Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10954/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. RG, zbog prekršaja iz čl.199. st.2. i st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. RG, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 25. rujna 2025., Klasa: 211-07/25-1/18284, Ur.broj: 511-12-31-25-1, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prigovor okr. RG, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st.2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. RG, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj od 25. rujna 2025., Klasa: 211-07/25-1/18284, Ur.broj: 511-12-31-25-1, proglašen je krivim okr. RG zbog prekršaja čl. 199. st. 2. i st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura.
1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je podnio prigovor zbog visine novčane kazne i izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, predlažući da ga sud oslobodi novčane kazne ili ublaži istu i ukine izrečena mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenik ističe kako je svjestan svoje velike greške i neozbiljnosti te ovu pogrešku sigurno neće ponoviti, iskreno mu je žao i kaje se zbog navedenog, te do sada nije kazneno ni prekršajno kažnjavan. Nadalje ističe da je živi sa suprugom i dvoje maloljetne djece, supruga je jedina zaposlena i njena plaća njihov je jedini izvor prihoda, te mu je automobil izrazito neophodan, svaki dan vozi sina u vrtić žive mjestu Gardunu i nema drugih raspoloživih sredstava prijevoza, osim navedenog u mjestu nema trgovina, ljekarni, pedijatrijske ambulante, niti doktora opće prakse supruga ne vozi, te im je slijedom navedenog automobil prijeko potreban.
7. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za prekršaj iz čl.199. st.2. i st .8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a okrivljeniku prije svega je izrečena blaža vrsta kazne novčana kazna i to u minimalno zakonom propisanom iznosu a imajući u vidu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti kao nužna pretpostavka za izricanja kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, te da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem kako se to sugerira u prigovoru okrivljenik.
7.1. Jednako tako, navodi prigovora (da živi sa suprugom i dvoje maloljetne djece, supruga je jedina zaposlena te je njezina plaća njihov jedini izvor prihoda) po stavu ovog suda, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale dodatno ublažavanje novčane kazne. Nadalje, niti priznanje ili svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.
7.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu odluke o novčanoj kazni.
8. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije tri mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koja su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole zbog svakodnevne vožnje djeteta u vrtić, supruga ne vozi, živi u udaljenom mjestu, trebala je upravo biti poticaj okrivljeniku da ne krši prometne propise pa isto nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, a posebno cijeneći da je okrivljenik počinio prekršaj koji je jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama.
8.1. Stoga se izricanjem predmetne zaštitne mjere postiže njihova svrha, odnosno, otklanjaju se uvjeti koji omogućuju ili mogu poticajno djelovati na okrivljenikovo počinjenje novog prekršaja. I po ocjeni ovog suda, težina počinjenog prekršaja (upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 2,23 g/kg) kao i očekivanih prekršaja te stupanj počiniteljeve opasnosti, proporcionalno je izrečenoj zaštitnoj mjeri, sukladno s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, bliže kraćem mogućem trajanju zaštitne mjere, također je primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
8.2. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao u izreci ove presude.
9. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, u skladu sa čl. 130. st. 9. PZ-a, uračunati će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.
10. Kako je čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st. 3. PZ-a, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijska postaja Sinj, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
