Poslovni broj: Usž-2363/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PF, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1265/2025-7 od 19. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1265/2025-7 od 19. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika , KLASA: UP/II 141-02/25-03/01406218220, URBROJ: 341-99-06/2-25-703 od 5. svibnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141 02/2403/01406218220, URBROJ: 341-18-06/2-24-37795 od 8. siječnja 2025.
2. Osporavanim rješenjem od 5. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 8. siječnja 2025. Tim rješenjem tužitelju, kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, odbijen je zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.
3. Tužitelj žalbu podnosi iz svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi iznosi kronologiju provođenja upravnog postupka te ističe da mu nisu dostavljeni nalazi i mišljenja vještaka u prvostupanjskom postupku od 19. studenog 2024., kao niti u drugostupanjskom postupku od 25. travnja 2025., u kojem vijeće viših vještaka navodi da ne postoji niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti jer stanje po ranjavanju ni na koji način ne ometa radni proces učitelja – defektologa. Tužitelj smatra da mu nije omogućeno da se očituje na dva dokaza temeljem kojih su donesena pobijana rješenja kojima se odlučuje o njegovom pravu na invalidsku mirovinu. Smatra da ispunjava uvjete za priznavanje prava na invalidsku mirovinu i to prema dokazima u spisu kao i njegovim fizičkim i psihičkim stanjem koje je direktna posljedica ranjavanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da je medicinska dokumentacija pogrešno ocijenjena, da je iz iste vidljivo da kod njega postoji trajni gubitak radne sposobnosti, te nemogućnost obavljanja osnovnih životnih potreba, obavljanja djelatnosti, odnosno opće nesposobnosti za rad izravno uzrokovano stradanjem u ratu. Ističe da Liječnička komisija nije na pravilan način utvrdila stanje njegova organizma, a što se moglo utvrditi da je izvršen pregled u skladu sa pravilima medicinske struke i da je liječnička komisija cijenila svu relevantnu medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da je kao aktivni sudionik kroz sve strahote rata i da su do danas prisutne posljedice katastrofične ratne traume, radi čega je predlagao da ga Liječničko povjerenstvo pregleda kako bi se utvrdile nesporne posljedice na njegov organizam. Navodi da je došlo do povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ , 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Slijedom svega navedenog traži da Visoki upravni sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi upravnu stvar.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut na zahtjev tužitelja podnesenog 27. svibnja 2024. radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, sukladno članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, 121/17., 98/19., 84/21, i 156/23., dalje: ZHBDR).
9. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pretpostavka za priznavanje prava na invalidsku mirovinu pod uvjetima određenim ZHBDR-om i Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZOMO) je da hrvatski državljanin, pripadnik borbenog sektora HVO-a u BiH ima ostvaren status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva (stavak 1.), odnosno sukladno stavku 2. istog članka ZHBDR-a ostvaren status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.
10. U upravnom postupku utvrđeno je da je tužitelj hrvatski državljanin, da je u razdoblju od 1. travnja 1992. do 27. travnja 1996. bio pripadnik postrojbi borbenog sektora HVO, da je magistar opće defektologije zaposlen u Osnovnoj školi za djecu sa posebni potrebama u Mostaru kao učitelj – defektolog. Pravomoćnim rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sektora za upravno rješavanje, praćenje rada liječničkih komisija i pomoć u liječenju, Sarajevo, broj UP-1 03-41-ZKZ-4280/12-1 od 07. listopada 2019. tužitelju je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX. grupe sa 30% vojnog invaliditeta na osnovu ozljede zadobivene za vrijeme službe u oružanim snagama HVO -a, ima pravo na osobnu invalidninu od 7. listopada 2019. i ostala prava propisana Zakonom, dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava . Tužitelj je kao pripadnik oružanih snaga HVO na vojnoj dužnosti 3. studenoga 1994. u mjestu Gaj- Kupreško polje, kao pripadnik postrojbe 1. GMTBR, izvršavajući zapovjedi na prvoj crti bojišnice, pri punjenju granate u top tenka, zadobio povredu šake lijeve ruke sa prijelomom kosti (uvjerenje Federalnog Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, broj: 07/15-45/8-225/24-02 od 15.02.2024.).
11. U postupku provedenim povodom žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja od 25. travnja 2025., koji se suglasio sa nalazim i mišljenjem prvostupanjskog tijela vještačenja jer se kod tužitelja radi o lakšoj ozljedi desne šake koja za sada nema utjecaja na njegovu radnu sposobnost, odnosno poslove učitelja - defektologa, kao niti stanje nakon infarkta miokarda koje je kompenzirano i bez znakova ishemije. U nalazu i mišljenju se dalje navodi da je tužitelj bio pripadnik HVO- a, ima priznat status RVI-a 30% trajno temeljem ozljede lijeve šake. Prema nalazu nadležne Ljekarske komisije Federacije od 30.11.2018. o okolnostima stradavanja proizlazi kako je tužitelj 3. studenoga 1994. zadobio ozljedu šake lijeve ruke, da je isti dan obrađen u DZ Tomislavgrad kada se RTG om utvrdio prijelom baze Ill MC kosti nakon čega je provedeno konzervativno liječenje s posljedičnim deformitetom (dorzalni gibus), da se isto stanje opisuje i u nalazu traumatologa od 20. lipnja 2012, ortopeda od 12. ožujka 2024. i neurologa od 6. ožujka 2024., odnosno ne opisuje se ispad funkcije lijeve šake. U lipnju 2013. tužitelj je prebolio infarkt miokarda, redovito se prati po kardiologu, zadnji nalaz kardiologa datira od 6. listopada 2023. EF oko 75%, ergometrija bez znakova ishemije, kardiopulmonalno kompenziran. Vijeće viših vještaka potvrdio je nalaz vijeća vještaka da se kod tužitelja ne nalazi niti jedan oblik smanjenja radne sposobnosti po ZHBDR-u jer stanje po ranjavanju ni na koji način ne ometa radni proces učitelja defektologa. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, invalidnost po osnovi povrede ili bolesti (članak 142. stavak 2. ZHBDR - a) tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.
12. Kako su nalazi i mišljenja vještaka u oba stupnja suglasni i valjano obrazloženi, te su sačinjeni u skladu s mjerodavnim odredbama ZOMO-a kao i Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 96/2023.) i prema kojima kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer unatoč postojanju anatomsko -funkcionalnog oštećenja organa i organskih sustava, kao i medicinskih kontraindikacija koja ta oštećenja uzrokuju, tužitelj može raditi na poslovima koje obavlja, to i ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno te je pravilno prvostupanjski sud, imajući na umu članak 39. ZOMO-a i članak 142. stavak 1. ZHBDR-a, ocijenio da je rješenje tuženika zakonito.
13. Tužitelj u upravnom sporu nije predlagao izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku, čiji bi nalaz eventualno doveo u sumnju nalaze pribavljene u provedenom postupku.
14. U odnosu na ostale prigovore tužitelja, ovaj Sud ističe da ih tužitelj ponovno iznose u žalbi iako je prvostupanjski sud svaki od njih otklonio s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
