REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3081/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TEHNIKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, OIB: 73037001250, kojeg zastupaju punomoćnici dr.sc. Tin Matić i Stjepan Matić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika WESTGATE TOWER d.o.o., Split, Ulica Domovinskog Rata 61a, OIB: 74813107067, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik iz Varaždina, Optujska ulica 25/I, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-993/2021-46 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-993/2021-46 od 18. travnja 2025. u točkama I., III. i IV. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke nalaže se tuženiku, isplatiti tužitelju iznos od 725.303,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos od 725.303,91 EUR od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate i u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate preko stope zatezne kamate dosuđene u točki I. izreke. Točkom III. nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 145.212,28 EUR, sa zateznim kamatama i točkom IV. odbija se tuženik sa dijelom zahtjeva za isplatu parničnog troška u iznosu od 13.516,29 EUR.

2. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu, saslušanja svjedoka i provedenog vještačenja, utvrdio da je konačno postavljeni, usklađen s nalazom i mišljenjem vještačkog nalaza, tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim, jer je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik tužiteljevih pokretnina, a pozivajući se na odredbe čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14. i 81/15. - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZV), i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO). Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 153/23; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude, tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu presudu preinačiti podredno ukinuti ju i vratiti u tom dijelu na ponovan postupak. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da tuženik osporava presudu u dijelu kojima nije uspio u sporu (točke I., III. i IV. izreke). Žalitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, s obzirom da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima. U obrazloženju iznosi analizu sadržaja obrazloženja pobijane presude, uglavnom ponavlja navode već iznesene tijekom postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Prilikom donošenja pobijane presude, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog suda da je utvrdio sve okolnosti potrebne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

8. U ovoj pravnoj stvari već je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj P-2196/2019 kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 811.214,53 kn, koju je presudu Visoki trgovački sud RH odlukom poslovni broj Pž-4139/2020 preinačio i odbio tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa te ukinuo predmetnu odluku s obrazloženjem da na strani tuženika nema protupravne štetne radnje. Za napomenuti je da je osnova tužbe u tom predmetu bila naknada štete, u smislu odredbe čl. 1089. st.1. i 3. ZOO-a, temeljem koje odredbe je tužitelj u tom predmetu bio dužan dokazati štetnu radnju tuženika, a što tužitelj nije dokazao, dakle u tom predmetu tužitelj je pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom.

9. Tužitelj je u podnesku od 20. listopada 2022. konačno specificirao tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.491.559,81 kn / 728.855,24 EUR, iz razloga jer je u tijeku postupka došlo do izmijenjenih okolnosti na način da je sud u odnosu na pokretnine koje su predmet ovog postupka, 28. ožujka 2022. donio rješenje poslovni broj Ovr-27/2022 radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja ovdje tužitelja određivanjem privremene mjere zabrane protivniku osiguranja ovdje tuženiku da koristi predmetne pokretnine oduzimanjem istih i predajom u posjed predlagatelju osiguranja ovdje tužitelju, te je tuženik postupio po navedenom rješenju i tužitelju vratio u posjed kransku dizalicu 18. svibnja 2022. i ostale pokretnine 23. lipnja 2022., tužitelj je obračunao iznos ostvarene koristi od dana oduzimanja pokretnine 18. listopada 2019. do predaje u posjed istih tužitelju 18. svibnja 2022. odnosno 23. lipnja 2022.

10. S obzirom da povećanje tužbenog zahtjeva proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove te da je došlo do promijenjenih okolnosti sud je dopustio preinaku temeljem čl. 191. st. 2. ZPP-a, a uz to sud smatra da je u konkretnom slučaju potrebno dopustiti preinaku jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a.

11. Tužitelj je 20. listopada 2022. konačno specificirao tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.491.559,81 kn / 728.855,24 EUR, a u podnesku od 28. siječnja 2025. konačno specificira tužbeni zahtjev i usklađuje ga s nalazom i mišljenjem vještaka i sada potražuje iznos od 725.303,91 EUR, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, čemu se tuženik nije protivio, stoga je sud utvrdio da je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev za iznos od 3.551,33 EUR sa zateznim kamatama.

12. Dakle, predmet ovog spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 725.303,91 EUR na ime naknade za bespravno korištenje dijela pokretnina u vlasništvu tužitelja, koje pokretnine su nesporno bile u posjedu tuženika u razdoblju od 18. listopada 2019. pa do 18. svibnja 2022. odnosno do 23. lipnja 2022.

13. Kao nesporno proizlazi da su pokretnine vlasništvo Tehnike d.d., te da su se nalazile u posjedu tuženika od 18. listopada 2019., kada je provedena privremena mjera određena rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1566/19 od 17. listopada 2019., na gradilištu Westgate B u Splitu, Komulovića put, sve do 18. svibnja 2022. kada je tužitelju u posjed vraćena kranska dizalica, odnosno do 23. lipnja 2022. kada su tužitelju u posjed vraćene ostale pokretnine.

14. Nije sporno da je na predmetno rješenje o određivanju privremene mjere ovdje tužitelj, a tamo protivnik osiguranja izjavio žalbu i da je predmetno rješenje ukinuto odlukom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-Ovr-1072 /2019 i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nije sporno da je ovaj sud kao nadležan sud u predmetu poslovni broj R1-37/2020 odbio prijedlog za određivanje privremene mjere istovjetnog sadržaja rješenjem od 09. prosinca 2019., koje je rješenje postalo pravomoćno 29. listopada 2020.

15. Nesporno je da je ovdje tuženik u sklopu postupka radi opravdanja privremene mjere u predmetu poslovni broj P-24/2020, postavio novi prijedlog za osiguranje privremenom mjerom, radi nalaganja trpljenja posjedovanja pokretnina tužitelja, te da je i taj prijedlog pravomoćno odbijen kao neosnovan (poslovni broj Ovr 131/2020, Pž-1967/2021), koja je odluka postala pravomoćna 29. travnja 2021. Uvidom u odluku Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-1967/2021, a kojom odlukom je sud odlučivao o prijedlogu za osiguranjem nenovčane tražbine ovdje tuženika prema ovdje tužitelju odnosno o zahtjevu za trpljenje posjedovanja točno određenih popisanih pokretnina (list 68.-69. spisa), sud je utvrdio da je predmetnom odlukom jasno utvrđeno da predlagatelj osiguranja, ovdje tuženik pokretnine koje su vlasništvo tužitelja drži u posjedu bez valjane pravne osnove. U pravu je tuženik kada tvrdi da tužitelj nema pravo na naknadu štete sukladno odredbama čl. 1046. odnosno Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05-155/23; dalje: ZOO, budući je tako odlučeno pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-2196/2019 (Pž-4139/2020).

16. Pravilnim se ukazuje stav prvostupanjskog suda kako nisu relevantna utvrđenja iz navedenog predmeta u ovoj pravnoj stvari, iz razloga što tužitelj svoje potraživanje ne temelji na njegovom pravu na naknadu štete, radi nemogućnosti raspolaganjem predmetnim pokretninama u smislu najma (što je bio predmet tog postupka), nego smatra da ima pravo na naknadu s osnova korištenja tuđe stvari u svoju korist, jer je tuženik nedvojbeno ostvario nepripadajuću korist koristeći stvari u vlasništvu tužitelja bez valjane pravne osnove, jer među strankama nije ni sporno da je tuženik tijekom razdoblja od 18. listopada 2019. pa nadalje, sve dok pokretnine nisu vraćene tužitelju i to temeljem rješenja o privremenoj mjeri poslovni broj Ovr-1566/2019, a koje rješenje je nedvojbeno ukinuto držao pokretnine tužitelja u svom posjedu i koristio se istima, a da za to korištenje tužitelju nije plaćao nikakvu naknadu, koju bi svakako bio dužan plaćati da su stranke sklopile ugovor o najmu, a nedvojbeno takav ugovor nije sklopljen. Sud pri tom ne ulazi u razloge nesklapanja ugovora o najmu sukladno čl. 12. st. 3. Sporazuma o razrješenju međusobnih odnosa, jer je to predmet jednog od mnogobrojnih postupaka među istim strankama.

17. Odredbom čl. 354. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12-6/24, dalje: OZ) propisano je da protivnik osiguranja ima pravo prema predlagatelju osiguranja pravo na naknadu štete koja mu je nanesena privremenom mjerom za koju je utvrđeno da je bila neosnovana ili koju predlagatelj osiguranja nije opravdao.

18. Dakle, sve privremene mjere u postupcima osiguranja i to u predmetima poslovni broj Ovr-1566/19, kasnije poslovni broj R1-37/2020, te u postupku poslovni broj Ovr-86/2020, kasnije poslovni broj Ovr-131/2020, a koje postupke je inicirao ovdje tuženik pravomoćno su odbijene, tužitelj već s te osnove ima pravo na naknadu štete.

19. Naime, tuženik je tijekom postupka, počevši od 18. listopada 2019. sve do vraćanja pokretnina u posjed tužitelja (2022. godine), temeljem rješenja o procjeni cijelog navedenog razdoblja počevši privremenoj mjeri poslovni broj Ovr-1566/2019, a koja mjera je pravomoćno ukinuta; držao u svom posjedu i to bez da je tužitelju plaćao bilo kakvu naknadu, koristio pokretne stvari tužitelja, a čime je nedvojbeno ostvario značajnu imovinsku korist, a koju bi i da je sa tužiteljem zaključio ugovor o najmu bio dužan plaćati.

20. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da je tuženik u razdoblju od 18. listopada 2019. pa sve do vraćanja iste tužitelju koristio i služio se opremom i pokretninama u vlasništvu tužitelja i da za to nije plaćao nikakvu naknadu.

21. Tužitelj tvrdi da je tuženik cijelo vrijeme od 18. listopada 2019. bio nepošteni posjednik i da je temeljem odredbe čl. 165. ZV-a dužan tužitelju nadoknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, odnosno da je zadržavanjem predmetnih pokretnina u svom posjedu i po nedvojbenom saznanju da su navedene mjere ukinute i da nisu osnovane nastavio koristiti pokretnine u vlasništvu tužitelja i ostvarivati nepripadnu korist. Tuženik tvrdi da je bio pošten posjednik, a tužitelj tvrdi da je tuženik nepošteni posjednik.

22. Odredbom čl. 165. ZV-a propisano je dakle da nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja.

23. Sporno je, je li tuženik za vrijeme dok su stvari bile u njegovom posjedu bio pošten ili nepošten posjednik.

24. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik od početka bio nepošteni posjednik pokretnina - strojeva i opreme, budući je opremu koja je predmet ovog postupka prisilno oduzeo tužitelju temeljem rješenja o osiguranju privremenom mjerom poslovni broj Ovr-1566/2019 koje rješenje je kasnije poništeno i pravomoćno ukinuto odnosno odbijeno. Nadalje tuženik je u postupku poslovni broj Ovr-131/2020 (ranije poslovni broj Ovr-86/20) podnio i novi prijedlog za osiguranjem privremenom mjerom, i to radi nalaganja trpljenja posjeda, međutim i tom mjerom je pravomoćno odbijen, i u konačnici svim tim odlukama je utvrđeno da tuženik nema pravo na posjed tih pokretnina.

25. Pravilno sud zaključuje da je poštenje tuženika u svakom slučaju prestalo onog trenutka kada je saznao da mu pravo na posjed ne pripada, a to je tužitelj jasno iskazao u svojoj žalbi podnesenoj na rješenje o određivanju privremene mjere u predmetu poslovni broj Ovr-1566/2019, a koja žalba je u cijelosti prihvaćena, a iz kasnijih odluka također jasno proizlazi da tuženik nikada nije imao pravo na posjed predmetnih pokretnina, neovisno o tome što je od tužitelja pravovremeno zatražio zaključenje ugovora o najmu, koji nesporno nije sklopljen. Tuženik je protiv tužitelja podnio tužbu na sklapanje ugovora o najmu sukladno zaključenom Sporazumu, i njegovo pozivanje na odluku u predmetu poslovni broj P-176/2023, jer je tuženik već pri podnošenju prijedloga za određivanje privremene mjere 9. listopada 2019. imao saznanja da su svi ugovori i Sporazumi među strankama raskinuti, te je iz obavijesti o raskidu jasno navedeno da će tužitelj tuženika u primjerenom roku pozvati na predaju gradilišta, da je tužitelj upozoravao tuženika da su prijedlozi tuženika za određivanjem privremene mjere pravomoćno odbijeni, da su mu dužni vratiti opremu koju drže bespravno i neovlašteno, te je tužitelj tražio povrat pokretnina (list 80 spisa) uz upozorenje da mu tuženik na taj način nanosi štetu, a tuženik se na isto oglušio. Slijedom navedenoga tuženik nije imao pravni temelj posjedovanja predmetne gradilišne opreme, dakle pravilno sud smatra da je tuženik od početka bio nesavjestan i nepošten posjednik.

26. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci sud ili druge nadležne vlasti ili na zakonu, stjecatelj ga je dužan vratiti odnosno ako to nije moguće nadoknaditi vrijednost postignute korist i, a obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastale i kad se primi nešto s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

27. S obzirom da je bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, sud je proveo i vještačenje sa zadatkom vještaku utvrditi visinu koristi koju je tuženik ostvario besplatnim korištenjem tužiteljevih pokretnina, za razdoblje od prisilnog preuzimanja

18. listopada 2019. do povrata istih.

28. Prvostupanjski je sud, oslanjajući se na nalaz i mišljenja vještaka (list 347 .- 350. spisa) utvrdio da je temeljem Mjesečnog troška najma opreme na gradilištu u skladu sa Sporazumom o razrješenju međusobnih odnosa 20/19_T, naznačeno između ostalog da se trošak najma odnosi nakon završetka AB konstrukcije sukladno aneksima 32 i 33 proizlazi da trošak najma iznosi 23.219,06 EUR, pa je besplatnim korištenjem tih pokretnina, tuženik ostvario korist u iznosu od 725.303,91 EUR, za razdoblje od 18. listopada 2019. do 18. svibnja 2022. iznosi 719.041,82 EUR, a za razdoblje od 19. svibnja 2022. pa do 13. lipnja 2022. iznosi 6.262,09 EUR.

29. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik tužiteljevih pokretnina stoga mu je temeljem odredbe čl. 165. ZV-a i čl. 1111. ZOO-a dosuđen iznos od 725.303,91 EUR.

30. U odnosu na zatražene zatezne kamate koje je tužitelj potraživao u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i prema priznatoj sudskoj praksi, tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovu naknade koristi koju je imao za vrijeme svog posjedovanja stvari, dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadom, a obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja ove tužbe podnio zahtjev za naknadu koristi, tužitelj ima pravo na zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, odnosno od 2. lipnja 2021. i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, za druge odnose.

31. Slijedom iznesenog ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te odlučio o tužbenom zahtjevu. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žaliteljevi žalbeni navodi ukazuju se neosnovanima.

32. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

33. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I., III. i IV. njezine izreke.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović