Poslovni broj: Usž-2321/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat-Paliske, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BC, državljanina Nepala, kojeg zastupa opunomoćenik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske Postaje Pag, OIB: 36162371878, Pag, Ulica Gugliamina Polzinetia 6, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, Us I- 1352/2025-10 od 24. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, Us I- 1352/2025-10 od 24. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-01/1716, URBROJ: 511-18-13-25-4 od 16. svibnja 2025. (točka I.), odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II.) i odbijen je zahtjev da tužba u ovom upravnom sporu ima odgodni učinak (točka III.).

2. Navedenim rješenjem tuženika, točkom 1., BC, rođen **.**.1998. u [adresa], državljanin Nepala, s prebivalištem u [adresa], protjeruje se iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP-a). Tužitelj je kao državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj dužan napustiti EGP (točka 2.) te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine (točka 3.). Točkom 4. riješeno je da će se tužitelj prisilno udaljiti u Nepal, kao državu podrijetla.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredbi postupka. Navodi u bitnome da je tijelo povrijedilo odredbu članka 196. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22.,151/22. i 40/25., dalje: ZoS) jer mu nije osigurano prevođenje na jezik koji razumije, pa time smatra da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev trebao usvojiti. Ukazuje na povredu članka 6. točke 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dalje prigovara i dijelu prvostupanjske presude u kojem je odbijen s prijedlogom za odgodni učinak tužbe kao i zahtjevom za naknadu troška postupka. Predlaže Visokom upravnom sudu da žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev, podredno da žalbu usvoji i predmet vrati tijelima tuženika na ponovni postupak. U žalbi tužitelj potražuje trošak sastava žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode iz žalbe i ostaje kod svog rješenja navodeći kako je tužitelj na području Republike Hrvatske zatečen u nezakonitom boravku budući da nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak te mu je zakonito izrečena zabrana ulaska i boravka u trajanju od jedne godine. Tuženik iznosi činjenice koje je utvrdio u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te navodi da je tužitelju u provedenom postupku omogućeno prevođenje na jezik koji razumije te su mu uredno uručene sve obavijesti. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji je prethodio u granicama žalbenih razloga, članku sukladno 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Na temelju razmatranja pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj, nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i rad, boravio na području Republike Hrvatske bez valjanog odobrenja, te se osporavano rješenje tuženika, kojim je o protjerivanju u konkretnom slučaju odlučeno na temelju članka 190. stavka 2. ZoS-a, nije nezakonito. U obrazloženju presude sud je iznio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te citirajući mjerodavne odredbe materijalnog prava naveo valjane razloge zbog kojih je potvrdio pobijano rješenje tuženika.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao državljanin treće zemlje, u Republiku Hrvatsku doputovao 28. srpnja 2024. temeljem D vize Republike Hrvatske serijskog broja [serijski broj], izdane u New Delhiju 4. srpnja 2024., za jedan ulazak s trajanjem boravka od 30 dana, u razdoblju od 4. srpnja 2024. do 17. kolovoza 2024. Viza je izdana temeljem odobrene dozvole za boravak i rad, a izdala ju je Policijska uprava istarska za razdoblje od 1. travnja 2024. do 1. listopada 2024. za poslodavca ZAP POSAO d.o.o., agenciju za posredovanje pri zapošljavanju. Međutim, navedena dozvola je obustavljena 13. kolovoza 2024. na zahtjev poslodavca.

9. Nadalje, za tužitelja je 7. travnja 2025. u Policijskoj postaji Velika Gorica podnesen novi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad na zahtjev Pulito usluga d.o.o., agencije za posredovanje pri zapošljavanju iz Zagreba, za korisnika Nova Camping d.o.o., no zahtjev je 15. travnja 2025. obustavljen zbog odustajanja poslodavca.

10. Dana 16. svibnja 2025. tužitelj je od strane policijskih službenika Policijske postaje Pag zatečen u nezakonitom boravku na području Republike Hrvatske (otok Pag - Novalja) zajedno s jednim državljaninom Indije i 14 državljana Nepala, u dva kombi vozila kojima su upravljali državljani Republike Hrvatske.

11. Tužitelj je dao izjavu na zapisnik u službenim prostorijama Policijske postaje nakon što je iskazao da je suglasan da se postupak vodi na engleskom jeziku na kojem se može sporazumjeti, da izjavu daje bez prevoditelja i da je suglasan da po potrebi prevodi njegov poznanik BCU, koji također razumije engleski jezik u govoru i pismu. Tužitelj je dalje u zapisniku naveo da živi u Nepalu, da je svoju državu odlučio napustiti iz ekonomskih razloga. Posao u Republici Hrvatskoj je pronašao preko poznanika iz Nepala kome je platio 6.000,00 eura kako bi mu pronašao posao u Republici Hrvatskoj te mu je u toj cijeni organizirao avionske karte i vizu. Došao je u Republiku Hrvatsku letom za Zagreb 28. svibnja 2024., radio oko dva mjeseca za mjesečnu plaću od 840,00 eura i imao osiguran smještaj i hranu. Nakon što je dobio otkaz, boravio je u Zagrebu u raznim hostelima te je u veljači 2025. pokušao dobiti posao u Drvnom centru Glina, ali nije uspio. Potom je preko poznanika iz Nepala došao u kontakt s agencijom Pulito usluge d.o.o., koji su mu ponudili smještaj i posao u kampu što je prihvatio te je u kamp stigao 8. travnja 2025. i počeo raditi kao čistač za dogovorenu plaću od 840,00 eura uz osiguran smještaj i hranu. Novčanih sredstava ne posjeduje, nema bankovnu karticu u Republici Hrvatskoj. S poslodavcem Pulito usluge d.o.o. dogovorio je da mu dio plaće isplaćuju na ruke, a dio na račun banke u Nepalu (Komari banka).

12. Dakle, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tužitelju je omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima predmetne upravne stvari, prije donošenja osporenog rješenja. Tužitelj je poučen o svojim pravima te je vlastoručno potpisao obrasce koji se odnose na obavijest o besplatnoj pravnoj pomoći uz pripadajuću listu pružatelja besplatne pravne pomoći, obavijest o postupku prisilnog udaljenja, obavijest o unosu podataka u SIS i obavijest o postupku smještaja u prihvatni centar za strance. Također, tužitelju je osigurano prevođenje na jezik koji razumije sukladno članku 196. stavku 1. ZoS-a.

13. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja te imajući na umu da tužitelj nema osiguran smještaj u Republici Hrvatskoj, da nema financijskih sredstava, te da nakon što mu je ukinuta dozvola za boravak i rad boravi na području Republike Hrvatske bez valjanog odobrenja (tuženik za tužitelja nema evidentiranih podataka o mjestu boravka u Republici Hrvatskoj), prvostupanjski sud je ocijenio pravilnom odluku javnopravnog tijela donesenu na temelju članka 190. stavka 2. ZoS-a. Pritom je zabrana ulaska i boravka pravilno određena unutar raspona od tri mjeseca i pet godina propisanog člankom 192. stavkom 6. ZoS-a, dok tužitelj ničim ne dokazuje da bi okolnosti, koje se sukladno članku 191. stavku 1. ZoS-a, uzimaju u obzir, u njegovu slučaju mogle dovesti do drukčije odluke. Stoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da okolnost da tužitelj od 13. kolovoza 2024. boravi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ne ukazuje na postojanje namjere poštivanja propisa Republike Hrvatske, a što prihvaća i ovaj Sud.

14. Također valja ukazati da je tužitelj 8. srpnja 2025. u Tranzitno prihvatnom centru za strance Trilj izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za azil te je imao obvezu 10. srpnja 2025. do 22 sata prijaviti se u prihvatilište tražitelja azila u Zagrebu, Sarajevska 41a, međutim isti je zahtjev 22. srpnja 2025. obustavljen temeljem članka 39. stavka 2. točke 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.), zbog odustajanja tražitelja od zahtjeva za azil.

15. Imajući na umu navedeno, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao tijekom upravnog postupka i upravnog spora, o kojima su se javnopravna tijela i prvostupanjski sud izjasnili, s čim je suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 190. stavka 2. ZoS-a, za donošenje rješenja o protjerivanju iz EGP-a.

16. U odnosu na ostale prigovore tužitelja, ovaj Sud ističe da ih tužitelj ponovno iznosi u žalbi, iako je prvostupanjski sud svaki od njih otklonio s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučeno je kao u izreci.

18. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

19. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković