REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4518/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja METUS d.o.o., Položnica 5, Sv. Nedjelja, OIB: 24690129373, zastupanog po punomoćnici Martini Tončić-Bota, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DM-drogerie markt d.o.o., Kovinska 5a, Zagreb, OIB: 94124811986, zastupanog po punomoćniku Darku Marjanoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-518/2023 od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv -518/2023 od 29. rujna 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 672,93 eur.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Danaje Debicki iz Zagreba, Ulica Franje Petračića 3, poslovni broj Ovrv-28/2021 od 14. lipnja 2021., kojim se nalaže ovršeniku ovrhovoditelju namiriti tražbinu u iznosu od 14.526,51 EUR uvećanu za zakonsku zateznu kamatu i odbijen je tužbeni zahtjev. Točkom II. nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.066,72 eur.

2. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu i saslušanja svjedoka, utvrdio da tužitelj nije dokazao da je između stranaka bio sklopljen ugovor o djelu, kao niti da je tuženik naručio i ugovorio s tužiteljem izvedbu i ugradnju lifta, te da usluga ugradnje lifta nije izvršena u korist i za račun tuženika, pozivajući se na odredbe čl. 590. i čl. 600. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO). Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 153/23; dalje ZPP).

3. Protiv navedene presude, tužitelj je podnio žalbu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom presudu preinačiti podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovan postupak. Žalitelj u bitnom navod i da dokaze koje je tužitelj predložio u svom podnesku od 30. listopada 2023., prvostupanjski sud nije proveo, niti u pobijanoj presudi jasno i nedvojbeno obrazložio zašto navedene dokaze nije izvodio. Prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji i na iskazu svjedoka IR koji je u vrijeme izgradnje, odnosno ugradnje predmetne platforme bio zaposlenik tužitelja na radnom mjestu komercijalno tehničkog direktora te koji je dogovarao ugradnju predmetne platforme te ističe kako je sa svjedokom ŠR, kao bivšim zaposlenikom tužitelja, u sudskom sporu, a što isti na ročištu održanom 7. svibnja 2025. niti ne spori. Na ročištu održanom 7. svibnja 2025., a na kojem ročištu je saslušan svjedok IR, tužitelj je u cijelosti prigovarao istinitosti iskaza navedenog svjedoka, a sve iz razloga jer se isti nalazi u sudskom sporu sa tužiteljem te je jasno da isti ne bi istinito iskazivao u ovom predmetu u odnosu na okolnosti dogovaranja izgradnje i ugradnje predmetne platforme. Žalitelj smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sama izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima iznijetim u obrazloženju pobijane presude, a također presuda nema valjanih razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama dok su dati razlozi nejasni i proturječni.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu, potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 672,93 eur.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a i odredbe čl. 381. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da prvostupanjska presuda nije pravilna i osnovana na zakonu.

7. Prvostupanjski je sud počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, nerazumljiva je te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su nejasni i proturječni. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi. Prvostupanjski sud nije ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje nije opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ima valjanu osnovu.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu neplaćenog duga s osnova računa za izvršenu uslugu ugradnje dizala na adresi [adresa] u [adresa]. Činjenična i pravna osnova tužiteljeva zahtjeva je poslovni i pravni odnos između stranaka temeljem ugovora o djelu čl. 590. i čl. 600. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

9. Iz obrazloženja pobijane presude nespornim proizlazi da su stranke poslovno surađivale te da je tužitelj za tuženika izvodio i postavljao liftove u njegovim poslovnim prostorima. Međutim u ovoj pravnoj stvari je između stranaka sporno da li je po tužitelju sklopljen ugovor koji se odnosi na navodnu ugradnju lifta na adresi [adresa] ([adresa]) u [adresa], između stranaka uopće bio sklopljen. Glede adrese ostaje nejasno je li se radi o prostoru na adresi [adresa] ili [adresa], u [adresa].

10. Prema obrazloženju pobijane presude proizlazi da društvo tuženika na adresi [adresa] ([adresa]) u [adresa], nema poslovni prostor kao i da za tu adresu nije bila naručena izvedba lifta, te da tužiteljevi dokaz i ne potkrjepljuju tvrdnju te u konačnici ne proizlazi da je tuženik prihvatio ponudu za specificiranim poslom – ugradnju dizala niti da je izvedbu i ugradnju dizala uopće naručio.

11. Ocjena je suda prvoga stupnja da je tuženik osnovano prigovorio izdanom računu, a tužitelj u provedenom postupku osim pukih tvrdnji nije ponudio dokaz da je između stranaka doista i bio sklopljen predmetni ugovor o djelu, odnosno da je upravo tuženik naručio i ugovorio s tužiteljem izvedbu i ugradnju lifta, za uzeti je stoga da usluga kako je ona u prijepornom računu specificirana i naznačena, nije doista i izvršena u korist i za račun tuženika. Stoga sud nalazi da tužitelj nije dokazao svoje tužbene tvrdnje, dočim je tuženik iste uspješno doveo u uvjerljivu i razumnu sumnju.

12. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da tužitelj nije za tuženika izvršio predmetno djelo, te da ugovor o izvedbi i ugradnji lifta nije bio niti sklopljen pa nema osnova izdavanju predmetnog računa tuženika kao poziva na plaćanje za (navodno) ugovoreno.

13. Tužitelj u bitnome iznosi tužbenu tvrdnju da je prema sklopljenom usmenom ugovoru o djelu i narudžbi tuženika, izvršio potrebne predradnje, mjerenja i dobavu materijala radi isporuke i ugradnje platforme za prijevoz osoba. Navodi da je uredno izvršio ugradnju voznog okna, te je u cijelosti snosio troškove voznog okna, materijala i ugrađene opreme koju je tužitelj ugradio prema izvršenim mjerenjima po nalogu tuženika i izrađenim projektima i skicama od strane djelatnika tužitelja. Za izvedeno je tuženiku ispostavio sporni račun 11-01-360 koji tuženik nije podmirio.

14. Tuženik u cijelosti osporava utuženo potraživanje, kako u osnovu tako u i visini, tvrdeći da tuženik nema poslovni prostor, niti je vlasnik odnosno zakupnik poslovnog prostora na lokaciji [adresa] ([adresa]) u [adresa], da predmetne radove nije naručio od tužitelja, niti je sklopio s tužiteljem ugovor koji se navodi u računu, te da ne postoji obvezno-pravni odnos i vjerovničko-dužnički odnos između stranaka a time niti pravna osnova za izdavanje predmetnog računa tuženiku.

15. Prije svega iz obrazloženja presude ostaje nejasno da li je tuženik naručio predmetnu uslugu ugradnje lifta te je li ista obavljena po tuženiku. Također je nejasno na kojoj je adresi izvršena usluga ugradnje lifta. Nadalje, tuženikov glavni prigovorni navod da na adresi [adresa] ([adresa]) u [adresa], ne posjeduje svoj poslovni prostor, nije od odlučne važnosti, jer se narudžba ne mora odnositi samo na poslovni prostor. Po ocjeni ovoga suda pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, nije razumljiva, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi.

16. Osnovano žalitelj navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih nije proveo predložene po tužitelju dokaze za saslušanjem svjedoka i provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka strojarske struke. Naime, kao npr. iz Izjave svjedoka Tomislava I (list 63. spisa), koju je isti dao u pisanom obliku, ovjerenu kod javnog bilježnika, kao tužiteljeva odgovorna osoba, a iz koje jasnim proizlazi da je predmetni posao naručen po osobi za zastupanje tuženika, NR te da je posao ugradnje lifta izvršen i završen. Stoga ostaje nejasno zbog kojih razloga sud predmetni iskaz nije cijenio, čime je obrazloženje presude ostalo nejasno, razlozi na koje se sud poziva proturječni su sa ispravama u spisu.

17. Kako presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama ili su razlozi nejasni, presudu je valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP -a ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako odluka o trošku ovisi o odluci o glavnoj stvari valjalo ju je ukinuti te predmet i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Sud će i o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje ovaj sud, tako što će u okviru dokaznih prijedloga stranaka utvrditi odlučne činjenice sukladno čl. 8. ZPP -a, te sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a navesti koje je odlučne činjenice i kojim dokazima utvrdio i kako ih je ocijenio, koje je materijalne propise primijenio te potom donijeti pravilnu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku.

19. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu, budući da ova postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović