REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-682/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marija Maričević , odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-94/2025- 2 od 16. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-174/2025-93 od 24. srpnja 2025., na sjednici održanoj 25. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje postavljeno u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke, zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te zbog povrede temeljnih ljudskih prava - prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku i zaštitu od arbitrarnosti, te prava na jednakost svih pred zakonom.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u svezi čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 385.a st. 2. ZPP ovaj revizijski sud je zaključio da prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje, te da nije dopušten u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
4.1. Na temelju onoga što je dostavljeno u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, prvenstveno tužbe, za uočiti je da tužitelj u tužbi tvrdi da je pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca (ranije 1. tuženika), Viadukt d.d. u stečaju, Zagreb, i to na način da je prilikom premještanja betonskog armiranog elementa dizalicom, koji teret je tužitelj pridržavao, došlo do zanošenja istog, pri čemu je pritisnuta ruka tužitelja. Tvrdi da je poslodavac bio osiguran od odgovornosti kod (drugo) tuženika policom broj [broj police] (Tvrdi i to da je dizalica bila osigurana policom od autoodgovornosti).
4.2. Iz sadržaja prvostupanjske presude razvidno je da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju po toj polici broj [broj police], ali je osporio odgovornost, jer da su čl. 4 Općih uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (dalje: Opći uvjeti) propisana opća isključenja iz osiguranja za koje tuženik ne odgovara, pa tako i za štetu nastalu zbog posjedovanja i uporabe samohodnih radnih strojeva te radnih vozila. Kako da je do ozljede došlo djelovanjem auto dizalice, da tuženik ne odgovara za tu štetu budući da ista, iz iznesenih razloga, nije pokrivena policom osiguranja.
4.2.1. Prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan prigovor tuženika jer da odgovornost za štetu koju pričine ta vozila dok obavljaju radnu funkciju je pokrivena ugovorom o osiguranju samo ako je to posebno ugovoreno. Isto tako taj sud utvrđuje da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom kontakta tužitelja sa betonskom gredom koju je premještala auto dizalica, koja je u tom trenutku bila stabilizirana i nije se kretala, a do ozljede je došlo uslijed kontakta sa teretom. Kako da auto dizalica obavlja funkciju premještanja tereta koji se bez pomoći stroja ne bi mogao premjestiti i ne obavlja ulogu prijevoznog sredstva, to da ne postoji odgovornost za štetu prema pravilima naknade štete s naslova autoodgovornosti. Isto tako da je osnovna radna svrha auto dizalice premještanje tereta, da korištenje auto dizalice kao radnog stroja upravo obuhvaća radnju premještanja tereta, pa kako je auto dizalica bila u funkciji radnog stroja da je ta radnja manipuliranja teretom obuhvaćena rečenim čl. 4. Općih uvjeta.
4.3. Drugostupanjski sud, također polazeći od sadržaja čl. 4. Općih uvjeta, ističe da je odgovornost za štete koju pričine opisana vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivena ugovorom o osiguranju (od izvanugovorne odgovornosti) samo ako je to posebno ugovoreno, a da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je do nezgode došlo uporabom teretnog vozila koje je u trenutku nezgode bilo u funkciji radnog stroja.
4.3.1. Drugostupanjski sud potom opširno obrazlaže zašto ne postoji odgovornost tuženika za štetu po polici o autoodgovornosti, prvenstveno obrazlažući pojam upotrebe vozila, kao funkcije vozila - prijevoznog sredstva.
5.1. Naznačeno pravno pitanje glasi:
„Jesu li ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tč.11. ZPP-a zbog nemogućnosti ispitivanja presude, kada su razlozi drugostupanjske presude o odlučnim činjenicama proturječni međusobno i proturječni stanju spisa?“.
5.1.1. Kao razloge važnosti predlagatelj ističe ovosudne odluke Revr-1676/2016-2, Rev-2663/1995- 2, Rev-4951/2019-2.
5.2. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava, a u kontekstu naznačenog pitanja, u prijedlogu se ističe povreda prava na pravično (pošteno) suđenje, u aspektu prava na zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela, te prava na obrazloženu sudsku odluku, kao i povredu prava na jednakost pred zakonom. Radi se o pravima zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.).
6. Drugostupanjski sud dao je potrebne, odgovarajuće i dostatne razloge u vezi pojma štete nastale uporabom „samohodnih radnih strojeva te radnih strojeva“, s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda – da je do nezgode došlo uporabom teretnog vozila koje je u trenutku nezgode bilo u funkciji radnog stroja, te ocjenjuje da je pravilno primijenjeno materijalno pravo - odredba čl. 4. Općih uvjeta, na koju se poziva tuženik, Uzrok štete je u uporabi auto dizalice - zanošenjem tereta kojeg je to vozilo prenosilo pri uporabi za koju je namijenjena funkcija.
7. Kako se arbitrarnom može smatrati ona odluka koja je nezadovoljavajuće obrazložena, a to ovdje nije slučaj, to tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu čl. 385. a st . 2. ZPP na pravično suđenje. Nadalje, naznačeno pitanje nema odgovarajuće elemente važnosti. Ovako postavljenim pitanjem sugerira se zapravo ovom sudu ocijeniti je li u predmetnoj parnici pravilno odlučeno o predmetu spora. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovno ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama. Odluke na koje se poziva u razlozima važnosti nisu podudarne ovopredmetnoj pravnoj situaciji.
8. Sijedom navedenih razloga ocijenjeno je da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu nema zahtijevanu važnost, jer ne ispunjava kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog u tom dijelu odbijen, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog je odbačen.
Zagreb, 25. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
