Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-993/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Kristine Sesar, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EĆ zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okr. EĆ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 3. prosinca 2025., Klasa:
211-07/25-1/22177, Ur.broj: 511-05-13-25-1, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okr. EĆ odbija se kao neosnovan, te se potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ-a),okr. EĆ, obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka 30,00 (trideset) eura, koji je dužan platiti u roku 15 ( petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 3. prosinca 2025., Klasa: 211-07/25-1/22177, Ur.broj: 511-05-13-25-1, proglašen je krivim okr. EĆ zbog prekršaja iz čl. 54. st 1. i st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a za koji je kažnjen novčanom kaznom od 660,00 eura.
1.1. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 mjesec.
1.2. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je osobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere te novčane kazne.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237.st.1. t. 2. PZ -a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao o odgovarajućem primjenom odredaba PZ-a žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st.1.PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.
6. Okrivljenik ističe kako prekršaj ne osporava, iz mjerena brzina uvjetovana je činjenicom iznimne preglednosti, dobrog stanja kolnika i općim karakteristikama autoceste kao i karakteristikama vozila koje u takvim uvjetima dozvoljavaju nešto bržu ali još uvijek iznimno sigurnu vožnju, vozač je dugi niz godina i kao vozač nije sklon rizičnim ponašanjima u prometu. Nadalje navodi kako priroda posla koji osiguravaju egzistenciju njegove obitelj je veliki broj putovanja poslovni kontakti kod kojih je odlučujuća mobilnost i mogućnost putovanja, poslovni kontakti kod kojih je odlučujuća mobilnost i mogućnost putovanja bez ovisnosti o javnom prijevozu a počinjeni prekršaj stvari je spleta okolnosti zbog kojeg se ispričava pa predlaže da se ukine odluka o zaštitnoj mjeri i tako mu se omogući rad te da mu se umanji nalogom izrečena kazna.
6.1. Svakako je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237.st.2. PZ -a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi prigovora ostali na razini paušalnog isticanja.
7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti dijela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32 PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6 PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl.32 PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
7.1. Stoga, navodi prigovora okrivljenika kako je izmjerena brzina uvjetovana činjenicom iznimne preglednosti, dobrog stanja kolnika i općim karakteristikama autoceste kao i karakteristikama vozila koje u takvim uvjetima dozvoljavaju nešto bržu ali još uvijek iznimno sigurnu vožnju, te da je vozač dugi niz godina i kao vozač nije sklon rizičnim ponašanjima u prometu, po stavu ovog suda, svaka za sebe i u svojoj ukupnosti, nisu naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale ublažavanje novčane kazne. Naime, niti priznanje i svijest o počinjenom prekršaju, po ocjeni ovog suda, ne čine takve olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene novčane kazne za predmetni prekršaj, kao što to ističe okrivljenik u prigovoru.
8. Nadalje ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je je našao da je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije jedan mjesec. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, te okolnost koja se ističe u prigovoru kako priroda posla koji osigurava egzistenciju njegove obitelji je veliki broj putovanja i poslovni kontakti kod kojih je odlučujuća mobilnost i mogućnost putovanja bez ovisnosti o javnom prijevozu, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere, te je upravo navedeno trebalo biti poticaj okrivljeniku da se suzdrži od protupravnog postupanja u prometu. Duljina trajanja izrečene mjere jedan mjesec, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine po ocjeni ovog suda primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu sa načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a.
9. Kako je čl. 138. st. 2. t . 3. c) PZ-a propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju čl. 139. st 3. PZ-a, okrivljenik obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu trajanja postupka.
10. Zbog navedenoga na temelju čl. 238.st.11.PZ-a u vezi čl. 205.PZ-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Kristina Sesar, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
