REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3906/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv 1. tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci te 2. tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Ulica grada Vukovara 284, Zagreb, radi isplate iznosa od 18.290,66 EUR, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-261/2020-140 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-261/2020-140 od 5. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba prvotuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-261/2020-140 od 5. ožujka 2025. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-261/2020-140 od 5. ožujka 2025. naloženo je prvotuženiku i drugotuženiku da solidarno isplate tužitelju iznos od 18.290,66 EUR sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2017. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-261/2020-140 od 5. ožujka 2025. odbijen je prigovor mjesne nadležnosti Trgovačkog suda u Pazinu (točka I. izreke). Naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.304,96 EUR sa zateznim kamatama od 5. ožujka 2025. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka II. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.080,00 EUR sa zateznim kamatama od 5. ožujka 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. U obrazloženju označene presude i rješenja prvostupanjski sud u bitnome navodi da se 10. svibnja 2017. na autocesti A10 Tauern, u smjeru Villacha, u tunelu Helbersberg, Republika Austrija, dogodila prometna nesreća i to lančani sudar, u kojem je oštećeno vozilo osiguranika tužitelja, registarske oznake [registarska oznaka]. Na temelju provedenog dokaznog postupka zaključuje da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran vozač skupa vozila (tegljač registarske oznake [registarska oznaka], osiguran kod prvotuženika, s prikolicom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranom kod drugotuženika), koje je naletjelo na oštećeno vozilo zbog nepridržavanja sigurnosnog razmaka između vozila koja se kreću u nizu. Visinu štete utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Otklanja tuženikov prigovor zastare te prihvaća tužiteljev tužbeni zahtjev.

3. Prvotuženik je podnio žalbu, a iz njegovih žalbenih navoda proizlazi da žalbom pobija presudu u cijelosti te rješenje u točki II. izreke i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara u smislu odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) u vezi s odredbom članak 234. stavka 6. ZOO-a. Obrazlaže da je osiguranik tužitelja saznao za štetu i osobu štetnika danom prometne nesreće, 10. svibnja 2017., a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 12. svibnja 2020. zbog čega je protekao propisani zastarni rok od tri godine. Ističe da je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenik saznao za obujam i visinu štete u trenutku kad je učinjen izvid štete s procjenom popravka. Nadalje, smatra da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da je vozač skupa vozila isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj. Obrazlaže da bi njegova odgovornost eventualno bila djelomična u omjeru od 70%. Tvrdi da nema isključive odgovornosti vozača skupa vozila iz razloga što do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da ranije kotač, koji se odvojio od drugog kamiona i kotrljao po kolniku nije bio na prometnici. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška prvotuženiku. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR (uključujući PDV od 25%), uvećano za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 114,68 EUR, odnosno sveukupno 427,18 EUR.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijane odluke su ispitane na temelju odredaba članaka 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 18.290,66 EUR, koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade imovinske štete na vozilu njegovog osiguranika, nastale u prometnoj nesreći za koju je prema tvrdnjama tužitelja isključivo odgovoran vozač skupa vozila (tegljač registarske oznake [registarska oznaka], osiguran kod prvotuženika, s prikolicom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranom kod drugotuženika).

7. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno otklonio tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja. Naime, tražbina osiguratelja s naslova iznosa koji je isplatio svom osiguraniku po osnovi automobilskog kaska prema štetniku, odnosno prema njegovom osiguratelju, zastarijeva u roku od tri godine iz članka 230. stavka 1. ZOO-a i počinje teći od dana kad je oštećenik (osiguranik tužitelja) doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U konkretnom slučaju upravo se radi o takvoj situaciji gdje je tužitelj isplatio svom osiguraniku štetu nastalu na njegovom vozilu u predmetnoj prometnoj nesreći na temelju ugovora o kasko osiguranju oštećenog vozila te u ovom postupku od osiguratelja štetnika (tuženika) potražuje naknadu tog isplaćenog iznosa štete.

8. Prema odredbi članka 230. stavka 1. ZOO-a, tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U tom smislu za saznanje za štetu nije dovoljno samo saznanje da je nastao štetni događaj i da je u tom štetnom događaju nastala određena šteta, već je potrebno i da oštećenik stekne saznanje o opsegu i visini štete. Oštećenik je tek provedbom izvida štete mogao steći potpuna i objektivna saznanja o stvarnom opsegu nastale imovinske štete te o okolnostima odlučnim za utvrđenje njezine visine, dok prije toga nije raspolagao dostatnim podacima za pouzdanu procjenu štete. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da zastarni rok nije mogao početi teći prije trenutka kada je oštećenik stekao saznanje ne samo o postojanju štete, nego i o njezinu opsegu i visini, a što je u konkretnom slučaju ostvareno upravo izvidom štete. Budući da je u predmetnom slučaju izvid štete obavljen 16. svibnja 2017., a dopunski izvidi 8. lipnja 2017. te 4. srpnja 2017., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 12. svibnja 2020., razvidno je da nije nastupila zastara.

9. Nadalje, nakon detaljne analize i ocjene cjelokupnog spisa predmeta, ovaj sud je suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda da je vozač skupa vozila isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj. Naime, u predmetnom postupku provedeno je prometno vještačenje radi utvrđenja dinamike nastanaka predmetnog štetnog događaja, odgovornosti sudionika za predmetni štetni događaj i visine nastale štete. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 797. do 828. spisa, list 849. do 850. spisa) proizlazi dinamika predmetnog štetnog događaja kako slijedi. Vještak je na temelju video snimaka kamera koje prikazuju prostor autoceste neposredno prije ulaska u tunel, unutar tunela i samo mjesto prometne nesreće te izlaz iz tunela, utvrdio da se prvo teretno vozilo, sudionik prometne nesreće, tegljač sa poluprikolicom za prijevoz drvenih trupaca, nepoznate marke i registracije (1. sudionik), zaustavilo iza tegljača sa bijelom poluprikolicom nepoznate marke i registracije, koji se uspio zaustaviti prije naleta na kotač na kolniku u desnoj prometnoj traci. Sljedeće vozilo, registracijske oznake [registarska oznaka] (2. sudionik) gotovo se uspio zaustaviti iza 1. sudionika, međutim sasvim lagano je dotaknuo njegov desni zadnji nosač za prijevoz drva. Zatim se 3. sudionik, registracijske oznake [registarska oznaka] (vozilo osiguranika tužitelja) u potpunosti uspio zaustaviti iza 2. sudionika, u njegovoj neposrednoj blizini, ali bez međusobnog kontakta. Nakon toga skup vozila (tegljač registarske oznake [registarska oznaka], osiguran kod prvotuženika, s prikolicom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranom kod drugotuženika) udara, odnosno nalijeće na stražnji dio vozila 3. sudionika (vozilo osiguranika tužitelja), kojeg odbacuje na vozilo ispred njega – 2. sudionika. Zatim 5. sudionik, vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) nalijeće na 4. sudionika, ali tim udarom ne dolazi do odbačaja vozila 2., 3. i 4. sudionika opisane prometne nesreće.

10. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da međusobni razmak između vozila u kretanju nije bio veći od oko 15 m, odnosno nije bio veći od dvostruke širine kolnika na predmetnom dijelu autoceste. Također, navodi da s obzirom na to da je brzina kretanja vozila iznosila prosječno od oko 85 km/h da je sigurnosni razmak trebao biti oko 42,5 m. Ukazuje da su oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja (3. sudionika) nastala kao posljedica naleta skupa vozila osiguranika tuženika (4. sudionika), kojeg je posljedično odbacio na vozilo ispred njega (2. sudionika).

11. Vještak obrazlaže da vozila koja su sudjelovala u opisanom lančanom sudaru nisu kontaktirala predmetni odvojeni kotač, koji se nalazio nepomično u desnoj prometnoj traci u tunelu. Neposredno prije predmetnog lančanog sudara zaustavila su se dva teretna vozila prije spornog kotača. Navodi da je kotač predstavljao nepomičnu prepreku i da ga je prije zaobišao veći broj vozila. Ukazuje da je na video snimkama jasno vidljivo da se više vozila uredno zaustavilo nakon uočene prepreke, pričekalo da se osigura mogućnost kretanja lijevom prometnom trakom, zaobišlo kotač i nastavilo s kretanjem. U samom trenutku štetnog događaja kotač se nije kretao. U trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja vozila koja su bila ispred kotača su bila uredno zaustavljena. Niti jedno vozilo nije bilo u kontaktu sa predmetnim kotačem i zaključak je vještaka da je do predmetnog štetnog događaja došlo uslijed nepridržavanja pravila o sigurnosnom razmaku. Samo bi se hipotetski moglo pretpostaviti da do štetnog događaja ne bi došlo da kotač nije bio na prometnici. Isto tako je umjesto kotača na cesti mogao biti pješak ili vozilo zaustavljeno zbog kvara i slično, a što su sve uobičajene situacije.

12. Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je nesporno predmetnu prometnu situaciju izazvao kotač na cesti, međutim, uzrok naleta skupa vozila osiguranika tuženika na vozilo osiguranika tužitelja je nepridržavanje sigurnosnog razmaka sa vozilom ispred sebe (vozilom osiguranika tužitelja). Vještak jasno navodi da se neposredno prije lančanog sudara nekoliko vozila uredno zaustavilo ispred kotača na cesti i zaobišlo prepreku. Stoga, bez obzira što je predmetnu prometnu situaciju izazvao kotač, sam nalet skupa vozila osiguranika tuženika na vozilo osiguranika tužitelja, izazvao je vozač skupa vozila osiguranika tuženika, a to je mogao izbjeći da se držao sigurnosnog razmaka s vozilom osiguranika tužitelja. Slijedom navedenog, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je vozač skupa vozila isključivo odgovoran za nastalu štetu na vozilu osiguranika tužitelja.

13. Prvotuženik pobija i odluku o parničnom trošku, međutim uopće ne obrazlaže razloge zbog kojih pobija tu odluku. Ovaj sud nije utvrdio da u odnosu na odluku o parničnom trošku postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Sijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude i rješenja.

Zagreb, 25. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko