zakonske zaštite, pa moguća obiteljska i ekonomska ovisnost oca spram okrivljenika ne može biti opravdani razlog blažeg kažnjavanja za ponovljeno fizičko i psihičko nasilje u obitelji kako to neopravdano predlaže okrivljenik, već je njegova odgovornost veća, a ne manja pa je samim time primjerenija i teža vrsta kazne.

7.3. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okrivljeniku prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati odluku o kazni.

8. Slijedom navedenog, nije osnovan niti žalbeni navod okrivljenika u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru udaljenja iz stana na adresi u [adresa] predlažući da se okrivljenika iste oslobodi. Naime, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se predmetnom zaštitnom mjerom ostvaruje svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, otklanjaju uvjeti koji omogućavaju i potiču okrivljenika da čini nove prekršaje. Isto tako se njenom primjenom otklanja ugroženost oca LĐ , žrtve nasilja u obitelji prema kome je okrivljenik već bio nasilan, te je tako izrečena zaštitna mjera razmjerna težini počinjenog prekršaja – tjelesnom i psihičkom obliku nasilju prema žrtvi, zatim prekršaja koji se mogu od okrivljenika očekivati, kao i sa stupnjem njegove opasnosti, a sukladno čl. 51.a PZ-a, imajući u vidu da je već prekršajno kažnjavan zbog istog prekršaja. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od dvanaest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja žrtve nasilja. Zbog svega navedenog, izricanje ove mjere, uz kaznu zatvora, u potpunosti je opravdano i nužno radi postizanja svrhe prekršajnopravne sankcije radi sprječavanja ponovnog počinjenja nasilja te da se žrtvi osigurava zaštita.

9. Isto tako, neosnovan je i navod žalbe da je prestrogo određena zaštitna mjera jer se okrivljenik brine i uzdržava oca, te navedeno nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere. Potrebno je istaknuti da bi omogućavanjem daljnjeg suživota okrivljenika na istoj adresi sa žrtvom pod izgovorom obiteljske skrbi o ocu značilo svjesno izlaganje posebno ranjive kategorije žrtve novom, potencijalno još težem nasilju. Stoga je izricanjem zaštitne mjere ostvarena njihova svrha iz čl. 51. PZ-a i čl. 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno otklanjaju se uvjeti koji bi mogli omogućiti ili potaknuti okrivljenika na ponovno počinjenje prekršaja. Isto tako njenom primjenom otklanja se ugroženost oca okrivljenika žrtve nasilja u obitelji prema kojem je okrivljenik bio nasilan.

10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 50,00 eura, predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem iznosu troška postupka te po ocjeni ovog suda neće bitno ugroziti egzistenciju okrivljenika.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Sesar, v.r.

Kristina Gašparac Orlić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtve nasilja i tužitelja