Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11313/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽĆ, zbog prekršaja iz čl. 238. st. 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20. 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 11. studenoga 2025., klasa: 211-07/25-3/18409, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. ŽĆ kao osnovan i preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, na način da se okr. ŽĆ izrečenu novčanu kaznu u iznosu 2.240,00 EUR (dvije tisuće dvjesto četrdeset eura), na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 118/18. i 114/22.) dopušta platiti u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku petnaest dana od primitka ove presude, dok ostali obroci dospijevaju u razmaku od trideset dana od prethodne uplate, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr. ŽĆ kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. ŽĆ je obvezan naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. ŽĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 238. st. 1. i 7. i čl. 289. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te čl. 65. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.) za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna 2.240,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim kazne, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca.

2. Protiv tog prekršajnog naloga, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog na temelju čl. 238. st. 11. i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu izreklo u minimalno propisanom iznosu, tako da je za svaki pojedini prekršaj utvrdilo posebnim zakonom najpovoljnije propisanu kaznu. Takva kazna primjerena je težini, značaju i opasnosti djela počinjenih u stjecaju, te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Bez uspjeha žalitelj ističe da bi tako odmjerena kaza ugrozila obiteljsku egzistenciju jer da je otac troje djece, supruga je tek počela raditi, budući da nije doprinio nikakav dokaz o okolnostima koje navodi, mjesečnim primanjima i imovnom stanju, pa ovaj sud nije imao relevantne parametre za ocjenu njegovih navoda. Ističe se da navedene okolnosti, same za sebe, ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti, koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika i drugih da ubuduće ne čine takve prekršaje.

5.1. Međutim ovaj sud je uvažavajući navode prigovora kojima ističe nemogućnost plaćanja kazne odjednom i prijedlog da mu se omogući obročna otplate kazne, imajući na umu visinu izrečene kazne, preinačio odluku o kazni na način da je na temelju čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljeniku odobrio otplatu izrečene novčane kazne u pet jednakih mjesečnih obroka, smatrajući da će se na taj način omogućiti lakše plaćanje kazne.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u za to određenom roku.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu paušalnih navoda prigovora okrivljenika ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, s obzirom na težinu i značaj djela opravdano i zakonito izreklo tu zaštitnu mjeru. Navedeno ponašanje, zbog naravi počinjenja upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Zaštitna mjera je određena u minimalnije zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini počinjenog djela i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i stupnjem opasnosti počinitelja, u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju. Po ocjeni ovog suda, okolnosti koje paušalno ističe u prigovoru, o neophodnosti upravljanja motornim vozilom zbog skrbi o troje djece i obavljanja poslovnih obaveza, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela. Ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se pridržava prometnih propisa.

8. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije) a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka 30,00 eura, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Dugo Selo u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.