Poslovni broj: Usž-2475/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o. , OIB: 78955904634, u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak Republike Hrvatske, OIB: 53969486500, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2432/2025-7 od 23. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2432/2025-7 od 23. travnja 2026.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.100,00 eura, (slovima: tisućustotinaeura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave ovog rješenja, a u preostalom dijelu zahtjev se odbija.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, obustavljen je upravni spor. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da tužiteljima nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 275,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Tužitelji pobijaju točku II. izreke rješenja zbog bitne povrede odredaba upravnoga spora i - pogrešne primjene materijalnog prava u bitnome navodeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako su tužitelji uspjeli u upravnom sporu budući je podnošenje tužbe zbog šutnje uprave rezultiralo donošenjem drugostupanjskog rješenja od 29. siječnja 2026., čime je tuženik tijekom spora postupio u skladu tužbenog zahtjeva. Smatraju da im pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora sukladno članku 144. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26., dalje: ZUS), da je sud potpuno proizvoljno i bez zakonske osnove odbio primijeniti važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). navodeći u obrazloženju rješenja kako smatra da je nagrada propisana Tarifom “nerazmjerna”, “pretjerana” te “nespojiva s pravom Europske unije”. Dalje ističu kako je neprihvatljivo obrazloženje suda prema kojem tužba zbog šutnje uprave predstavlja “jednostavnu požurnicu” koju bi “mogla sastaviti svaka stranka”. Smatraju da sud pogrešno tumači i praksu Suda Europske unije jer presuda na koju se sud poziva ne daje nacionalnim sudovima ovlast da proizvoljno isključuju iz primjene nacionalnu odvjetničku tarifu i samostalno određuju naknade prema osobnom dojmu “primjerenosti”. Ukazuju da sud potpuno zanemaruje činjenicu da hrvatski pravni sustav počiva na normativnoj uređenosti troškova zastupanja upravo radi osiguranja pravne sigurnosti, jednakosti stranaka i predvidivosti troškova postupka. Predlažu da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje u dijelu odluke o troškovima te tužiteljima dosudi cjelokupni zatraženi trošak upravnog spora sukladno važećoj Tarifi.
3. Žalba je osnovana.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Ispitujući osporavano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se pobija točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su tužitelji podnijeli tužbu prvostupanjskom sudu zbog šutnje uprave, odnosno propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Pula – Pola, KLASA: UP/I-552-02/25-14/66, URBROJ: 139-069-10-37-25-2 od 2. lipnja 2025.
7. Tuženik je sudu, uz odgovor na tužbu, dostavio drugostupanjsko rješenje, KLASA: UP/II-552-02/25-06/13, URBROJ: 524-11-01/1-26-5 od 29. siječnja 2026. kojim je poništio prvostupanjsko rješenje od 2. lipnja 2025. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
8. S obzirom da je tuženik u tijeku spora postupio prema tužbenom zahtjevu , osnovano je prvostupanjski sud obustavio upravni spor, međutim tužiteljima nije dosudio trošak upravnog spora, odnosno 1.100,00 eura sukladno odredbama Tarife, već trošak od 275,00 eura, što predstavlja četvrtinu iznosa koji tužiteljima pripada prema Tarifi.
9. Ovaj Sud ne može prihvatiti razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio osporenu točku II. izreke rješenja, prema kojima nema mjesta mehaničkoj primjeni Tarife, jer kako prvostupanjski sud ističe, nema akta koji se osporava, dok se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu s odredbom članka 121. ZUP-a, čime prvostupanjski sud nalazi da je takva tužba po sadržaju vrlo slična običnoj požurnici.
10. Prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja dalje ističe da u konkretnom slučaju nije utvrdio zlouporabu prava od strane tužitelja ili njihova opunomoćenika, ali je ocijenio da bi dosuđenje naknade troška za sastav konkretne tužbe u iznosu većem od četvrtine onoga koji Tarifa predviđa za sve vrste tužbi (uključujući one u najkompleksnijim upravnim sporovima) bilo nerazmjerno i nerazumno. Pritom prvostupanjski sud ocjenjuje i da priznavanjem naknade troška sastava jednostavne tipizirane tužbe u predmetu šutnje uprave u iznosu od 275,00 eura nije dovedena u pitanje sama bit prava tužitelja na pristup sudu.
11. Odredbom članka 100. stavka 1. ZUS-a propisano je da, ako nakon pokretanja upravnog spora zbog propuštanja pojedinačne odluke javnopravno tijelo naknadno donese pojedinačnu odluku koju je propustilo donijeti u propisanom roku, to će tijelo, osim tužitelja, istodobno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku.
12. Prema odredbi stavka 2. istog članka ZUS-a, ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. članka 100. ZUS-a, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Protiv rješenja o obustavi može se izjaviti žalba.
13. Polazeći od nesporne činjenice da su tužitelji u predmetnom upravnom sporu u cijelosti uspjeli, s obzirom na to da je upravno tijelo donijelo rješenje povodom žalbe tužitelja i to na način da je poništilo rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pula – Pola, KLASA: UP/I-552-02/25-14/66, URBROJ: 139-069-10- 37-25-2 od 2. lipnja 2025. i predmet vratilo tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, a isto nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, ovaj Sud smatra opravdanim zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora zastupanja po odvjetniku i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećan za 100,00 eura radi zastupanja više osoba, što ukupno iznosi 1.100,00 eura, sve sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, u vezi s Tbr. 27. točkom 1. alinejom 2. i Tbr. 40. točkom 1. Tarife. Trošak za traženo zastupanje na ročištu i trošak upravnog postupka nije opravdan u smislu članka 141. stavka 1. ZUS-a jer ročište nije ni održano, a troškovi upravnog postupka ne čine troškove upravnog spora.
14. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 2., članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja
U Zagrebu 25. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
